Polako ali sigurno, donedavno trošna Punilova kuća prvotno u vlasništvu nekadašnjeg mjesnog odbora Kaprija, zatim u samostalnoj Hrvatskoj na popisu nekretnina Grada Šibenika, dobiva namjenu kakvu su joj odredili otočani.
-Na katu će biti postavljena zavičajna zbirka s izloženim nošnjama i uporabnim predmetima iz prošlosti otoka i taj je dio u cijelosti graditeljski dovršen. Ljetos je u tom prostoru bila postavljena fotografska izložba Boška Fržopa o bunjama i suhozidima, a prizemlje se uređuje za uljaru i postavljanje manje linije za preradu 200 kilograma maslina na sat, zajedno s kotlom za pečenje rakije, iznosi Dinko Jelovčić, predsjednik mjesnog odbora Kaprija u drugom mandatu.
Ovih dana postavljena su dvorišna vrata, a uskoro će završiti žbukanje zidova u prizemlju. Preostaje im još financirati popločenje poda u prizemlju i zgrada će biti spremna za montažu uljare.
Prema dogovoru s gradskom upravom, financiranje postrojenja vrijednog 210 tisuća kuna Odjel za gospodarstvo i razvoj poduzetništva kandidirat će za sredstva iz nekog od europskih fondova, navodi Jelovčić, kako bi sljedeće jeseni uljara počela s radom. Koristili bi je i maslinari sa susjednog Žirja i konačno bi prestalo mukotrpno i skupo prevoženje uroda na preradu u okolicu Šibenika. Jelovčić se iskreno nada da je protekla berba bila posljednja bez mogućnosti prerade maslina na otoku.
Sami će upravljati
Punilovom kućom, kao jedinom "seoskom" zgradom preostalom na otoku za takvu javnu namjenu, po završetku preuređenja započetog prije četiri godine upravljat će mjesni odbor i Udruga maslinara i magunjara. Pečenje rakije od planika, prva ili magunja otočna je tradicija, kao i maslinarstvo. Nekoć se uzgajala i vinova loza, čak i na susjednim otočićima u vlasništvu Kaprijana, no preostale su jedino masline, te će uljara doslovce preporoditi preostale maslinare.
- Stalnih stanovnika na Kapriju preostalo je nešto više od 200, a naši maslinici uglavnom su koncentrirani blizu sela, s najviše 30-40 stabala. Svi smo već ljudi u godinama, zapustile su se i masline na otoku Kaknju, no ipak i s ovim što smo u stanju obrađivati, Kaprije u najboljim godinama dade više od 30 tisuća tona maslina, iznosi Dinko Jelovčić impresivan podatak o količini uroda kakav počiva na leđima vremešnih otočana. Uljara u mjestu, nadohvat ruke, sigurno bi povukla za sobom i povratak sada zapuštenim maslinicima, a udruga planira puniti i svoje boce s uljem, da se kao suvenir ponese s Kaprija.
- Po meni, nabavka uljare je i socijalna mjera u kontekstu sačuvanja života na otocima i ponekad je u to teško uvjeriti naše gradske oce, nastavlja Jelovčić. Požalio se da je u obnovi Punilove kuće, što je osobno inicirao dočim je postao predsjednik mjesnog odbora, gradska uprava zasad najmanje podmetnula leđa, iako je u vlasništvu Grada Šibenika.
- Dali su možda 15-ak tisuća kuna, to je bilo urušeno ruglo pored mora, a obnovili smo je dosad s 350 tisuća kuna donacija najviše mjesnog SD-a "Gaun", privatnim prilozima i sredstvima gradske turističke zajednice koja se otoku vraćaju iz boravišne pristojbe. Sportsko društvo ima prihod koji ostvari od naplate nautičkih vezova i ugovor s mjesnim odborom da će novčano podupirati projekte mjesnog odbora. Sav novac koji "Gaunu" preostane ide na unaprjeđenje infrastrukture, a što se tiče Grada, naglašava Jelovčić, mislim da bi u svojim mjesnim odborima i gradskim četvrtima uživao više ugleda da godišnje za njih izdvoji recimo, ukupno pet milijuna kuna i raspodijeli ih prema mjesnim projektima.
- Stvari bi se brže odvijale, uvjeren je Dinko Jelovčić.
Zar EU uljare ne spadaju u javne potrebe
KAKO FINANCIRATI POSTROJENJE
Zar EU uljare ne spadaju u javne potrebe
- Projekt za financiranje postrojenja kaprijske uljare još uvijek nismo uspjeli kandidirati niti na jedan od europskih fondova. Imamo dobru volju, no bilo bi puno lakše kada bi se Kaprijani aktivirali na drukčiji način, govori Matija Bumbak, pročelnik Odjela za gospodarstvo i razvoj poduzetništva.
Naime, kako objašnjava, zasad nema otvorenog ni jednog natječaja koji investiciju poput uljare tretira kao dio javnih potreba. Kaprijani očekuju da im uljaru nabavi gradska uprava, međutim europska politika vrlo je jasna i takve projekte financira isključivo kroz privatni sektor. Drugim riječima, bilo bi najbolje da se organiziraju kao zadruga, ili da istaknu samo jedan OPG kao nositelja investicije, no zasad nisu voljni. Svjesni smo koliko bi to značilo otoku, no bojim se da neće ići ako se prikladno ne organiziraju - napominje Bumbak.
Dinko Jelovčić:
Nabavka uljare je i socijalna mjera u kontekstu sačuvanja života na otocima i ponekad je u to teško uvjeriti naše gradske oce