Tanka je granica između lova i krivolova. Krenete leći kao ugledni građanin, dragovoljac Domovinskog rata, član društva političkih zatvorenika, dugogodišnji bivši policajac, član nekoliko lovačkih udruga, dakle i s urednom dozvolom za nošenje i držanje oružja. A onda se probudite - ma što probudite, niste ni zaspali - s kaznenom prijavom za nezakoniti lov, oduzme vam se puška, skupe lovačke optike - dnevna i noćna - privede vas se "maricom" u policijsku postaju. A onda još dan ili dva poslije, osvanete u novinama kao krivolovac, odnosno kriminalac.
Sve to iskusio je na svojoj koži Filip Matas, u desetom mjesecu prošle godine, na lokalitetu Komazovača u Ostrogašici, kojom gospodari Lovačka udruga Prepelica Lovna jedinica Ostrogašica, odakle je rodom i čiji je pridruženi član, kojoj plaća i članarinu, a inače je član lovne udruge "Lještarka" iz Kraljevčana.
Uhićen kao krivolovac!?
- Bio sam na proputovanju prema Baniji, svom lovištu, ali sam sa sobom ponio i spužvu, da prespavam na čeki, koju mi je otključao lovoovlaštenik Jola Matas, i pomogao mi nositi stvari sa sobom, spužvu za spavanje, čekić i brukve da je učvrstim, lovačku pušku, s opremom, dnevnom i noćnom optikom koja je bila u futroli. Oružje sam ponio sa sobom jer ga nisam mogao ostaviti u autu, koje je bilo 500 metara dalje, jer ga po zakonu ne smijem ostaviti bez nadzora, čak ni u zaključanom automobilu - kaže nam Matas, ističući kako su lovci u Ostrogašici, koji ovih dana osnivaju i svoju vlastitu Lovačku udrugu "Šljuka", pored čeke na tom mjestu izgradili i hranilicu za divlje svinje.
A on je s njima u dogovoru, kao stariji, iskusan lovac, odlučio tu noć, pored odmora, iskoristiti i da malo promotri divljač, uđe u njihove navike i kretanja, kako bi ih sutra, kad dobiju markice koje su zatražili mogli krenuti u legalan odstrjel divljih svinja. No, u tome su ga prekinuli policajci u civilu PP Drniš, koji ga hvataju kao krivolovca, vode ga sa sobom u Drniš, zajedno sa svim njegovim stvarima.
- Pored dnevne tu je i noćna optika Dedal, vrijedna 42 tisuće kuna, koju ja čuvam kao oči u glavi, oni su to otvarali preda mnom, možda su je i osvijetlili, a to vam je onda šteta od nekih deset ili 15 tisuća kuna. I sad ja kažem njima - dečki, poznajem zakon o lovstvu, nikakav prekršaj nisam počinio, nitko mi ne brani promatrati, te se optike legalno prodaju, legalno su kupljene. Bile su u futroli, ne na pušci, pušku sam ponio sa sobom, jer je, opet ponavljam, ne smijem ostaviti bez nadzora. Imate li sa sobom dozvolu za oružje? Naravno da imam. Vi ćete to sve dokazati na sudu, kazali su mi policajci.
'Još nisu vratili'
Do suda, međutim, nisu ni došli, jer je Općinsko državno odvjetništvo u ožujku odbacilo kaznenu prijavu, upravo iz razloga koje (je) navodi(o) i sam Matas - samo posjedovanje puške, metaka i noćne optike (u zatvorenim futrolama) nije dovoljno da bi se ocijenilo da je počinio kazneno djelo. Tim prije što su njegovu priču u bitnom potvrdili i čelnici LU "Prepelica" Ivica Rajčić, Ante Madžar i Josip Jola Matas, iz kojeg su PP Drniš još u listopadu prošle godine poslali protestno pismo - peticiju, zatraživši da se oduzeto oružje i oprema odmah vrati njihovu članu - lovcu, ali je policija nije uvažila.
- Oni mi oružje nisu vratili do danas, iako su to po zakonu, dužni u roku od 48 sati, od kada se odbaci kaznena prijava. Kada je to zatražio od njih moj odvjetnik, rekli su mi da mogu doći u Drniš preuzeti optiku, ali ne i karabin jer da sam njime počinio prekršaj iz članka 32. st. 8. Zakona o oružju, odnosno da sam imao tri metka u spremištu i metak u cijevi puške. Ja sam to shvatio kao alibi manevar, jer sad kad im je pala kaznena prijava žele na neki način opravdati svoje postupanje, a moguće i mene preduhitriti da ne podignem protiv njih kaznenu prijavu za zloporabu položaja i ovlasti - navodi Matas, ističući kako do danas nije dobio nikakvu prekršajnu prijavu. No, ako i stigne uvjeren je da će proći kao i kaznena prijava.
Jer u tom članku na koji se oni pozivaju piše: "Ako se u futroli nosi napunjeno oružje izvan lovišta ili strelišta, onda si u prekršaju." A ja sam bio u lovištu! Plus toga, nisam imao metak u cijevi, negu u spremištu i oružje je bilo zakočeno, u futroli. NO, svejedno, ja čekam da mi oni to moje oružje vrate u Zadar, u moju PU, jer su to dužni po zakonu, bez obzira hoće li ili neće protiv mene dizati prekršajnu prijavu. I kad se to moje oružje vrati tamo, ja ga neću preuzeti bez ovlaštenog sudskog vještaka i novinara - veli Matas koji tvrdi da nije riječ o njegovoj povrijeđenoj taštini, nego o principima. Jer, nije samo Filip Matas na udaru "pojedinih lokalnih šerifa" u policiji, nego i drugi lovci, osobito oni stari koji su prvi uzeli puške u ruke da brane državu.
Korektni Kostanić
- Na temelju čega oni upadaju u lovišta, ne javljajući se nadležnima. Pa ja imam gore na Banovini sedam hektara što zemlje, što šume, uvučene u Zrinsku goru, meni je žena otamo. Imam gater, imam svoje jelene lopatare, divljači imam koliko hoću, meso divljači dijelim drugim kolegama lovcima i prijateljima... A onda doživim da me netko ide maltretirati kao zadnjeg kriminalca a da prethodno ne provjeri ni tko sam, ni što sam, ni tko me pozvao ni zašto. Ovo se ne smije raditi! - ljut je nakon svega Matas.
Koji, unatoč svemu, ističe i korektan postupak načelnika PU šibensko-kninske Ivice Kostanića koji ga je primio i saslušao i kazao mu da ima puno povjerenje u svoje ljude i njihovo postupanje. U suprotnom, kazao je pokrenut će unutarnju kontrolu da se se ispita do detalja i ako treba pokrenut će postupak protiv njih. No, ovdje, kazao je Kostanić, o tome nema niti govora.
- Policijski službenici svoj su dio posla odradili korektno i profesionalno, a u odluke državnog odvjetništva i suda mi se ne miješamo - kazao nam je načelnik PU šibensko-kninske, ističući kako je povrat oružja u nadležnosti PU Zadar u kojem Matas ima prebivalište.
U svakom slučaju, lijepo je znati da policija reagira na svaku dojavu kada je oružje u pitanju. Građani se osjećaju sigurnije. Sve dok im iznad glava ne zapraše rafali, poput onih nedavno u zagrebačkim Utrinama, kada je pijana budala s nešto više od promila alkohola u krvi, ispalila nekoliko rafala iz automatske vojne puške "CZ" – tzv. ciganke, koja se ne može ni legalizirati ni legalno posjedovati.
Dogodilo se to u kvartu punom djece, pokraj dječjih vrtića, a 34-godišnjaka su nekoliko sati lovili specijalci dok nisu utvrdili stan iz kojeg se pucalo. I uhitili divljaka kojeg su na koncu priveli pravdi. Prijeti mu do pet godina zatvora za pucnjavu i do tri godine zatvora za ilegalno posjedovanje oružja i veće količine streljiva. Podsjeća to na opće hrvatsku praksu da onom koji je legalan, dolaze sve moguće kontrole i inspekcije, a onoga koji je ilegalan i radi na crno ne kontrolira nitko jer se time "narušavaju njegova prava." Sve dok ne postane opasnost za sebe i sve druge. Što se onda radi? Onda se još jače pritisnu oni koji su ionako pritisnuti, oni koji sve rade po zakonu...
'Povlačimo se kao papci'
- Kad se čulo da je jedan lovac pod utjecajem alkohola napravio išta, da je počinio nekakvo obiteljsko nasilje s lovačkim oružjem, ili da je počinio pljačku, neko drugo kazneno djelo. Nikad ili gotovo nikad, to je iznimno rijetko. Lovci u načelu ne krše zakon i rade sve da ga ne prekrše, jer ako ga prekrše, oni znaju da bi izgubili ili trajno ili na neki duži rok - oružje. A to je za njih najveća kazna i tragedija, jer je lov ponajprije strast! I k tome još treba znati da lovna sezona traje relativno kratko. Recimo, pogonski lov na divlje svinje od kraja listopada pa do kraja siječnja, nekih 17-18 lovnih dana. Na zeca i kraće! Lovac ih čeka, živi za njih cijelu godinu, i vi mu ih na koncu uzmete. Tko će to njemu vratiti, nadoknaditi?! - veli nam dr. Marko Jelić, kninski gradonačelnik, koji je i sam lovac, več 18 godina, član je Izvršnog odbora Lovačke udruge "Dinara" iz Knina, lovočuvar je, ali i nositelj kolegija lovstvo na kninskom Veleučilištu. Dakle, ne samo lovac, nego doktor od lova, čija riječ zbog svega ima i posebnu težinu, pogotovo što govori načelno, ne komentirajući ni jedan konkretan slučaj.
- Znate koliko smo puta mi lovci bili u prigodi da nas netko izaziva, na ulici, ili u prometu, a mi smo se povukli, što bi se narodski reklo, kao zadnji papci, kukavice? Znate zašto? Samo zato što znamo da čim nekom uputimo koju riječ koja se može okarakterizirati kao prijetnja, istog momenta vam pred mjesto stanovanja stiže policija i oduzima vam sve oružje koje imate u kući! Tu nema razgovora. Čak i ako živite u istom domaćinstvu s nekim tko je lovac, i njemu se također oduzima oružje, bez obzira što nema s tim slučajem veze! To vam je tako! - veli nam Jelić, dodajući kako tu nema krivnje policije.
Ona samo provodi zakone. Dakle, zakonodavac bi tu mogao biti malo fleksibilniji jer je hrvatski Zakon o oružju iznimno restriktivan. Umjesto kažnjavanja i oduzimanja oružja, penalizacije općenito, moglo bi se malo više poraditi na edukaciji. Kao i u prometu, u kojem najprije ide opomena.
- I automobil može biti oružje, što su pokazali i nedavni teroristički napadi u Europi. Svaki treći stanovnik RH ima auto, u prometu svakodnevno stradaju deseci ljudi, pa kad se u prometu dogodi prekršaj ili kazneno djelo, ne oduzima se automobil - veli Jelić, ističući, naravno, kako i tu valja razlikovati one kojima se takve stvari "zalome" od recidivista. Jer, i među lovcima postoje oni koji to ne bi trebali biti, ali takvi nipošto nisu u većini.