Svi oni koji su odrasli gledajući '101 Dalmatinac' iz 1996. s Glen Close u glavnoj ulozi, svaku novu adaptaciju priče dočekali bi sa skepsom, međutim, pokazalo se da joj nije bilo mjesta. 'Cruella' Craiga Gillespiea ima svojih manjih problema, ali je nevjerojatno zabavna i za odrasle, s neočekivanim obratima i zapletima, a posebno će se svidjeti onima koji vole pljačkaške filmove i filmove o modi. Htjeli ne htjeli priznati, šanse su ogromne da vaši guilty pleasure žanrovi obuhvaća barem jednu od te dvije opcije. Posebno je ugodno iznenađenje nakon debakla nekoliko prošlih Disneyevih adaptacija naših omiljenih crtanih filmova, da spomenemo samo prošlogodišnju 'Mulan' kao vrhunac neukusa i diletantizma.
Film je zapravo pred priča '101 dalmatinca' koja objašnjava kako je Cruella DeVille postala ono što je - slavna dizajnerica koja mrzi dalmatince. Potrudit ćemo se ne otkriti previše radnje, ali da psi ubijaju njenu samohranu majku događa se u prvih 10 minuta filma pa vam tako nismo puno toga uništili. Nakon toga djevojčica po imenu Estella postaje siroče i bježi u London gdje upoznaje dva prijatelja koji su ostali bez roditelja baš kao i ona te djeca postaju najbolji prijatelji. Da bi preživjeli bave se sitnim kriminalom, a do odrasle dobi u tome postaju poprilično vješti. Tome doprinose Estelline odlične krojačke vještine koje im pomažu da se uklope među članove visokog društva koje zatim pljačkaju. Ona pak iz osjećaja dužnosti prema majci za čiju smrt krivi sebe, želi postići nešto više, konkretno, postati dizajnerica u velikoj modnoj kući slavne Barunice, a to će joj na neočekivane načine i poći za rukom. Međutim, Estella će naći više od novog zanimanja, u neobičnom preokretu događaja prigrlit će svoj alter-ego koji je dugo krila i postati Cruella DeVille.
Planiranje pljački i saboterskih modnih događanja podsjeća na najbolje elemente filmova kao što su 'Oceanovih 11' pa bi možda mogli biti čak i malo preizazovni za djecu. Reference na filmove o modi najočitije su u liku Barunice za koju je Emma Thompson inspiraciju definitivno pronašla u ulozi Meryl Streep u 'Vrag nosi Pradu', ali u ovom slučaju Miranda Presley je našla sebi ravnu protivnicu, pa predosjećamo da bi britki dijalog između Barunice i Cruelle mogao steći kultni status. Svatko tko pogleda 'Cruellu' definitivno će iz kina izaći malo uzdignutije brade i više volje za životom, a što više tražiti od ovakvoga filma.
Zanemarimo li jednu scenu u kojoj Cruella priča s fontanom, film je potpuno lišen patetike i obiluje dobrom dozom cinizma. Zloća u njemu nije zloba već dječja neprilagođenost i mladenački bunt. Ukratko, film je slavljenje nekonvencionalnosti u njenom najboljem izdanju. Da, možemo primijetiti čest problem hollywoodske mainstream produkcije u kojoj svaki jaki ženski lik pati od nekog oblika ludila (sjetimo se samo Khaleesi iz 'Igre prijestolja'), ali naposljetku se i to na neki način ispravi. Svakako puno bolja pred priča o negativcu nego pretenciozni 'Joker' iz 2019. koji je pretendirao da bude oštra kritika suvremenog društva, a ispao je jednako isprazan kao društvo samo. Napomenimo još jednom, ovdje je riječ o Disneyevom filmu.
Za razliku od književnog predloška koji se odvija u 50-ima i '101 dalmatinca' smještenog u 90-ima, radnja 'Cruelle' se ne bez razloga događa u 70-im godinama prošlog stoljeća. To je vrijeme modne revolucije u kojem ravnopravno koegzistiraju dva svijeta - malograđanskog poimanja luksuza i dobrog ukusa i punk koji to sve odbacuje na najjasniji i najglasniji mogući način kao šaka u oko. Od najranije dobi Estella se nije osjećala kao druga djeca što je otkrivala njena kosa rođenjem i njen modni izričaj odabirom. Kosu je naknadno sakrila crvenom bojom, ali stil je zadržala. Kostimografski je odlično napravljen balans između Estelle i Cruelle. Lako se moglo dogoditi da se upadne u zamku u kojoj je dobra djevojka u potpunosti dosadna i ukalupljena, a da njen alter-ego nalikuje originalnoj Glen Close verziji, ali to je zamka u koju odlična Jenny Braven nije upala.
Rođena Londončanka koja je 70-ih bila u svojim dvadesetima pokazala nam je najbolje od perioda i od Estelle napravila kulericu za koju se nadamo da jesmo, a Cruelle onu koja bismo voljeli biti. Baruničin stil inspiriran je Diorom toga vremena dok su komadi koje nosi DeVille genijalni hommage Vivienne Westwood koja je ove godine napunila 80., a još uvijek uspješno gura svoju punk estetiku. Vidljive su nešto suptilnije, ali ipak kontinuirano prisutne reference na opus Alexandra McQueena, kao i na neke dizajnere koji do danas nisu zadržali jednak status. Ipak, najzanimljivije od svega je što odjeća igra pravu ulogu u filmu, ali kada bismo vam rekli kako, rekli bismo previše, a iako bi i to bilo dosta, gledati 'Cruellu' samo radi odjeće bila bi prava šteta.