U zaseocima u drniškom zaleđu zima znači borbu: ‘Ne može sve biti gospodsko...‘

U zaseocima u drniškom zaleđu, zima znači borbu - ne samo protiv hladnoće, nego i samoće. Snijeg je prekrio brda na kojima izolirani žive, mahom stariji, a temperature padaju ispod nule. Bez vodovoda, vodu crpe iz bunara, griju se uz vatru, a kad bura zapuše, ne izlaze iz toplih kuća, piše HRT

Drniška sela u tišini preživljavaju zimu. Kuće zbijene podno brda čuvaju tek rijetke stanovnike. Stigli su novi minusi. 87-godišnja Jelena Bura sprema se za još jedan hladni dan. Vani se kratko zadržava.

Grize zima za ruke, ali ni oko duše nije toplo.

- A što ću? Dok mogu, sama sebi naložim vatru i nešto skuham. Onda kćeri donesu, kaže.

Svaka pomoć i posjet znače dvostruko.

- Dođu ovi iz udruge, donose, pijem lijekove za bolove i pritisak. I onda dođe, izmjeri... A što kad ja nisam školovana, znam brojeve sve, ali ne znam zvati nikoga, kaže gospođa Jelena.

A i susjeda je sve manje. U zaseoku sa samo osam stanovnika, samoća postaje preteška.

- Teško onome tko oboli i ostane sam i ostari, ajme njemu, kaže Milan Bura.

I u obližnjoj kući cijepaju se drva, voda grabi iz bunara.

- Zna zalediti, ali ne sada, eto tako mi to. Imamo i izvorsku što ide iz brda pa onda donesemo za piti, kaže Marija Nenadić.

- To ti je život, ne može sve biti gospodsko.

Iako su zime ovdje hladne, imaju svoju draž. Ilija Vujević u rodno se mjesto vratio prije 23 godine i uživa u miru.

- Ovako u mirovini, držim malo ovce i eto ti. Nije ovdje zime bilo od 2012. onda je bilo najviše. Mjesec dana skoro, bio je suhi snijeg, puno ga je bilo, kaže.

Malo ih je ostalo, ali oni koji jesu - jedni drugima pomažu i žive u skladu s prirodom i temperaturama koje kroje njihove dane, piše HRT