Kratak dijalog iz jedne scene najbolje oslikava drugu sezonu odlične Netflixove serije "Babuška" ili "Russian Doll" ko-kreatorice, ko-redateljice, izvršne producentice i glavne glumice Natashe Lyonne. "Gdje smo? Bolje reći, kad smo?". Dakle, pitanje je ne "gdje", nego kad" u "Babuški 2", prilično dostojnoj "Babuške 1".
Nastupna sezona fantastično-komične serije iz veljače 2019., s pričom o ciničnoj Nadiji Vulvukov (raspoložena Lyonne) koja umire "jovo-nanovo" na svoj 36. rođendan, bila je serijski odgovor na filmove "time loop" koncepta poput "Beskrajnog dana", "Izvornog koda", "Na rubu budućnosti", "Pravog trenutka", "Sretan dan smrti"...
S obzirom da su se još neki filmovi tog tipa snimili nakon "Russian Doll", primjerice "Happy Death Day 2U", "Palm Springs" i "Boss Level", pohvalno je da druga sezona ne ponavlja koncept prve, što bi bio teški "deja vu".
Iako, računajući činjenicu da smo i sami postali zarobljeni u vremenskoj petlji 2020. i 2021., zahvaljujući koroni, "lockdownu" itd., kad je svaki dan bio gotovo isti, rutinski, repetitivan i, nadasve, beskrajan, koncept bi i dalje šljakao.
Posebice njegov autoironični, satirični odmak, odnosno ruganje serijskim "deja vu" repeticijama i začaranom krugu ponavljanja (razvlačenje epizoda, brzopotezne nove sezone serija itd.) iz kojeg televizija tek tu i tamo izlazi protekle dvije godine.
Ipak, "Babuška 2" razbija potencijalni vlastiti začarani krug, kao i serijski, nudeći nešto drukčije i svakako iznadprosječno unutar recentnog televizijskog prosjeka.
Druga sezona se oslanja na "time travel" filmove poput "Povratka u budućnost", "Vremenskog policajca", "12 majmuna" i "Predodređenja", pronalazeći vlastiti kut gledišta u arhetipskoj priči putovanja kroz vrijeme.
Promjena je dobrodošla, kao i u slučaju "Sretnog dana smrti 2" koji je također bio "Back To The Future" naspram "Groundhog Dayu" prethodnika, ali – ponovimo – "Russian Doll 2" nudi nešto svoje.
Ovaj put se Nadia nalazi uoči 40. rođendana i jednog dana će s podzemnim vlakom proći kroz vremensku crvotočinu i završiti u prošlosti, u osamdesetima i šezdesetima, pa i četrdesetima, vremenu njezine majke (Chloë Sevigny) i bake (Irén Bordán).
Nadia u svom stilu sebe ne naziva "vremenskim putnikom", nego "vremenskim zatvorenikom", a kad dozna da je baki netko ukrao zlatnike, Krugerande (sjećate ih se iz "Smrtonosnog oružja 2"?), odluči povratiti obiteljsko blago i dovršiti nedovršene obiteljske poslove kako bi osigurala bolju sadašnjost, a u tom procesu će zaliječiti generacijsku traumu i doživjeti katarzu.
Pojačana novom glumačkom ekipom, poput Sharlta Copleyja ("District 9", "Chappie") i Annie Murphy ("Schitt's Creek"), "Babuška 2" je terapeutska i filozofska u pristupu prostor-vremenskom kontinuumu, egzistencijalna, ali i dovoljno sentimentalna i zabavna.
Prirodan i logičan nastavak prve sezone ima oko za psihodeliju originala (multiple verzije Nadije) i uho za sountrack (Depeche Mode i "Personal Jesus", Nena i "99 Balloons", Pink Floyd i "Shine On You Crazy Diamond").
Sedmodijelna serija s epizodama u trajanju od maksimalnih 30-ak minuta nikad nije dosadna, a ako se negdje oko polovice počinje lagano gubiti u vremenu i prostoru, uspijeva se opet pronaći pred kraj, na zadovoljavajući način završiti priču i odškrinuti vrata nepreglednog kontinuuma za moguću treću sezonu. Vrijeme je za "Russian Doll 3"?