"The Girl Before", ili "Ona prije mene", ima dobar pedigre: serija je nastala prema bestseleru "New York Timesa" iz pera spisatelja koji piše pod pseudonimom JP Delaney (pravo ime Tony Strong).
Zanimljivo, ovo je prva ekranizacija nekog Delaneyjeva romana, a pisac je preuzeo ulogu kreatora serije i izvršnog producenta, dok režiju potpisuje redateljica "Killing Eve" Lisa Brühlmann.
Tajming za ekranizaciju je pogođen: žanr trilera, najpopularniji u osamdesetima i, naročito, devedesetima, opet je živnuo i na velikim ("Crna kutija", "Otet"...), i na malim ekranima ("Ne vjeruj svojim očima", "Slagalica"...).
A s izvornim naslovom "The Girl Before", "Ona prije mene" se uklapa u recentni filmsko-serijski trilerski trend s djevojkama ili ženama u naslovu.
"Gone Girl", "The Girl On The Train", "The Woman In The Window"... i sad "The Girl Before". Koliko je trend ovakvih trilera popularan, potvrđuje i činjenica da je baš recentno parodiran u seriji "The Woman in the House Across the Street From the Girl in the Window".
"Ona prije mene" je po dometima negdje između solidne "Djevojke u vlaku" i osrednje "Žene na prozoru", daleko od superiorne "Nestale", s nizom klišeja da ju je mogla parodirati "Žena u kući preko puta djevojke na prozoru".
Zaplet je bolji od raspleta, no serija nije nezanimljiva, naprotiv, lako se gleda, među ostalim, zahvaljujući i trajanju od četiri epizode po sat vremena.
Ljubitelje starih trilera mogla bi po nekim likovima, motivima ili "settingu" podsjetiti i na Hitchcockovu "Vrtoglavicu" i "Rebeccu", premda je kvalitetom bliža nedavnom remakeu potonjeg filma.
Postavka je svakako interesantna s pričom paralelno raspoređenom na dva različita vremenska perioda (udaljena tri godine), o dvije slično izgledajuće tamnopute žene traumatične prošlosti u istoj kući, u vlasništvu arhitekta koji je i sam izgubio nekoga, a s obje će biti u "nekonvencionalnoj" romantičnoj vezi i ima potrebu za kontrolom i pravilima.
Arhitekta prvog vidimo u seriji, i to kako čisti nešto s poda kuće. Tragove umorstva? Polako. On je Edward (David Oyelowo) i iznajmljuje kuću samo onima koji su voljni pridržavati se njegovih striktnih pravila, kao što su to prije tri godine bili Emma (Jessica Plummer) i njezin dečko Simon (Ben Hardy iz trilera "Voajeri"), odnosno danas Jane (Gugu Mbatha-Raw).
"Ljudi nisu toliko različiti od zgrada", smatra Edward, a Jane da bi "kuća trebala služiti stanare, ne obratno". Minimalistički savršeno dizajnirana kuća takoreći je zaseban lik i izgleda "just wow".
Ipak, znamo da ovakva kuća iz snova lako može biti i kuća iz snomorica, osobito za fragilne žene poput Emme i Jane. Dosta je reći da kuća ima virtualnog asistenta ("Housekeeper"), koji "vidi sve" poput "Big Brothera", i znatiželjna je prema stanarkama, više nego što je Edward to najavio rekavši jednoj od njih da ne zna "gotovo ništa više nego što Google i Facebook ne znaju o tebi".
Dakle, taman da paranoja počne rasti, a uz nju raste i misterija. Jane će sresti Simona kako ispred kuće ostavlja cvijeće za Emmu koja je, doznajemo razmjerno brzo pa nije "spoiler", tu umrla prije tri godine.
"Kako je umrla", pita Jane. "Ovisi koga pitate", odgovara Simon. "Ljudi umiru u kućama", tješe Jane, ali kad ona shvati da izgleda poput Emme ("iste oči"), shvatit će da se nalazi u opasnosti. Od koga ili, možda, čega, pitanje je sad?