Vještački mač i magija: serija ‘Vještac‘ ni u 2. sezoni ne uspijeva funkcionirati kako bi trebala, niti preuzeti tron fantazije od ‘Igre prijestolja‘

Dobar gledalački start zabilježio je "The Witcher 2" kad je u drugoj polovici prosinca plasiran na Netflix. Gledanost se u prva tri dana (iz)mjerila u 140-ak milijuna sati.

To je pokazatelj da je Netflix dobio franšizu s ekranizacijom istoimene igre, a tako se i ponaša budući da je već naručio i snimanje "prequel" serije "The Witcher: Blood Origin" čiji je foršpan debitirao otprilike istovremeno s premijerom druge sezone. Uspjeh ne treba toliko iznenaditi.

Serija "Vještac" pojavila se krajem 2019. na Netflixu ne samo s dobrim pedigreom (videoigra), već i dobrim tajmingom – nekih pola godine nakon razočaravajućeg kraja "Igre prijestolja".

Svaka TV kuća je do kraja 2019. očajnički željela dobiti novi "GOT" da kapitalizira na popularnoj "fantasy" seriji, a i gledatelji su bili gladni još fantazije.

Međutim, "The Witcher" nije ispao ni blizu kalibar "Igre prijestolja", osim možda njezine zadnje sezone, barem ne ovom gledatelju.

Potpisnik ovih redaka nije igrao videoigru, ali je ciljana demografija serije s obzirom na to da je tijekom osamdesetih odrastao uz "fantasy" (npr. "Labirint" i "Legenda") u vrijeme njegove najveće popularnosti, naročito onaj "sword&sorcery" podvrste ("Conan Barbarin").

"Nije samo problematična naracija serije, već je i žanrovski ton neujednačen između kvazi-mračnjaštva na rubu fantazijskog horora i lepršavije akcijske avanture.

Temelji jedne potentne mitologije postavljeni su na klimavim nogama u prvoj sezoni ove serije. Najavljena druga sezona trebat će dosta toga dovesti u red ako 'The Witcher' želi preuzeti 'fantasy' prijestolje od 'Game Of Thrones'...", stajalo je na kraju recenzije.

"Vještac 2" je doveo u red nekronološku naraciju, no serija, nažalost, još uvijek ne funkcionira onako kako bi trebala za jedan "fantasy" spektakl, makar ima sve elemente, samo što ih ne zna povezati.

Serija ima mačeva, ali nema magije. Ima likove, ali nema karaktere do kojih nam je stalo. Oni nisu toliko interesantni i razvijeni, niti je interesantno ono što govore da još jednom uživamo u njihovu društvu dugih osam sati.

Iako, odnosi su im sada nešto kompleksniji pa princeza Ciry (Freya Allan) za junaka Geralta od Rivije (Henry Cavill) kaže da joj je "otac kojeg nikad nisam imala", a ledeno srce vješca otopila je čarobnica Yennefer od Vengenberga (Anya Chalotra), ovdje svedena na sporedniju ulogu.

Svaka od osam epizoda traje sat vremena, što se čini i znatno duže zbog presporog ritma i dijaloški orijentirane naracije.

Prva je najbolja, kad Geralt i Ciri provedu noć u gotičkom zdanju njegova starog znanca, veprolikog Nivellena (Kristofer Hivju), koji je proklet poput Zvijeri iz "Beauty and the Beast" i reći će jedinu rečenicu iz serije vrijednu pamćenja "Čudovišta su više od kandži i zubiju, ona se rađaju iz počinjenih djela".

Rečenica je kao stvorena da se preko nje i njezine tragike prelomi čitava serija, no gubi na snazi idućih sedam epizoda, režiranih s rijetkim fleševima inspiracije u scenografiji, gdjekad i akciji, koja će valjda jednom rezultirati magijom.

Dovoljno da od "Witchera" ne odustanemo skroz prije treće sezone, ali nedovoljno da drugoj damo veću ocjenu.