Kuća Runolist, površine 170m2, unikatan je ručni rad, a njena najveća posebnost su vlasnici koji su je osmislili i sagradili. Sve je počelo 2008. kada su s djecom otišli na skijanje na Kupres i sreli poznanike koji su im predložili da tu kupe zemlju. Cijena od 3€ po m2 bila je ponuda koja se ne odbija.
-Kuću smo radili u chalet stilu, a za izgradnju nam je trebalo osam godina. Ideju smo dobili listajući francuske časopise za uređivanje interijera jer ovaj stil malih planinskih kućica i jest najprisutniji u planinama Francuske i Austrije. Nakon što smo dovršili zidove i proveli kabele za struju, kupili smo 15 kubika drva, odnijeli ih u sušaru, a zatim i unijeli u kuću da se drvo prilagodi prostoru.Sve što je nakon toga u kući kupljeno su: kuhinjski aparati, tapet, kauč i televizija, a sav namještaj napravio je moj muž po mojim nacrtima- govori nam vlasnica.
Pomislili biste da je riječ o arhitektima ili stolarima, ali vlasnici su po struci konobari, no kako sami kažu-ono si što voliš raditi. Učili su na vlastitim greškama ili gledajući na youtubeu kako to rade drugi. Novca nije bilo na pretek, ali imali su onoga čega većini ljudi najviše nedostaje-vremena i volje.
Ukupni trošak izgradnje i opremanja, uključujući i gorivo za prijeđenih 100.000 km u tih osam godina, manji je negoli je bila tadašnja cijena garsonjere.
- Ono što bi netko bacio, mi bi uzeli i restaurirali. Ja sam skupljala i stare brokve, ne zato što nisam mogla kupiti nove nego jer mi se sjajne čelične brokve ne bi uklapale u prostor. Moj susjed je rodom iz Slavonije, pa je od odbačenih jelenskih rogova napravio luster. Kao mala sam se bojala tog lustera, a sad su nam jelenski rogovi dekoracija na zidu sobe, priča nam vlasnica.
To je tek jedan od mnogih detalja koji ovu seosku kućicu čine udobnom, komfornom i autentičnom.
Od namještaja do ukrasa, pa i samih vlasnika, sve je prirodno i nepatvoreno. Na zidu vise drvene Druckerove skije iz 1920, tu su i ručno rađeni štapovi od drena, krplje s Aljaske šivane su od mokre bivolje kože, a vlasnici ističu kako nijedan predmet za njih nema toliki značaj koliko činjenica da su u svim radovima sudjelovala i njihova djeca.
-U daske koje su djeca brusila i bojala, dlijetom su označavala datume svog rođenja, a kad nečemu date osobni pečat, vežete se za to i emotivno. Mislim da je to najvažnije u cijeloj priči- kaže vlasnik.
Što vas je u gradnji najviše namučilo?
- Mene je najviše namučila kredenca, a muža ja. Kad nešto ne bi ispalo kako sam zamislila, ili kad bi trebalo promijeniti letvicu, moralo se sve rastaviti. Spomenuta kredenca se u dijelovima tri puta prevozila od Popovače u Makarsku, a mi smo je odvezli na Kupres. Carinik zna da uvijek vozimo neko smeće, pa više i ne otvara prozor.
Tako je bilo i s kredencom; smrdila je po miševima, rastavila sam je i gulila tri dana. Bilo je tu slojeva užeglog ulja, masnog papira za suđe, svega..ukratko, na nju sam najponosnija jer mi je najviše muke zadala - prisjeća se vlasnica.
Kredenca je ukrašena žicom kojom se ograđuje kokošinjac, no nije to jedini komad čija je namjena daleko od originalne. Kad je zafalilo drveta za stol, susjedove daske iz svinjca poslužile su svrsi. Kuhinjski pult je rađen od parketa, a isti materijal je i u kupaonici. Vodilo se računa i o željama svih članova obitelji.
-Kad smo radili kuću, sin je tad bio dječak i želio je kućicu na drvetu. Napravio sam krevet na kat u obliku kućice, sa pripadajućim krovnim prozorom i zavjesom. Ručno sam rezbario "krov" tako da izgleda kao crijep-kaže vlasnik.
-Jedini alat koji je koristio bio je osnovni einhell- dodaje vlasnica-a svaki komad drveta koji nam je prošao kroz ruke tretiran je najmanje osam puta.
Svi njihovi gosti oduševljeni su kućom, a jedan par je čak doveo i stolara koji je sličnu tehniku primijenio u njihovoj kući, no krajnji rezultat nije bio isti. Moderni strojevi ne mogu proizvesti toplinu i emocije koje je ova obitelj u godove utkala svojim rukama.
- I meni i suprugu su ruke pune utora i ogrebotina, par puta mi je i kiselina nagrizla ruke, ali sve se to zaboravi-prisjećaju se vlasnici kroz smijeh.
Iako su ponosni na svoj rad i rad svoje djece, jedno pitanje se nametnulo samo od sebe:
- Zar ne bi bilo bolje da umjesto kredence lakiram nokte?-pita se vlasnica.
Odgovor na to pitanje nalazi se u ovom tekstu- Ono si što voliš raditi!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....