Drnišani su bili uspješni, kad su i nagrade u pitanju, na 5. međunarodnom festivalu pršuta održanom u Drnišu proteklog vikenda.
Zlatne medalje osvojili su "Bel-Cro" s Miljevaca i "Nira" iz Pakova Sela, srebrnu "Bura i Sol" iz Trbounja, brončane medalje otišle su "Delicijama Maran" iz Trbounja i Braniteljskoj zadruzi "Lemeš" iz Drniša.
Iza potonje krije se ime poznatog drniškog pršutara Vlade Radeljaka, koji se ovim poslom bavi posljednjih deset godina.
- Nagrade su poticaj a odrediti koji primjerak prijaviti na natjecanje nije lagan zadatak. Trudim se izabrati neki srednji, prosječni pršut, kako bi rezultat bio pokazatelj budućeg rada. Nikada ne odabirem onoga za kojega mislim da mi je trenutno najbolji. Uvijek se može bolje. Kad je u pitanju posao sušenja mesa svaka godina je različita. Lani je nedostajalo bure, vjetra a bilo previše kiše i vlage, preklani smo bili zadovoljni. Naime, mi koji sušimo na stari domaći način na buru i drvo, jako dobro znamo što nas očekuje iza tih vremenskih prilika - kaže nam Vlade Radeljak koji se uz pršut, bavi još sušenjem i prodajom pancete i pečenice.
Svinje iz Bjelovara
U lancu proizvodnje Vlade Radeljak ništa ne želi prepustiti slučaju. Tako za svoj pršut bira samo najbolju sirovinu, uzgajivače iz Bjelovara. Riječ je o četiri obitelji koje imaju svoje farme, a drže pasmine landras, jorkšir i turopoljsku svinju.
Sirovina potom stiže u Tepljuh, u obiteljski pogon u zaseoku Radeljci, gdje se odvija daljnji postupak prerade. Godišnje proizvede do tisuću drniških pršuta...
- Fizički je to naporan posao, posebno zimi, pa do svibnja. Radimo u hladnjači na pet Celzijevih stupnjeva. Kad meso krene u zrionicu, bude malo lakše, slijede kontrole, inspekcije, zaštite i ostalo - kaže nam Vlade o deliciji kojom se ponosi cijeli drniški kraj.
- Mi smo na izvanrednom području za sušenje mesa, s vrhunskim klimatskim predispozicijama. Koliko mi je poznato upravo se grade na našem području dvije veće pršutane, a prostora ima za još sigurno desetak. Biznis je to koji ima perspektivu i realnu šansu upravo u Drnišu. Ja se nadam da će mladi ljudi u ovom kraju prepoznati potencijal i pronaći se u ovom poslu od kojeg se može pristojno živjeti - kazao nam je Radeljak, ističući kako je daleko veća potražnja od ponude.
- I zato je važno da nas bude više, proizvodimo značajnije količine, da imamo certificiranu robu - da to bude naš pravi pršut zaštićen pri Europskoj uniji. Pršut koji se prati od ulaska u komoru, preko soljenja, sušenja do izlaska. Svaki sa svojim brojem, evidencijom o podrijetlu robe, količini vlage, soli, baš sve. Drniški pršut koji zadovoljava sve zahtjeve propisane u specifikaciji proizvoda nakon završetka proizvodnje označava se vrućim žigom, a prije stavljanja u promet takav pršut se označava i zajedničkim znakom. Udruga proizvođača drniškog pršuta jedina ima vlasništvo i pravo da daje taj žig, sve ostalo nije zaštićeni drniški pršut. Necertificirani prolaze veterinarske i druge kontrole, ali nisu u rangu našega zaštićenog proizvoda - naglasio nam je Vlade Radeljak.
