Gotovo mjesec dana traje šutnja makarske vlasti čiji predstavnici sve ovo vrijeme ne odgovaraju na telefonske pozive, a i na upite smo morali jako dugo čekati. Neke odgovore nismo niti dočekali.
Istina je da se zamjenik gradonačelnika Dražen Nemčić selektivno javlja na telefon, no osobne preferencije dužnosnika nisu predmet ovog članka.
Odjednom je postalo izuzetno teško, pa čak i nemoguće dobiti odgovore pročelnika službi, ali i nekih ravnatelja gradskih ustanova, poput vrtića, koji su se ili pravdali tvrdnjama kako nemaju ovlasti davati odgovore, ili se branili šutnjom. Na djelu je – što drugo zaključiti jer službeno to očito nitko neće izreći – silenzio stampa.
A sve je počelo jako dobro i gradski su oci između pripadnika sedme sile u više navrata hvaljeni kao dostupni, upućeni u teme o kojima se razgovaralo (osobito Vranješ i Nemčić) i brzi. Doimali su se kao mladi, obrazovani ljudi koji će biti u stanju politički ego staviti pod kontrolu i kritiku ne shvaćati osobno, odnosno prihvatiti mogućnost da se prezentacija nekih informacija njima ne mora svidjeti.
Kad govorimo o transparentnosti, Nemčić je čak i na društvenim mrežama znao ulaziti u diskusije s građanima, koje su znale postati prilično iscrpljujuće, što mu je dodijelilo jedan plus glede dostupnosti građanima, dok je Vranješ ostajao na vlastitim objavama u kojima je prezentirao radove i projekte kojima osobno rukovodi.
Pravo na informaciju
Zašto su se gradski oci odlučili na šutnju, možemo ali nećemo nagađati. Nije nam, naime, namjera baviti se nama samima jer u cijeloj priči nismo bitni niti mi, niti gradski oci, nego sama informacija. I upravo zbog čitatelja smo dužni odgovoriti na u posljednje vrijeme prečesto korištenu formulaciju "nismo dobili odgovor".
Tumačenje šutnje makarske vlasti dobili smo od Duje Prkuta, jednog od najboljih domaćih eksperata za područje antikorupcijske politike, pristup informacijama i sukob interesa. Prkut jasno kaže kako potpuno ignoriranje medija, ili, pak, jedne medijske kuće, nije u skladu s temeljnim demokratskim vrijednostima.
– Čak i predsjednik Trump, koji medije naziva "neprijateljem naroda" i time razara američku demokratsku kulturu, nije uzeo sebi za pravo da ne odgovara na pitanja tih istih medija koje neopravdano i žestoko kritizira. Podsjećam i na slučaj "U ime obitelji", koja je nekim medijima pokušala zabraniti pristup svom stožeru u referendumskoj noći, što je rezultiralo solidarnim bojkotom stožera svih medijskih kuća – kaže Prkut.
Dodaje kako nijedan zakon koji uređuje područje transparentnosti nema tako jake osigurače i snažne mehanizme poput Zakona o pravu na pristup informacijama.
– Ovo je rezultiralo donekle neočekivanom pojavom – novinari umjesto prema Zakonu o medijima pitanja podnose putem Zakona o pravu na pristup informacijama, dok vijećnici i saborski zastupnici umjesto postavljanja pitanja na aktualnom satu, kao "obični" građani podnose zahtjeve za pravom na pristup informacijama. Ignoriranje medija od strane vlasti se stoga može donekle zaobići putem Zakona o pravu na pristup informacijama, no to nije dostatno.
- Naime, novinari vrlo često od dužnosnika traže stav ili mišljenje o nekom javnom problemu. Ovo nadilazi okvire Zakona o pravu na pristup informacijama koji uređuje pristup konkretnim informacijama sadržanim u službenim dokumentima. Jednak tretman svih medija i kontinuirana komunikacija lokalne uprave s medijima (pogotovo lokalnim), pa čak i kada se radi o temama koje su nezgodne za vladajuće – snažan su pokazatelj otvorena, demokratskog i participativna upravljanja lokalnom zajednicom, ili makar želje da se takav sustav želi uspostaviti – komentirao je Prkut.
Naglasit ćemo još jednom ono što podcrtava i Prkut – kontinuiranu suradnju, osobito s lokalnim medijima. Lokalni mediji otvaraju teme, a šutnja gradske vlasti ne znači da će se teme zaobilaziti uslijed nedostatka ili manjka informacija. Tako, uostalom, nije nikad bilo svih ovih 16 godina koliko izlazi Makarska kronika, ne bez razloga proglašena najboljim lokalnim listom u Hrvatskoj, iako pamti i dulja razdoblja šutnje gradskih otaca.