Tri godine fanovi su trebali čekati na novu sezonu popularne Netlixove serije "Stranger Things" nakon završetka treće. U tri godine su, ilustracije radi, stale prve tri sezone serije (2016., 2017., 2019.).
No, čekanje se isplatilo, k tome dolazi s "kamatama". Naime, Netflix je prošlog vikenda pustio prvi dio četvrte sezone serijskog hita "Stranger Things" kreatorske braće Duffer, a ostatak slijedi početkom srpnja.
Takav dvodijelni plasman sad je već postao standardan kad su u pitanju najgledanije Netflixove serije ("Kuća od papira", "Ozark"), a streaming servisu je danas potrebniji nego ikad nakon nedavno zabilježenog gubitka pretplatnika.
"Stranger Things 4-1" dolazi u pravo vrijeme da povrati stare pretplatnike kao novi nastavak jedne od najvećih Netflixovih serijskih uspješnica, pravog televizijskog/streamingovskog blockbustera.
Netflix je posegnuo za najjačim oružjem i puca na veliko. Prvi dio četvrte sezone "Stranger Thingsa" spada među najambicioznije serijske pothvate uopće: samo jedna epizoda traje sat vremena, ostale su u prosjeku oko 70-ak minuta, a sedma i posljednja doseže čak 98.
Ukupno trajanje iznosi oko deset sati, unutar čega čovjek može pogledati pet, možda i šest filmova osamdesetih koji su ponajviše utjecali na seriju od prve do četvrte sezone ("E.T. – izvanzemaljac", "Družba Goonies", "Stvor", "Ostani uz mene", "Potpaljivačica", "Strava u Ulici brijestova").
Dakle, ambiciozna braća Duffer snimili su takoreći sedam (mini)filmova, što je vrijedno svake pohvale, premda minutaža zahtijeva strpljenje gledatelja i "Stranger Things 4-1" na trenutke ostavlja dojam kao da prolongira priču i da je pretrpan (starim-novim) likovima, ali srećom ne toliko kao mnoge druge serije.
Ovaj put se vraćamo u 1986., godinu izlaska "Aliensa", stoga je prirodno da se glumac Paul Reiser opet pojavljuje kao dr. Owens. Pravi filmofili trebali bi skužiti godinu kad Jonathan Byers (Charlie Heaton) kaže da u kinima igra "Policijska akademija 3", prije nego što netko ispali "Eighty six, baby".
Četvrta sezona uranja dublje nego ikad prije u (SF) horor. Kamera posebnu pažnju poklanja polici videoteke rezerviranoj za horor, na koju VHS kasete slažu Steve Harrington (Joe Keery) i Robin Buckley (Maya Hawke).
To ima unutarnjeg smisla: glavni protagonisti serije, Eleven/Jane, Mike, Dustin, Lucas i Max (Millie Bobby Brown, Finn Wolfhard, Gaten Matarazzo, Caleb McLaughlin, Sadie Sink) sada su tinejdžeri, sve bliži okrutnom svijetu odraslih.
Serija koja je počela kao nekakav hororski "E.T." dogurala je do "A Nightmare On Elm Street", zbog čega je logično da manju ulogu ima Robert Englund i da je prijeteći nadnaravni negativac Vecna svojevrsni Freddy Krueger koji također ubija u košmarima ("Chrissy, probudi se!") na granici fantazije i zbilje.
Pa ipak, usprkos posvemašnjim filmskim i popkulturnim referencijama kao pogonskim gorivom, "Stranger Things" i u ovom izdanju uspijeva pronaći vlastiti identitet dok istovremeno ima edukativni karakter za nove generacije u smislu da ih upoznaje s filmovima i glazbom osamdesetih.
Štoviše, ako ovo nije najbolja sezona serije (to je, osobno, još uvijek prva), svakako je u samome vrhu, a definitivno najzrelija u "strangerthingsovskoj" projekciji "80's" nostalgije i emocije.
Nostalgija i emocija postaju jedno tijekom središnjeg korištenja stare dobre stvari Kate Bush "Running Up That Hill", Maxine najdraže pjesme koja joj pomaže u borbi s Vecnom u emotivno najsnažnijoj sceni sezone, možda i cijele serije.