Zadnjih dana korizme, posebice u Velikom Tjednu, pratili smo Isusa na njegovom krvavom putu. Nakon njegove kalvarijske drame, mala skupina Isusovih učenika proživljava tužne trenutke tuge i razočaranja. Od straha se zaključavaju, dvoume, ne shvaćaju i zdvajaju. Židovi, s druge strane, osiguravaju grob sa stražom da ne bi slučajno tkogod od njegovih došao i ukrao ga, pa onda kazao da je uskrsnuo. Vidjeli su da je umro i proboli mu srce kako bi se uvjerili da nije živ. A sada postavljaju stražu i izmišljaju konstrukcije kako bi netko od njegovih mogao doći, ukrasti ga i reći da je uskrsnuo.
Krist, dakle, kojeg su gledali kako u bolima umire na križu, ponovno zadaje muke i probleme svojim neprijateljima. No, uskrsni događaj koji će se zbiti „rano u jutro, još za mraka“, probudio je nadu kod njegovih prijatelja. Isus je pokazao božansku moć i razveselio srca svojih učenika. Pod križem su mu dobacivali: „Ako si Sin Božji siđi, pa ćemo ti vjerovati“. Događajem uskrsnuća on je doista pokazao da je Sin Božji. Ali, to nije učinio na zahtjev Židova, već kad je sam htio. I to u času kad su se najmanje nadali: „U ranu zoru, još za mraka“.
Istina, dok smo tijekom Velikoga Tjedna slušali izvješće o Isusovoj muci, procesu, osudi i umiranju čudili smo i pitali, kako je Bog pripustio da mu Sin u teškim bolima onako žalosno strada i ljudski gledajući sve izgubi?! No, uskrsno jutro jasno je pokazalo kako Bog ne može izgubiti. Bog nikada ne gubi bitaka. On uvijek ima zadnju riječ. Svetkovinom Uskrsa mi zapravo slavimo njegovu slavnu pobjedu: Pobjedu svjetla nad tamom, pobjedu ljubavi nad zlobom, istine nad lažima i duha nad materijom. Zbog toga i pjevamo: „Svetoj žrtvi uskrsnici, slavu dajte krštenici“. Veseli se i raduj se, Božji narode, jer Krist je doista uskrsnuo, aleluja! Svečanost toga događaja najbolje opisuje hvalospjev uskrsnoj svijeći koji poziva: „Nek uskliknu službenici Božji; neka jekne trublja spasenja; nek se raduje zemlja tolikim obasjana bljeskom“.
Ovom radosnom uskrsnom pokliku pridružuje se vijest da su ukinute sve epidemiološke mjere i ograničenja koja su tim povodom bila propisivana. No, uz opravdanu radost, još uvijek nam je potrebna doza opreza dok se vraćamo redovitoj svakodnevici društvenoga, crkvenoga i vjerničkoga života. U našoj kolektivnoj borbi s opakim i nepoznatim virusom, osjećam potrebu posebice pohvaliti i zahvaliti medicinskom osoblju: liječnicima, medicinskim sestrama i tehničarima, na njihovoj hrabroj gesti i svjedočanstvu koje su pokazali u vrlo riskantnim okolnostima i opasnom vremenu.
Zahvalni smo i svima koji su ovlašću društvene odgovornosti u vidu prevencije izdavali određene propise kako bi bilo što manje posljedica za zdravlje pojedinaca. Isto tako, zahvalni smo i vjernicima koji su uz preporučene mjere svoje oči i svoja srca upravljali prema nebu. Jer, znali su i vjerovali da je u Božjim rukama sudbina pojedinaca i naroda. Naime, „ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji“ (Ps 127,1).
Zabrinjava nas, međutim, ono što se dogodilo u četvrtak, 24. veljače 2022., kad se zbio masovni napad ruskih vojnih snaga na slobodnu i nezavisnu državu Ukrajinu. „Ruska Federacija, dakle, izvršila je napad na temeljne europske vrijednosti, na demokratsko pravo država na samoodređenje, ali i na temeljne kršćanske vrijednosti pravednosti i mira“ (Iustitia et pax, …).
Hrabrim otporom ukrajinskih branitelja u opravdanoj borbi za slobodu i demokraciju započela je ukrajinska Golgota, za koju se nadamo da će završiti uskrsnućem mira i slobode te da će „dobro biti snažnije od zla i grijeha“. A za to ćemo posebice moliti ovih dana Uskrsloga Gospodina.
Uskrsnuli Krist je nepomućeno svjetlo u povijesti ljudskog mraka i tame. Stoga apostol Petar u svojoj duhovskoj propovijedi veli: „Nema uistinu pod nebom drugog imena dana ljudima po kojem se možemo spasiti, osim imena Isusa Krista“ (Dj 4,12).
Želim blagoslovljene uskrsne blagdane svima, posebice našim obiteljima i mladima s kojima ćemo se ove godine družiti na planiranim susretima u Rimu, Ludbregu i Bjelovaru. Neka im događaj Gospodnjeg uskrsnuća osnaži vjeru kako bi u ovom našem vremenu mogli pružati svima, posebice onima koji Boga traže, razloge uskrsne nade koja je u njima.
U toj vjeri i nadi od srca želim blagoslovljene uskrsne blagdane s radosnim poklikom, Uskrsnuo je kako je rekao, Aleluja!
Uz srdačan pozdrav i blagoslov od Gospodina,
✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski