Priliku da pogleda prve tri epizode "Vučjeg odgoja", SF serije u produkciji (dijelom i režiji) velikog Ridleyja Scotta, potpisnik ovih redaka je dobio još koncem kolovoza, uoči početka emitiranja 3. rujna. Tad mu je bilo jasno koliko je serija producenta Scotta i kreatora Aarona Guzikowskog (scenarist filma "Zatočene" Denisa Villeneuvea) važna producentima i HBO-u, u smislu da slučajno ne "procuri" pred premijeru.
Pristup "screenerima" bio je najblaže rečeno "malo drukčiji" nego inače. Logiranje, (re)setiranje "passworda", skidanje aplikacija... Nešto od toga je, nažalost, zaštekalo u procesu i prilika je propuštena.
Androidsko-ljudska kolonija
No, nije svako "zlo" za "zlo". Kad su redovno izašle nastupne tri epizode, vaš recenzent je p(r)omislio da nešto s potpisom Scotta ionako ne zaslužuje parcijalnu recenziju. Nije "Raised By The Wolves" stvoren da se o njemu piše na osnovi prvih nekoliko epizoda, ono, da se vidi je li "hype" opravdan, imamo li hit itd., već nakon što se serija odgleda u cijelosti. I tako se vrijedilo naoružati strpljenjem, pričekati da se odvrte sve epizode (njih deset), pogledati ih (polu)"maratonski" i tek onda napisati dojmove.
U međuvremenu je "Vučji odgoj" postao najgledanija serija unatrag mjesec i više dana na HBO GO, (ilustracije radi) gledanija od "Lovecraftove zemlje" i "Trećeg dana". Gledanost ne treba čuditi. Ovo je jedna od najatraktivnijih serija godine, ali i (naj)boljih, premda je Scott, realno, bliži novom Scottu koji je režirao "Prometeja", "Alien: Savez" i "Marsovca" nego onom starom iz faze prvog "Aliena" i "Istrebljivača", kada je započela njegova opsjedutost androidima i umjetnom inteligencijom. "Raised By The Wolves" daje serijama poput "Westworlda 3" i "Devs" – kako se američki kaže – "run for their money".
Jer, čak i takav, "novovjeki" Scott uspio je obogatiti televizijski SF vizionarskim, viskobudžetnim slikama na približnoj skali njegovih (SF) filmova, kakve se rijetko viđaju na malim ekranima. Sir Ridley je osobno režirao prve dvije epizode, ponajbolje u seriji koju je postavio na noge bez poznatih glumaca u ekipi (iznimka je Travis "Vikinzi" Fimmel), da bi štafetu, među inima, preuzeli njegov sin Luke Scott ("Morgan") i James Hawes ("Black Mirror"), ali i naš Sergio Mimica-Gezzan koji je za Scotta seniora već radio "The Terror".
U prologu serije pratimo kapsulu svemirskog broda kako iz svemira slijeće na neki ogoljeni planet. Unutar letjelice nalazi se par androida u sivim odijelima. Oni se nazivaju Majka i Otac (odlična Amanda Collin, Abubakar Salim), a sletjeli su tu kako bi uspostavili novu androidsko-ljudsku koloniju. Njihovi (ljudski) tvorci programirali su ih da njeguju i odgoje šestero djece koja će (s)tvoriti novu civilizaciju. Majka i Otac kao androidni Adam i Eva potentan je koncept i serija ispunjava potencijale zadane u prvoj epizodi, nakon što ona, pomoću injekcija u abdomenu, donese na svijet fetuse beba, ukupno šest od 12 (ne)održivih embrija koje su donijeli sa sobom.
Jedna od tih šest beba će jedina preživjeti "vučji odgoj" na negostoljubivom stranom planetu, koliko god se Majka i Otac trudili. To dijete je njihov sin Campion (Winta McGrath), ujedno narator misteriozne uvodne naracije koja govori "Bili smo prvi pioniri i znali da štogod se desi Majka i Otac nas čuvaju". Androidi da odgajaju ljudsku djecu nesvakidašnja je premisa, posebice jer to rade u ateističkom duhu, nakon što su religiji skloni ljudi ratovali s nevjernicima do istrebljenja i doveli do apokalipse, odnosno bijega preživjelih sa Zemlje u svemirskim brodovima-arkama.
Terminatorska Nekromanka
Rata u ime religije Scott se već doticao u "Kraljevstvu nebeskom" (križarske odore varirane su u seriji), a akcijske scene (post)apokalipse snima u tipu svog "Pada crnog jastreba" i futurističkom ratnom "ljudi-protiv-strojeva" duhu četvrtog "Terminatora", serijala koji je na sličnoj valnoj duljini njegova "Blade Runnera". Napose je impresivan "flashbackovski" prikaz s početka druge epizode ambijentirane u distopijski Boston 2145. godine. Tad shvaćamo da su veliki obol u istrebljenju ljudi dali androidi na sliku i priliku Majke koji lete zrakom s raširenim rukama u krucifiksnoj pozi (!) i siju smrt (!!), za što znamo da je ona sposobna nakon što smo upoznali njezine destruktivne porive na kraju prve epizode.
"Nisam izgubila kontrolu, samo sam otkrila dio sebe za koji nisam znala da postoji", pravda se Majka. Kad Majka pogleda čovjeka i vrisne, ljudska tijela eksplodiraju i pretvaraju se u crvenu kašu. Potvrda "terminatorske" ubojitosti ove androidkinje stiže u drugoj epizodi: doznajemo da je ona "Nekromanka", "stroj za masovno uništenje". "Ne gledaj u nju", rečenica je koja će se čuti nekoliko puta u seriji, a Majka nije kadra postati oružje bez svojih očiju, ne može ništa bez njih.
Kao što to obično biva sa serijskim proizvodima, "Raised By The Wolves" gubi početni momentum negdje oko sredine. No, u usporedbi s mnogim serijama, "Vučji odgoj" uspijeva takoreći čitavo vrijeme ostati (vizualno i tematski) intrigantan i načiniti (neizbježno?!) razvlačenje priče podnošljivijim na SF akcijskoj, alegorijskoj i egzistencijalističkoj ravni.
Serija u konačici nudi dojmljivu svemirsku dramu za proživljavanje dok traje i razmišljanje kad završi, ali i jedan od najdojmljivijih (ženskih) televizijskih likova godine i šire u Majci. Ona je istovremeno spoj terminatorice Kristanne Loken ("T3"), Alicije Vikander iz "Ex Machine" i "bladerunnerovca" Rutgera Hauera. "Reprogramirati tebe da čuvaš djecu... tvoj tvorac mora da je lud", kaže netko za Majku. Ipak, ona, android, svejedno slovi kao naša najveća nada i budućnost ljudskog roda. Majka čovječanstva.