Zgrada Hrvatske narodne banke izvana izgleda kao jedna od najstabilnijih u centru Zagreba. S golemim stupovima, obložena kamenom, s ulice nam je nakon potresa izgledala impresivno, prije razgovora s guvernerom Borisom Vujčićem. Unutra iznenađenje. Velike pukotine na zidovima, golemi komadi unutarnjih obloga zidova su otpali.
HNB-ovi prostori u Jurišićevoj gdje se vodi 0-24 trgovina vrijednosnicama na svjetskim OTC tržištima navodno izgledaju još gore nego uredi u neposrednoj blizini guvernerova na Trgu Burze. Sve to govori nam da su hrvatski centralni bankari, kao i svi mi ostali, pod posebnim pritiskom. Poput većine drugih građana rade u sasvim neuobičajenim, izvanrednim uvjetima. Monetarni izazovi možda nisu nikad bili veći. Zaraza Covida-19 predodredit će hrvatsku gospodarsku budućnost, a potres je dodatno otežao situaciju. S guvernerom Vujčićem razgovarali smo o tome što nas sve čeka u krizi koja je, po svemu sudeći, već počela.
Pretprošli i prošli tjedan pokazali su kako monetarne politike najvećih svjetskih centralnih banaka više nemaju umirujući utjecaj na tržišta. Američke federalne rezerve, primjerice, agresivno su rezale kamatnu stopu te najavile ogromne akcije na kratkoročnom tržištu repo poslova, otkupe trezorskih zapisa, komercijalnih zapisa i obveznica, pa čak i sudjelovanje na tržištu municipalnih obveznica. Međutim, tržišta su više reagirala na najave fiskalnih mjera, kao i na svaku dobru vijest vezanu uz Covid-19. Čini li se da gledamo kraj monetarnih politika baziranih na ekstremno niskim kamatama i quantitative easingu? Ili je realniji scenarij da tek sad niz zemalja, uključujući eurozonu, neće moći napustiti monetarnu politiku koja je dovela do vrlo značajnog iskrivljavanja tržišta?
- Slaba reakcija tržišta kapitala na najave mjera monetarne politike ne iznenađuje ima li se u vidu narav šokova koji pogađaju gospodarstvo. Monetarna politika i u ovoj krizi ima vrlo važnu ulogu, no ona ne može uspostaviti pokidane proizvodne lance, otvoriti zatvorene dućane i lokale ni podići u zrak prizemljene zrakoplove. Ne može ni proizvesti cjepivo i lijekove. Njezina mogućnost poticanja gospodarske aktivnosti je ograničena sve dok djeluje zdravstvena ugroza i posljedične restrikcije gospodarske djelatnosti. Monetarna politika može isključivo održavati povoljne uvjete financiranja za sve sektore kako bi se poduzetnicima i građanima olakšao teret duga i u ovim nepovoljnim uvjetima, a državi pojeftinilo financiranje izvanrednih mjera. To će ujedno omogućiti i brže pokretanje gospodarskog oporavka nakon stavljanja pandemije pod kontrolu.
Financijska tržišta su i prije izbijanja pandemije očekivala dugotrajno razdoblje iznimno niskih kamatnih stopa, a takva su očekivanja sada dodatno ojačala. Ekstremno niske kamatne stope dobrim su dijelom posljedica djelovanja strukturnih faktora. Tendencija pada kamatnih stopa traje već desetljećima, a neki istraživači kažu i stoljećima, pri čemu, naravno, postoje cikličke oscilacije oko padajućeg trenda. U uvjetima strukturno niskih kamatnih stopa monetarna politika gubi mogućnost upravljanja poslovnim ciklusima pa iz tih razloga središnje banke sve više pribjegavaju nekonvencionalnim mjerama, koje imaju i svoje brojne negativne posljedice, kako ispravno primjećujete.
Cijeli niz zemalja ulazi u akcije fiskalnih stimulansa, pa čak i one koje sebi to, očito, ne mogu priuštiti. Možemo li očekivati dužničku krizu na razini velikih država, pa čak i neku međunarodnu konferenciju na kojoj će se pregovarati o otpisu dugova kao nakon I. svjetskog rata?
- Teško je o tome sada govoriti. To ovisi o mnogo stvari koje ne znamo. Metrika održivosti javnog duga prilično se radikalno mijenja ovisno o kamatnim stopama. Najpoznatiji primjer je Japan kojem je javni dug gotovo 240 posto BDP-a, a izdvaja tek 1,6 posto BDP-a na trošak kamata. No, Japan je vrlo specifičan i malo koja zemlja može biti Japan sa svim svojim prednostima i manama takve fiskalne situacije.
Da Italija nije u eurozoni, može se pretpostaviti da bi sada bila u puno težoj situaciji. Još sredinom 1990-ih, dok je imala vlastitu valutu, liru, izdvajala je na kamate na javni dug 11 posto BDP-a, a danas izdvaja nešto manje od 4 posto. I taj omjer se smanjuje iz godine u godinu. No, eurozona nije fiskalna unija i nema međusobnih garancija za javni dug pojedinih članica. Hoće li u jednom trenutku porasti inflacija, hoće li investitori izgubiti povjerenje u talijanski dug, koliko dugo će još taj dug kupovati ECB, hoće li Italija biti u stanju napraviti strukturne reforme koje će nakon desetljeća vrlo niskih stopa rasta omogućiti brži rast zemlje? Sve su to otvorena pitanja, na kojim su mnogi špekulanti zaradili ili izgubili novac i mnogi još hoće prije nego što saznamo definitivne odgovore. A takvih različitih primjera još ima. SAD je, recimo, opet posebna priča.
Financijska tržišta jedino su pozitivno reagirala na donošenje ogromnih fiskalnih stimulansa u Sjedinjenim Državama. No, u trenutku ovog intervjua (četvrtak) europske burze opet su padale. Što ako ni fiskalni stimulansi ne zaustave val pesimizma?
- Optimizam ili pesimizam burzi u ovom je trenutku prvenstveno vezan uz razvoj pandemije, u svijetu i po pojedinim zemljama odnosno kontinentima. Mjere ekonomske politike usmjerene su na ublažavanje posljedica zaustavljanja i usporavanja ekonomske aktivnosti uvedenih kako bi se kontroliralo širenje zaraze. One mogu privremeno olakšati situaciju, no ne mogu promijeniti smjer očekivanja sve dok tržišta ne povjeruju u smanjivanje restrikcija gospodarske aktivnosti unutar pojedinih zemalja i između zemalja.
Koliki gospodarski pad možemo očekivati? Može li se on uopće procijeniti s obzirom na to da do sada na ovakav način nije umrtvljen niz gospodarskih djelatnosti ni doslovno prekinut niz opskrbnih lanaca, ali i s obzirom na to da ni zaraza Covida-19 nije predvidljiva? Koji je najbolji, a koji najlošiji scenarij HNB-a za ovu i sljedeću godinu?
- Hrvatsko je gospodarstvo čvrsto povezano s europskim, a navješćujući indikatori gospodarske aktivnosti za ožujak upućuju na snažnu kontrakciju gospodarske aktivnosti u EU, usporedivu s padom zabilježenim nakon izbijanja globalne financijske krize. Međutim, budući da je pad rezultat vanjskog šoka, odnosno brzog širenja pandemije i oštrih mjera poduzetih za njezino suzbijanje, a ne unutarnjih poremećaja u gospodarskom ili financijskom sustavu, daljnja evolucija gospodarske aktivnosti ovisit će upravo o uspješnosti borbe s virusom i restrikcijama gospodarske aktivnosti. Ako mjere brzo daju rezultata i zaustave širenje virusa, te se restrikcije počnu smanjivati, prema kraju godine bismo mogli očekivati povratak na razinu na kojoj smo bili na njezinu početku. Bude li borba s pandemijom dugotrajna i neizvjesna, to će produljiti i produbiti nepovoljna gospodarska kretanja. Kao što sam rekao, kad govorim o izgledima, mislim ne samo na Hrvatsku nego na cijelu EU i, šire, globalno tržište o kojemu ovisi i naša gospodarska aktivnost.
Ima i jedan dodatni razlog zbog kojega je teško projicirati kretanja - gospodarstvo je živ organizam koji se prilagođava. Vidjeli smo prebacivanje škola u virtualne učionice u vrlo kratkom roku. Mnogi poduzetnici mogu slijediti i već slijede takav primjer. Trgovci preusmjeravaju prodaju na online kanale, restorani se okreću dostavi i vaše se novine u potpunosti priređuju na daljinu, uspješno djelujete i u uvjetima svih nametnutih blokada. Kao i mi u HNB-u, a to nam je još prije nekoliko mjeseci u ovakvoj mjeri bilo nezamislivo te iziskuje velik trud i prilagodljivost svih naših zaposlenika.
Hoće li prema procjenama HNB-a Hrvatska dosegnuti rekordni broj nezaposlenih u sljedeća tri mjeseca?
- Ne. Tijekom pet godina nakon izbijanja globalne financijske krize registrirana nezaposlenost porasla je za približno 120 tisuća osoba, a najveći zabilježeni godišnji skokovi iznosili su otprilike 40 tisuća osoba. U Hrvatskom zavodu za zapošljavanje trenutno je registrirano manje od 140 tisuća nezaposlenih, što je za gotovo 250 tisuća ispod rekordnih razina iz 2014. godine. Nezaposlenost će u narednim mjesecima oštro porasti, ali je nećemo uskoro vidjeti blizu povijesnih vrhunaca.
Hrvatska će, već sad je izvjesno, ostati bez deviznog priljeva od turističke sezone. Dramatično će pasti devizni prihod od izvoza, a, vjerojatno, i devizne doznake naših građana koji rade u inozemstvu. Ako se pri tome poveća potražnja za devizama građana i kompanija koje vjeruju da je Hrvatska zemlja u kojoj je svakodnevni život ovisan o uvozu, vjerojatno ćete morati braniti kunu od drastičnog gubitka vrijednosti. Isplati li se potrošiti značajni dio deviznih rezervi zemlje ili pustiti da kuna otkliže ispod 8 kuna za euro? Ili je svaki početak naglog gubitka vrijednosti kune upravo ono što HNB namjerava spriječiti kako situacija ne bi izmakla kontroli?
- Već niz godina Hrvatska ostvaruje višak na tekućem i kapitalnom računu. Drugim riječima izvoz je veći od uvoza, a priljev kapitala u Hrvatsku veći od odljeva. Ta su se sredstva koristila za otplatu inozemnog duga, koji se samo lani smanjio za 1,8 milijardi eura, kao i za jačanje međunarodnih pričuva HNB-a, koje su lani porasle za 1,4 milijarde eura. Taj višak predstavlja prvu liniju obrane, smanjenje izvoza najprije će zaustaviti inozemno razduživanje gospodarstva i akumulaciju pričuva. Ako pogoršanje salda u trgovini robom i uslugama nadmaši taj iznos, hrvatsko gospodarstvo, banke, a i država moći će financirati potrošnju zaduženjem u inozemstvu. Također, potrebe inozemnog financiranja države bit će umanjene zbog pomoći koju će Hrvatska primiti u okviru EU, a koja bi mogla biti znatna.
Neto inozemni dug pao je na otprilike 18 posto BDP-a, a prije pet godina nadmašivao je 50 posto BDP-a. Stoga ocjenjujem da u slučaju potrebe postoji znatan prostor za inozemno financiranje. Trošenje međunarodnih pričuva tek je treća linija obrane za slučaj snažnog pogoršanja uvjeta financiranja na globalnoj razini. Ali pričuve upravo tome i služe, ako ih u ovoj godini budemo koristili, to znači da su dobro ispunile svoju svrhu i da smo uspjeli barem malo očuvati domaću potrošnju.
Moram napomenuti da uz 18 milijardi eura bruto međunarodnih pričuva HNB-a banke raspolažu i s otprilike pet i pol milijardi eura likvidne devizne imovine, koja se također može iskoristiti za financiranje eventualnih manjkova na tekućem računu platne bilance. Devizne intervencije provedene u protekla dva tjedna uglavnom su ojačale deviznu likvidnost financijskog sustava. Međunarodne pričuve HNB-a po svim su uobičajenim metrikama više nego dovoljne za čuvanje stabilnosti tečaja. A ako se u obzir uzmu i spomenute “devizne pričuve” poslovnih banaka, nemam nikakvih sumnji da ćemo i sada uspješno očuvati stabilnost tečaja, kao što smo to činili proteklih četvrt stoljeća.
Koliko je siguran euro i eurozona? I prije su postojale velike razlike između članica, a sada zemlje poput Italije, Španjolske i Francuske ulaze u naročito duboke probleme. Italija više i nema naročitog izbora nego očekivati spas od europske fiskalne i monetarne intervencije. Može li se održati eurozona čiji će prioritet biti sanacija članica s najviše problema?
- Šok izazvan koronavirusom nije nastao zbog makroekonomskih slabosti ili slabosti financijskih sustava, ili pak neprimjerenih ekonomskih politika pojedinih zemalja, nego se radi o klasičnom obliku eksternog šoka koji relativno simetrično pogađa sva gospodarstva eurozone. On, naravno, uz svoje ostale učinke ima i snažne ekonomske učinke, no s obzirom na korijen uzroka šoka riječ je o bitno drugačijem šoku od onoga koji je eurozona prolazila prije desetak godina. U tom smislu, stabilnost i opstojnost eura se ne dovodi u pitanje.
Istina, one zemlje koje imaju veći fiskalni prostor, odnosno manji javni dug, poput Njemačke, mogu si lakše priuštiti snažniji fiskalni odgovor i veću pomoć gospodarstvu nego one zemlje koje imaju veći javni dug poput Italije. Javni dug i jedne i druge zemlje će porasti, ali velika je razlika u inicijalnoj razini duga, osim ako nema solidarnog dijeljenja duga, za što, u značajnijem obliku, i dalje ne vidimo apetit budući da eurozona nije fiskalna unija.
Zamislimo situaciju da kojim slučajem euro ipak propadne. Hoće li naši štediše moći zamijeniti štednju u eurima za neku novu njemačku marku?
- Prije takvog eventualnog scenarija mogli bismo nagađati o desecima drugih katastrofičnih šokova, a to nas ne vodi ičemu što je u ovom trenutku izvjesno. No, svaku valutu koja je konvertibilna moguće je zamijeniti za drugu valutu. HNB je svojim politikama već dugi niz godina uspješno, iz razumljivih razloga visoke euroizacije, usmjeren na očuvanje vrijednosti kune prema euru. Prije toga smo, iz istog razloga, čuvali vrijednost kune u odnosu na njemačku marku. Isto uspješno.
Sve je više stručnjaka u velikim zapadnim demokracijama koji predlažu da se ovaj put monetarna intervencija ne usmjerava prema velikim tvrtkama i velikim financijskim institucijama, nego prema malim i srednjim tvrtkama, ali i direktno građanima. Izgleda da će američki Fed osigurati po 3000 dolara za svako kućanstvo. Je li HNB razmišljao u slučaju dramatične krize da pokuša dijeliti novac direktno malim poduzetnicima i građanima? Što uopće mislite o konceptu “helicopter money”?
- Ne. Transfere kućanstvima u SAD-u će financirati federalni proračun, a ne središnja banka. Trenutno je otvorena rasprava o učinkovitosti takvih izravnih fiskalnih transfera koje je uvelo nekoliko zemalja. U ovom su trenutku sve mjere usmjerene na ograničavanje gospodarske aktivnosti kako bi se ograničilo širenje virusa, pa izravni fiskalni transferi možda neće imati priželjkivani učinak.
Neovisno o tome, imate pravo da se sve više raspravlja o “novcu iz helikoptera”. Riječ je o transferu građanima ili poduzećima koji ne bi ušao u statistički obuhvat proračunskog manjka ni javnog duga. To se tehnički postiže knjiženjem duga u bilanci središnje banke. Svaki iole značajan transfer trenutno bi doveo do negativnog kapitala središnje banke budući da bi njezine obaveze, odnosno novac koji je emitirala, nadmašivale imovinu.
Budući da središnja banka izdaje novac, njezina tehnička insolventnost ne znači i nelikvidnost, pa tako ne mora trenutno ograničiti njezinu sposobnost vođenja monetarne politike. Međutim, studije pokazuju da središnje banke s negativnim kapitalom u duljem roku imaju slabiju sposobnost stabilizacije gospodarstva, što se osobito odnosi na uzlaznu fazu ciklusa kada mora voditi restriktivnu monetarnu politiku. Stoga je u zakonima koji reguliraju poslovanje središnjih banaka često predviđena njezina dokapitalizacija od strane države u slučaju dugotrajnijeg poslovanja u zoni negativnog kapitala. Odnosno, novac koji bi središnja banka “bacila iz helikoptera” na kraju bi ipak postao javni dug.
To je samo jedan problem. Drugi je političke prirode. Kome dijeliti novac i kada ga prestati dijeliti? To je politička odluka koju je, recimo, u vrijeme SFR Jugoslavije donosila komunistička partija. S poznatim ekonomskim posljedicama. No, politička igračka zvana tiskara novca, kao što vidite, nije izgubila svoju sirensku privlačnost.
Ugledni ekonomist Nouriel Roubini poručio je i prije širenja Covida-19 u Italiji da ne treba očekivati V-krivulju oporavka. Što vi mislite o tome?
- U ovom smo trenutku svi priučeni epidemiolozi, pa tako i kolega Roubini, kojega dobro poznajem i s kojim često dijelim panele. On očekuje dugotrajnu epidemiju visokog intenziteta, odnosno normalizaciju epidemiološkog stanja tek za godinu i pol dana. Usto u svom glavnom scenariju očekuje financijsku krizu, oružane sukobe i druge događaje koji se obično nazivaju “crnim labudovima”. Većina ekonomista ne predviđa crne labudove, barem ne tolika jata crnih labudova. Uostalom, sama definicija crnog labuda isključuje mogućnost da se radi o događaju koji svi očekuju. Oni koji stalno predviđaju crne labudove najčešće krivo predviđaju događaje, a kada pogode, onda su među rijetkima koji su točno predviđali. Ja se, u svakom slučaju, ne smatram toliko dobrim epidemiologom da bih se usudio predviđati tako dalekosežno u situaciji kojom dominira neizvjesnost.
Jesu li Vladine mjere dovoljno uvjerljive? Sve više poduzetnika smatra da je Vlada morala ići prema drastičnijim rezovima troškova u javnom sektoru?
- Nerado odstupam od načela da kao čelna osoba središnje banke ne komentiram detalje Vladinih mjera. S obzirom na to da je epidemija i sve što se oko nje događa prilično izvanredna okolnost, iznijet ću nekoliko zapažanja, zadržavajući se ipak na općenitoj razini. Moja je ocjena da je Vlada pravodobno inicirala mjere i ispravno izabrala ciljeve koje te mjere trebaju ostvariti, a to je spriječiti znatan udar na likvidnost poduzetnika i maksimalno očuvati radna mjesta. Mjere su oblikovane prije otprilike dva tjedna i, koliko god to bilo nedavno, tada su se razmjeri krize koja nas očekuje činili manjima nego iz današnje perspektive. Smatram da je to razlog zbog kojeg se donesene mjere sada mogu činiti nedovoljnima. Vjerujem da će i Vladine mjere postupno biti sve obuhvatnije.
Problem je da, za razliku od mjera sprečavanja širenja zaraze koje se uvode stupnjevano i postaju sve rigoroznije, gospodarstvo već sada zahtijeva izvjesnost što može očekivati u idućih nekoliko mjeseci, jer i oni odluke moraju donositi brzo. Svaka mjera Vlade podrazumijeva bilo smanjenje državnih prihoda, bilo rast rashoda te povećava potrebu za zaduživanjem, pa će država morati odustati i od nekih rashoda planiranih u doba kada krize nije bilo na horizontu.
Naime, iako je Europska komisija u okviru odgovora na pandemiju suspendirala fiskalna pravila iz Pakta o stabilnosti i rastu, kako bi članicama Europske unije dala priliku za primjerenu fiskalnu reakciju, i dalje svaka država za sebe mora nastojati voditi računa o dugoročnim posljedicama fiskalne politike koju vodi. Kao što sam već napomenuo, veći prostor za potporu gospodarstvu imaju one zemlje koje imaju manji javni dug i one koje o dugu ne moraju toliko voditi računa jer tiskaju međunarodnu valutu.
Je li trebalo donijeti zakon o solidarnosti javnog s privatnim sektorom prema kojem bi se barem 30 posto mase plaća iz javnog transferiralo prema privatnom sektoru?
- Znate da sam ja već, sada mogu reći, desetljećima zagovornik strukturnih reformi od kojih se značajan dio odnosi na smanjivanje javnog sektora i uloge javnog sektora u gospodarstvu. I dalje mislim isto. Ulogu države treba smanjiti, kao i broj zaposlenih u javnom sektoru. Međutim, kao što sam i nedavno govorio, najbolje vrijeme za to jest vrijeme kad ekonomija raste, što je bio slučaj posljednjih nekoliko godina. I to treba raditi na analitičan način, angažirajući, ako je potrebno, vanjske konzultante za usporedbu pojedinih segmenata državnog aparata s primjerima najuspješnijih državnih administracija. Vrijeme kada ekonomija ulazi u recesiju uzrokovanu pandemijom i kada je prisutan snažan negativan šok na strani i ponude i potražnje zahtijeva izuzetno ekspanzivnu kombinaciju monetarne i fiskalne politike.
Sada je puno manje pogodno vrijeme za takve poteze i dodatno smanjivanje potražnje i povećanje nezaposlenosti. Upravo sada je ispravan i jedini mogući odgovor onaj koji su mnogi zagovarali kad nije trebalo, fiskalna ekspanzija i povećavanje deficita, kako bi se donekle ublažile posljedice ovakvog snažnog šoka na strani potražnje i ponude i očuvao što veći broj radnih mjesta i poduzeća. A kad epidemija prođe i gospodarstvo se oporavi, potrebno je smanjiti udio državnih rashoda u BDP-u, rješavati pitanja teritorijalnog ustroja, efikasnosti i veličine državnog aparata i ostale strukturne reforme koje već dugo čekaju. Tada će to biti i efikasan način smanjivanja javnog duga koji će tijekom ove godine porasti.
Važno je izvući i dublje pouke iz ove krize. Nadam se da je sada postalo očito koliko prosperitet čitave zajednice ovisi o snazi i žilavosti gospodarstva. Koliko je godinama bila loše vođena poljoprivredna politika. Koliko je opasno na obalnom dijelu zemlje oslanjati se na monokulturu - turizam, bez razvijanja drugih industrija. Tu jasnoću uvida, koju imamo sada zahvaljujući krizi, ne smijemo izgubiti ni kad ona prestane i njome bismo se trebali rukovoditi u našim budućim odlukama. Ova kriza će proći, no ne naučimo li iz nje lekcije i ne reagiramo, cijenu ćemo platiti nekad u budućnosti.
Mogu li hrvatske vodeće banke izdržati zaustavljanje otplate kredita na tri mjeseca?
- Kao posljedica dugogodišnje politike HNB-a prema bankovnom sektoru, kapitaliziranost i likvidnost bankovnog sustava je među najvećima u EU i dovoljna da banke izdrže odgodu, odnosno reprogramiranje otplata kredita za sve ugrožene klijente. Uz to, HNB je omogućio, relaksacijom svojih supervizorskih pravila, da banke sve klijente koji su s krajem prošle godine bili uredni, A klijenti, a takvih je više od 90 posto, tretiraju kao A klijente praktički do ljeta iduće godine. To znači da banke za njih ne moraju izdvajati nikakve rezervacije u tom razdoblju i da ih mogu nastaviti likvidno pratiti u slučaju potreba klijenata.
Mislim da svima treba biti u interesu da ovo privremeno razdoblje u kojem su prisutne restrikcije na gospodarsku aktivnost klijenti banaka ostanu, kako se to kaže, iznad vode, kako bi čim se restrikcije ublaže, odnosno ukinu, mogli nastaviti s poslovanjem te kako bi se minimizirao negativan srednjoročni odnosno dugoročni efekt ove jedinstvene, snažne, ali privremene krize.
Može li HNB zaustaviti povlačenje dobiti ili bilo kakve likvidnosti iz vodećih hrvatskih banaka u ovoj i sljedećoj godini?
- Bankama smo već izdali uputu da prošlogodišnju dobit rasporede u kapital, umjesto da je isplaćuju. Time je kapitaliziranost bankovnog sustava povećana na preko 60 milijardi kuna, što dodatno povećava već ionako visoku sposobnost apsorpcije gubitaka koji mogu proizaći iz ovakve izvanredne situacije u kojoj se trenutno nalazimo. Za 2021. rano je govoriti - nadam se da iduće godine neće biti nužno nalagati takve rigorozne mjere.
Kako HNB namjerava stimulirati ekonomiju u 2020. godini kako bi pomogao opstanak ugroženih dijelova privatnog sektora?
- Već u protekla dva tjedna poduzeli smo niz mjera koje su, prije svega, imale svrhu u najvećoj mogućoj mjeri spriječiti pogoršanje uvjeta financiranja za sve sektore - očuvali smo stabilnost deviznog tečaja, stabilizirali tržište državnih obveznica i tako spriječili prekomjeran rast prinosa, bankama uz povoljne uvjete osigurali dovoljno dugoročne likvidnosti putem strukturnih operacija te spustili stopu obvezne pričuve sa 12 na 9 posto. Sve te do sada poduzete mjere pokazuju našu odlučnost i spremnost da iskoristimo sve raspoložive instrumente monetarne politike kako bismo osigurali likvidnost poduzetnika i države i omogućili im da prebrode ovo teško razdoblje.
Kao dio tog paketa, kao što sam objasnio, odlučili smo prilagoditi i našu supervizorsku politiku, te smo dali priliku bankama da s poduzetnicima ugovore nove uvjete otplate postojećih kreditnih obveza, odnosno ugovore nove kredite za likvidnost, smatrajući ih jednako urednim klijentima kao i do sada usprkos poremećajima u njihovu poslovanju. Naše mjere koordiniramo s bankama, HAMAG-BICRO-om i HBOR-om kako bi sve mjere postigle maksimalni učinak, i administrativno što manje opteretile poduzetnike. Za pretpostaviti je da će ove mjere biti učinkovite u osiguranju likvidnosti poduzetnika, no njihova je solventnost izvan domašaja isključivo monetarne politike. Za očuvanje solventnosti, dakle samog opstanka poduzeća, bit će potrebni drugi oblici intervencije.
Kako HNB namjerava pomoći državi da osigura adekvatno financiranje osnovnih funkcija države?
- Sve mjere koje poduzimamo, kao što sam rekao, usmjerene su apsorpciji šoka i očuvanju povoljnih uvjeta financiranja svih sektora, pa tako i sektora države. Država ima mogućnosti financiranja koje ostali sektori nemaju, ili su te mogućnosti bitno manje, pa u skladu s time podešavamo naše politike. Kao i u dobrim vremenima, ne možemo pribjegavati monetarnom financiranju države i izravno kupovati državne vrijednosne papire. Ipak, uočili ste da smo pretprošli tjedan prvi put pokrenuli program otkupa državnih obveznica, čime smo stabilizirali domaće tržište obveznica Republike Hrvatske i tako indirektno utjecali na ublažavanje porasta kamatnih stopa na državni dug.
Ovaj tjedan smanjili smo stopu obvezne rezerve banaka sa 12 na 9 posto, čime smo bankama oslobodili 10 milijardi kuna, od kojih će se velik dio usmjeriti u financiranje države. I operacije osiguravanja dugoročne likvidnosti kojima smo plasirali 3,8 milijardi eura na pet godina uz kamatnu stopu od 0,25 posto, kao i osiguravanje kratkoročne likvidnosti po stopi od 0,05 posto u iznosu od 750 milijuna kuna pomažu i u financiranju države, kako povećavajući potražnju za državnim obveznicama, sutra možda i kreditima državi, tako i plasiranjem dodatnih jeftinih sredstava s duljim rokom.
Gdje i kako pronaći novac koji će nam pomoći da saniramo posljedice krize? Računamo li na značajna sredstva EU?
- Iz dosadašnjih poteza na europskoj razini vidljivo je da postoji ujednačeno stajalište o tome kako će saniranje posljedica krize iziskivati, osim mjera monetarne politike Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka, i snažan fiskalni odgovor koji će znatno pogoršati fiskalne pokazatelje članica Europske unije. Za sada je Europska komisija stoga pripremila set mjera usmjerenih očuvanju zaposlenosti i podupiranju likvidnosti poduzeća, a koje se temelje na mobiliziranju sredstava iz proračuna Europske unije, odnosno preusmjeravanju 37 mlrd. eura neutrošenih sredstava kohezijske politike. Od toga će Hrvatska dobiti 1,158 milijardi eura.
Ipak, ta sredstva neće biti dostatna, što za Hrvatsku znači nužnost novog zaduživanja na inozemnom tržištu i privremeno odustajanje od namjere smanjenja udjela javnog duga. Hrvatska danas ima investicijski rejting, pa se, unatoč svim recentnim napetostima, može na inozemnom tržištu zadužiti uz razumne prinose.
Drugim riječima, činjenica da smo članica EU nam svakako pomaže, jer će se što iz strukturnih fondova što iz EU razvojnih banaka osigurati jedan dio financiranja. No, da smo kojim slučajem već članica eurozone, tj. da smo uveli euro, bilo bi kudikamo lakše jer ne bismo se trebali brinuti o održavanju stabilnosti tečaja niti bi situacija na financijskom tržištu bila u tolikoj mjeri napregnuta. Osim toga, gotovo je izvjesno da će članice eurozone moći računati i na financiranje iz Europskog stabilizacijskog mehanizma, koji raspolaže sa 500 milijardi eura, od kojih je 410 milijardi neiskorišteno.
Prema sadašnjem prijedlogu, svakoj zemlji bi se iz tih sredstava na raspolaganje trebalo staviti 2 posto BDP-a. Drugim riječima, Hrvatskoj bi na raspolaganju bilo dodatnih oko milijardu eura. Toliko o koristima uvođenja eura, koje su, kako posljednje dvije godine stalno ponavljam, u ovakvim stresnim trenucima itekako važne i svima razumljive. No, s obzirom na to da nismo u eurozoni, morat ćemo se osloniti u relativno većoj mjeri na vlastite snage. Trenutno se na razini Europske unije raspravlja o mogućnosti objedinjenog financiranja fiskalnih paketa svih zemalja Unije izdavanjem tzv. korona obveznice, no ta ideja je tek u začetku i za sada ne nailazi na potporu svih članica.
Što ako se Covid-19 suzbije do ljeta pa vrati na jesen?
- U ovom trenutku neizvjesnosti su u takvoj mjeri izražene da je gotovo nemoguće točnije procijeniti kakav će biti gospodarski učinak epidemije čak ni i u slučaju kad bi se ona suzbila do ljeta, a procjena eventualnih učinaka povratka epidemije ulazi u sferu čiste špekulacije. Može se pretpostaviti da tzv. izravnanje krivulje broja novooboljelih odnosno njezin pad i postupno iščezavanje epidemije neće biti praćeno trenutnim ukidanjem svih mjera suzbijanja epidemije, nego će se mjere ukidati korak po korak, kao što su i uvođene. Time će se, nažalost, produljiti trajanje nepovoljnih gospodarskih posljedica provedbe zaštitnih mjera.
Ako broj novooboljelih opet počne rasti, vjerojatno će se jednako tako ponovno postupno vraćati mjere suzbijanja. Kako će tada i gospodarstva i društva i epidemiolozi u cjelini biti iskusniji, više podataka će biti dostupno, možemo se nadati da će se s time moći bolje nositi. Mi smo svi danas pomalo priučeni epidemiolozi, no odgovor na vaše pitanje ovisi u najvećoj mjeri o onome što bi pravi obrazovani epidemiolozi i farmaceuti odgovorili o vjerojatnosti pojave drugog vala, o tome hoće li drugi val biti snažniji ili slabiji od prvoga, koliko veća ili manja izloženost populacije pridonosi stjecanju imuniteta, kolika je vjerojatnost da ćemo ubrzo imati cjepivo, kolika je vjerojatnost da će ono biti efikasno s obzirom na moguće mutacije virusa.
Ja bih, recimo, kao ekonomist volio imati saznanja koja se mogu dobiti iz takozvanog randomiziranog ili slučajnog testiranja ljudi na koronavirus. Da saznamo koji je udio onih zaraženih virusom koji ili nemaju simptome ili su dovoljno blagi da prođu kao blaže oboljenje. Viši udio takvih bi bio bolja vijest jer bi značio da je stopa smrtnosti manja, a s ekonomske strane da je lakše brže smanjivati restrikcije na ekonomsku aktivnost uz manje posljedice po zdravlje ljudi. Niži udio takvih bi bio loša vijest i činio bi odluke koje je potrebno donositi težima. No, takve podatke još nemamo. Kako takvi podaci budu postajali raspoloživi, kao i podaci koje na način bez presedana danas dijele liječnici i znanstvenici iz cijelog svijeta, tako će i borba protiv virusa postajati sve efikasnija.