Ključ je i dalje ispod otirača: druga sezona Netflixove serije tek je blagi napredak, no ova fantazija nikako da otključa magiju iza zaključanih vrata

Netko u Netflixovom marketingu zaslužuje povišicu. Prije 15-ak dana filmski svijet je dočekala vijest da Netflix pušta premijeru "trailera" za horor film naslovljen "The Splattering" (u slobodnom prijevodu "Prskanje krvlju"), taman prigodno pred Halloween.

Netflix je nadražio ne samo pretplatnike platforme s tom najavom, ali bilo je malo čudno da IMDb-ov pretraživač ne izbacuje film pod tim naslovom.

Na kraju se ispostavilo da "The Splattering" nije novi, pravi film, već film unutar druge sezone Netflixove tinejdžersko-fantazijske serije "Locke & Key".

Sjajna marketinška dosjetka da se skrene pozornost na "Locke & Key 2" usporediva je s lažnim foršpanima ("Machete", npr.) za "Grindhouse" Quentina Tarantina ("Death Proof") i Roberta Rodrigueza ("Planet Terror"). Marketing je toliko dobar i kreativan da je u tome nadmašio cijelu drugu sezonu "Locke & Key".

Naime, malo se što u nastavku hit-serije može mjeriti s time, odnosno najbolji dijelovi serije, jedini s kakvom-takvom magijom, tiču se "Splatteringa", njegove kinopremijere i plana za nastavak koji bi, prema riječima mladih filmaša, bio više "Aliens" nego Grease 2", pa makar jedan od njih nazove nastavak "Briljantina" remek-djelom.

Doista je simpatičan metafilmski koncept "Splatteringa", niskobudžetnog horora o ubojitom raku koji nije negativac, nego neshvaćen, kako su neshvaćeni i mladi likovi, neuklopljeni u društvo, počevši od junakinje Kinsey Locke (Emilia Jones), glavne glumice serije i spomenutog filma unutar serije.

Međutim, kao i u prvoj sezoni, sve ostaje na tome budući da se "Locke & Key" većinski bavi ključarima i čarobnim ključevima koji otključavaju vrata fantazije kad se stave u ključanicu na vratovima likova.

Druga sezona je više-manje istih gledljivo-osrednjih dometa kao prva ili možda samo blagi napredak i teško da bi mogla privući slučajne namjernike neupoznate s "Locke & Key 1" i istoimenim serijalom stripova iz pera Joea Hilla, sina čuvenog kralja horora Stephena Kinga, prema kojima je serija nastala.

Na stranu što se "Locke & Key 2" reklamira krilaticom "nova magija će biti iskovana", iako ni "stara magija" nije iskovana u prvoj sezoni, sve je, dakle, približno isto.

Talentirana Emilia Jones još uvijek izgleda kao Cara Delevingne iz susjedstva, "head key" omogućava ulazak u nečiju glavu/um itd.

Jedino što je sada u igri više specijalnih efekata (manekenske lutke oživljavaju u najboljoj sceni) i magičnih ključeva da ih je gotovo teško pobrojati (spominju se i supersnažni "Hercules key", zatim "identity key"...), a dramski motivi gubitka i žaljenja manje dolaze do izražaja. "Mislimo da znamo sve, ali ima toliko toga što još ne znamo", govori Kinseyičin mlađi brat (Jackson Robert Scott).

Manji broj ključeva i epizoda (ima ih deset), tj. njihovo kraće trajanje (u prosjeku 45-55 minuta) opet ne bi škodilo seriji koja završava tako da priprema teren za treću sezonu, odobrenu prije premijere druge.

Neki će biti sretni, ali ima i onih koji bi radije gledali "Splattering" nego "Locke & Key 3" dokle god serija ne otključa magiju iza zaključanih vrata. Ključ je i dalje ispod otirača.