Teško je pronaći riječi kojima se može opisati radost, veselje i sreća na licima osoba, mahom starijih od 70, kad im se na vratima obiteljske kuće ili stana pojavi žena čiji je posao pomoći im. Brine se oko svega, postane im prijateljica i majka, spremačica i frizerka, savjetnica i rame za plakanje...U pravilu između njih "klikne" i jednostavno ih poveže.
U to smo se i sami uvjerili kad smo u društvu dama iz šibenskog Gradskog društva crvenog križa krenuli "na teren", a potom "skoknuli" i do Skradina. Doduše, mogli smo se uputiti u gotovo svaki grad, svako selo na području Šibensko-kninske županije, jer bi i tamo naišli na istu sliku. Vjerojatno i na slične životne priče i neizmjernu zahvalnost osoba koje više nisu u snazi i ovise o tuđoj pomoć. Sve to se događa zahvaljujući nacionalnom programu "Zaželi - zapošljavanje žena" koje se financija nepovratnim sredstvima iz Europskog socijalnog fonda a provodi ga Ministarstvo rada i mirovinskog sustava.
Ostala sam nigdi
- Što bi ja bez Nene! Bez moje prijateljice! Toliko sam joj privržena, kao da mi je mati i sve mogu s njom. Prije dvi i po godine, godinu dana nakon što mi se sin utopio, imala sam moždani udar i oduzeta mi je liva strana. Služim se hodalicom, ali ne mogu sama vanka, ne mogu u lift, ne mogu po stanu. E...dok sam bila zdrava išla sam svaki dan u polje brati ljekovite trave, loviti ribu sa pokojnim sinom. A sad sam u mojoj tuzi i Nena mi je velika podrška u svakom trenutku - ispričala nam je Biserka Strikoman (80) kad smo u društvu s Frankom Terzanović, voditeljicom projekta "Mislimo na njih" i Tonkom Mikulandra, ravnateljicom šibenskog Gradskog društva Crvenog križa, došli u njezin stančić u Ulici Stjepana Radića u Šibeniku.
Nena Jurlina (56), jedna od žena zaposlenih na projektu, već je bila kod nje. Sjedile su za stolom i provjeravale jesu li svi računi plaćeni. Inače, Nena je 31 godinu radila kao knjigovođa u jednom šibenskom poduzeću koje je otišlo u stečaj i završila je na birou.
- Imala sam tada 51 godinu i ostala nigdi. Kad se sličan program 2016. godine provodio preko Crvenog križa, javila sam se i odradila devet mjeseci kao gerontodomaćica i evo me sad na istom poslu. Dobro je, ovo je terenski posao i prilagođavam se korisnicima. Brinem se o njih šestero, dva bračna para i dvoje samaca. Dobro je i njima i nama, jer većini žena fali radnog staža a teško će poslodavac primiti u radni odnos, bez obzira na struku i radno iskustvo, žene u našim godinama - kaže Nena i naglašava da je to posao u kojem morate imati empatiju prema starijim osobama i ne može ga svatko obavljati. A zahtjevi korisnika su različiti.
Najstarijoj 90 godina
- Nekima je potrebno društvo pošto su po cijele dane sami, žele da ga slušate, da pričate s njima. Drugi više traže da im je čisto. Odlazimo s njima do doktora, po lijekove, u spizu, na poštu, operemo robu, peglamo, idemo u šetnju. To su uglavnom slabije pokretne osobe, ne izlaze često i svaka im je pomoć dobro došla - reći će Nena.
Upitana za plaću koju prima za nimalo lak posao, kaže da joj je važnije što se vratila u "proces rada".
- Ne bih se protivila da je više, ali nema tih novaca koji se mogu mjeriti s osjećajem zadovoljstva kad vidim pogled i veselje tih ljudi kad dođem na vrata i s kojim nestrpljenjem vas čekaju, reče. Inače, Gradsko društvo CK Šibenik je za projekt pod nazivom "Mislimo na njih" dobilo 1,7 milijuna kuna i od rujna prošle godine zapošljava 10 žena na dvije godine koje skrbe o 54 osobe na administrativnom području grada Šibenika.
- Sve su žene dugotrajno nezaposlene, starije od 50 godina s tim što su njih pet radile na istom projektu koji smo provodili 2016. godine, a ostalih pet je novih. Korisnici pomoći u kući su stariji ljudi, samci, a ima i nekoliko bračnih parova. Svi su iznad 65 godina starosti, a najstarija korisnica ima 90 godina - kaže voditeljica projekta Franka Terzanović i dodaje da su povratne informacije vrlo pozitivne.
Zadovoljni su i korisnici i žene, a planirana je i edukacija žena za deficitarna zanimanja kao što je njegovateljica, pomoćna kuharica ili nešto treće, kako bi na završetku projekta bile konkurentnije na tržištu rada.
'Skrbnica' Sanda
Isti posao, ista prava i obveze imaju i žene zaposlene na projektu "Budimo im podrška" u Skradinu. Jedina je razlika što je tamo nositelj projekta Grad Skradin u partnerstvu, kao i svi ostali nositelji programa u županiji, sa Zavodom za zapošljavanje te centrima za socijalnu skrb u Šibeniku, Drnišu i Kninu. U pratnji voditeljice projekta Ivane Jeličić Ban i koordinatora na projektu Ivana Tepića posjetili smo korisnike Anu Listeš (86) i bračni par Mirjanu (83) i Vinka (87) Marenzzi.
Kad je simpatična starica Ana otvorila vrata svoje kuće u srcu Skradina i raširenih ruku s velikim osmjehom na licu dočekala svoju "skrbnicu" Sandu Grđan (51) i ostatak ekipe, ponovo smo se uvjerili koliko starim osobama, koje su iz različitih razloga ostale same, ovaj program znači.
- Živila sam u Solinu i kad mi je prije dvanaest godina umra muž vratila sam se u Skradin. Brinula sam se o sestri, a i ona je prije tri godine umrla i ostala sam sama. Dice nisam imala, nemam nikoga i zato mi puno znači Sanda. Ma da mi ništa i ne napravi po kući, imam s kime popričati. Bilo bi dobro da ovo traje uvik i da ima još žena koje će obilaziti stare osobe, a kod nas ih ima puno - govori Ana.
U pravu je, jer starih i nemoćnih osoba koje žive same ili bračnih parova čija su se djeca "rasula svud po svitu", na skradinskom području je sve više. Uostalom, kao i u ostatku Hrvatske. Takav je slučaj bračnog para Marenzzi. Imaju veliku obitelj, ali je daleko od njih. Krajem osamdesetih prošlog stoljeća u potrazi za boljim životom odselili su u Njemačku gdje i danas žive i rade.
Tri kćeri i sin s obiteljima, šestero unučadi i četvero praunučadi dođu na godišnji odmor u Skradin, ali to kratko traje, a pomoć im je potrebna cijelu godinu. Početkom travnja prošle godine Mirjana se pokliznula, pala i slomila kuk. Po povratku s liječenja više nije mogla obavljati kućanske poslove, pa je sve "palo" na supruga i kad su čuli za pomoć u kući odmah su se prijavili.
- Sam Bog ih je poslao, one su naše spasiteljice i nema tih riči kojima se može kazati što nam znači Sandina pomoć - kaže Mirjana.
Ovo me ispunjava
Grad Skradin je za ovaj projekt dobio nešto manje od 1,9 milijuna kuna, zaposleno je osam žena koje skrbe o 48 korisnika, a Sanda se brine o četiri bračna para i dvoje samaca.
- Htjela sam nadopuniti još koju godinu radnog staža i eto - imala sam sreću da dobijem posao koji me ispunjava, koji volim i zaista obožavam te stare ljude. Od njih sam puno naučila i učim, a vjerujem i oni od mene. Iskreno, ne pamtim period u životu u kojem sam imala ljepši posao - rekla je Sanda, Zagrepčanka koja već godinama živi u Šibeniku. Troškovi putovanja vlastitim automobilom za Skradin i odlasci kod korisnika izvan Skradina su joj priznati, a na pitanje o plaći, mudro kaže: "Sve je bolje od nula kuna na računu".
Mogućnost zapošljavanja žena iznad 50 godina kroz nacionalni program "Zaželi" iskoristila je većina općina i gradova kako u zaleđu županije, tako i u njezinom priobalnom dijelu. Većina ih je u realizaciji, a oni koji su kasnije prošli na natječaju i potpisali ugovore o financiranju, pripremaju se za provođenje. Tako je na području grada Šibenika, osim šibenskoga Gradskog društva Crvenog križa, priliku za povlačenjem nepovratnih sredstava iskoristila Udruga Mladi u EU, koja je za zapošljavanje pet žena koje će skrbiti o 25 starijih osoba nedavno dobila 1,6 milijuna.
Na širem drniškom području čak 76 žena dobilo je posao ili će uskoro početi raditi. U općini Ružić kroz projekt "Pružimo dostojan život stanovništvu ruralnog područja", vrijedan 2,8 milijuna kuna zaposleno je 20 žena koje se brinu o 100 korisnika. Na projektu "Zapošljavanjem žena pomognimo Zagori" vrijednom 3,2 milijuna kuna, kojeg je nositelj Općina Unešić, zaposleno je također 20 žena koje se brinu o čak 120 starijih osobama. Općina Promina je za projekt "Zaželi - Žene radeći pomažu", na kojem je zaposleno 10 žena koje će skrbiti o 60 korisnika, dobila 1,9 milijuna kuna.
Voditelji i koordinatori
U program zapošljavanja žena nedavno se uključio i Grad Drniš projektom "Za bolju budućnost – program zapošljavanja žena u gradu Drnišu” za kojeg je dobio 2,9 milijuna kuna. Projektom se planira zapošljavanje 16 žena koje će skrbiti o 80 starijih osoba. I Udruga "Žena" iz Drniša iz Europskog socijalnog fonda povukla je 1,5 milijuna kuna za projekt "Bolja starost" na kojem je zaposleno 10 žena koje pružaju pomoć za 48 starijih osoba.
U povlačenju europskog novca aktivni su i Kninjani. Gradsko društvo Crvenog križa je za projekt "Zapošljavanje žena sa područja Knina, Biskupije, Kijeva i Civljana“, koji se provodi od svibnja prošle godine, dobilo 7,9 milijuna kuna. Na projektu je zaposleno 40 žena koje brinu o 200 korisnika na širem kninskom području. Oko sedam milijuna kuna za projekt "Zaželi joj zapošljavanje!" dobila je Udruga "ZvoniMir" koja također zapošljava 40 žena koje pružaju usluge za 200 korisnika starije životne dobi.
Brigu o 64 starije osobe i osobe s invaliditetom, koje žive na području grada Vodica, u sklopu projekta "Nove mogućnosti" vodit će 10 žena. Nositelj projekta je Grad Vodice, a za njegovu provedu odobreno je dva milijuna kuna. I Općina Pirovac, nositelj projekta "Podrška potrebitima na području Općine Pirovac", povukla je iz Europskog socijalnog fonda 1,5 milijuna kuna te zaposlila pet žena koje se brinu o 25 korisnika. Nešto manje sredstava, točnije 1,4 milijuna kuna, povukla je i Općina Tribunj za projekt "Zajedno za njih" na kojem je zaposleno pet žena i one se brinu o 40 osoba kojima je pomoć potrebna.
Kad se sve zbroji, na području Šibensko-kninske županije trenutno je u provedbi trinaest projekata ukupne vrijednosti 37,3 milijuna kuna koji je financiran iz Europskog socijalnog fonda kroz program "Zaželi". Ukupno je zaposleno 199 žena s evidencije Zavoda za zapošljavanje, s najviše završenom srednjom stručnom spremom i mahom starijih od 50 godina, koje pružaju pomoć i brinu o 1064 osobe starije životne dobi i potrebitima. Valja dodati da je ukupan broj zaposlenih po ovim projektima veći, jer osim žena koje brinu o starijima, svaki projekt ima voditelja i koordinatore što je još tridesetak novih radnih mjesta.
Plaća im je 3000 kuna
Žene rade za minimalac, koji je od 1.siječnja 3000 kuna, a do tada su primale 2751 kunu. Plaća im se i troškove prijevoza do maksimalnog iznosa od 400 kuna mjesečno, a ako za posao koriste vlastiti automobil prizna im se prijeđena kilometraža. Žene koje rade na području grada Šibenika dobiju mjesečnu pokaznu kartu za gradski autobus koja košta 286 kuna, dok su žene u Zatonu i na Žirju u sklopu projekta dobile bicikl.
Skradin: Potrebe trostruko veće
Na žalost, ima puno više potreba nego što je projektom obuhvaćeno i u svakom našem naselju mogle bi raditi tri žene. Mladi su se odselili u veće gradove u Hrvatskoj ili u inozemstvo, ostali su njihovi roditelji, danas mahom starije stanovništvo. Teško nam je kad nam ljudi dođi i kažu da im je pomoć potrebna, a mi ih moramo odbiti. Vjerujte mi, javljaju nam se svakodnevno. U ovom trenutku više je od stotinu osoba kojima je pomoć potrebna i trebalo bi sigurno još desetak žena zaposliti - kaže Ivana Jeličić Ban, voditeljica projekta u Skradinu.
Na birou 712 žena starijih od 50 godina
U evidenciji Područnog ureda Zavoda za zapošljavanje Šibenik, kojem osim Šibenika pripadaju i ispostave Drniš, Knin i Vodice, udio žena tradicionalno je veći u odnosu na muškarce i u pravilu prelazi 50 posto. Prema zadnjim podacima, od 5159 nezaposlenih evidentiranih na Zavodu, 2742 su žene (53 posto). Očekivano, najveći broj nezaposlenih žena je u šibenskoj ispostavi (1483), slijede potom Knin (695), Vodice (335) i Drniš (229). U ukupnom broju nezaposlenih žena 712 je starijih od 50 godina, u najvećem broju sa završenom srednjom trogodišnjom i četverogodišnjom školom i bez posla duže od tri godine.