Osnovna škola Jakova Gotovaca u Unešiću jedina je u Šibensko-kninskoj županiji koja želi uvesti program cjelodnevne nastave koji je Ministarstvo obrazovanja i znanosti od jeseni planiralo pokrenuti u 50 hrvatskih škola. Škola u Unešiću tako se, zajedno s još 67 u Hrvatskoj, prijavila, a u međuvremenu je i izabrana, za sudjelovanje u ovom, za sada eksperimentalnom programu koji bi u sve osnovne škole kao redovan trebao ući 2027. godine. Uz unešićku školu u ovom projektu na kraju će sudjelovati gotovo sve koje su se i prijavile, pa se umjesto najavljenih 50, taj broj popeo na 64 škole.
Mala škola u maloj u općini u kojoj je broj stanovništva u stalnom opadanju, prema zadnjem popisu bilo ih je nešto više od 1 200, ne boji se velikih izazova! Tako barem govori ravnatelj, ujedno i unešićki načelnik volonter, Živko Bulat. Ne čudi se, kaže, što se škola koju vodi jedina u županiji javila za uvođenje cjelodnevne škole, a nije mu čudno ni to što su i u ostatku zemlje za taj "eksperiment" zainteresirane mahom seoske škole. Ono o čemu sanja većina gradskih osmoljetki, u seoskim školama, pa tako i u Unešiću, odavno je stvarnost, objašnjava Bulat.
-Škola ima 45 učenika i već desetljećima smo u jednoj smjeni, a to je bio jedan od uvjeta da se možete prijaviti za sudjelovanje u programu cjelodnevne škole. Drugi važan preduvjet je da ima dovoljno prostora, a mi imamo oko 800 metara četvornih na dvije etaže, malu, ali funkcionalnu sportsku dvoranu, a imamo i veliko vanjsko igralište - govori Bulat.
Škola u Unešić otvorena je davne 1964. godine, ali je zgrada i danas, zahvaljujući održavanju i ulaganjima u poprilično dobrom stanju. Nekada je kao matična škola s još 13 područnih odjeljenja u okolnim selima imala čak 1 200 učenika. Međutim, nakon 70-ih godina prošlog stoljeća taj je broj u neprekidnom padu, a područna škola danas postoji još samo u Mirlović Zagori.
Osnovna škola Jakova Gotovca, hvali se Bulat, već 20 godina nosi i titulu eko-škole, a zahvaljujući vrijednoj donaciji na krovu su postavljeni solarni paneli zbog čega su i računi za struju znatno niži. Budući da će od jeseni postati jedna od eksperimentalnih škola, tomu moraju prethoditi i neki radovi, pa nema vremena za gubljenje, smatra Bulat.
-Imamo čajnu kuhinju, ali u školi se sada ne kuha, dobivamo gotovu marendu. Do 1. rujna treba preurediti i opremiti tu kuhinju, urediti dnevni boravak. To je i najteži zadatak, jer tu ide javna nabava, a to iziskuje vremena. A i izvođači su zauzeti, ne može se gubiti vrijeme. Trenutačno imamo kuharicu zaposlenu na dva sata, a ako uvedemo cjelodnevnu školu, Ministarstvo znanosti i obrazovanja trebat će odobriti zapošljavanje na osam sati, a trebali bismo i još jednu spremačicu. Dakle, dva nova radna mjesta. Ali sigurno da ćemo nastojati do 1. rujna biti spremni – navodi Bulat.
Dodaje kako novac za prilagodbu škole na novi način rada neće biti problem, jer je država osigurala 300 000 eura po školi u prosjeku što bi trebalo biti više nego dovoljno za preuređenje i opremanje unešićke osmoljetke.
No, prije negoli se ova mala škola u šibenskoj Zagori uopće odlučili prijaviti za sudjelovanje u najnovijem obrazovnom eksperimentu, taj su projekt najprije predstavili roditeljima koji su ga gotovo jednoglasno podržali, a svoj glas "za" do je najveći broj nastavnika i zaposlenika. Premda, je premda propozicijama javnog poziva bio dovoljan samo pristanak školskog odbora i Šibensko-kninske županije kao osnivača, u unešićkoj školi, kažu, htjeli su prije svega čuti mišljenje onih kojih se sve te promjene izravno tiču.
Učiteljica talijanskog jezika Tina Abramac rođena je u Općini Unešić, ali živi u Splitu i svakodnevno putuje na posao u školu u kojoj je i sama učila čitati i pisati. Roditelji je, kaže, često zapitkuju što zapravo znači i donosi cjelodnevna škola. Najviše su, reći će, zainteresirani roditelji čija djeca pohađaju niže razrede. Njima je ideja o ostanku u školi do 14 sati, ili čak i kasnije, uz dodatno učenje i izvannastavne aktivnosti, posve prihvatljiva, osobito ako kod kuće nemaju nikoga tko bi im djecu čuvao dok su na poslu.
Iako smatra da mnogo toga u ovoj, nazovimo je, reformi nije dorečeno i objašnjeno, Abramac vjeruje kako ona unešićkim đacima neće donijeti bitne novine.
-Mislim da sam dobro upoznata s programom cjelodnevne škole. Taj sam dokument tri puta pročitala, ali što se tiče naše škole mislim da nama to neće biti velika razlika s obzirom kako nam je sada organizirana nastava i da su izborna i redovna nastava u istoj smjeni. Djeca su već sada do 14 sati u školi. U cjelodnevnoj školi bit će i nešto duže, ali imat će ručak i duže odmore. Predviđeno je da traju 10 minuta, ali je to fleksibilno i škole mogu same odlučivati o tomu. Velikog odmora nema, a umjetno toga je rekreacijska pauza koja može trajati 15 ili više minuta kako mi u školi odlučimo. Nakon toga je ručak. Što se tiče nastave, veća je satnica hrvatskog i matematike već od prvog razreda razreda, a manje je informatike. Drugi strani jezik do sada je u 4. razredu bio izboran, a sada postaje obvezan, ali za ovu školu ni to nije promjena, jer oni su i do sada svi birali drugi strani jezik – rekla je Abramac i napomenula kako najviše nedorečenosti ima oko održavanja dopunske i dodatne nastave koja bi trebala biti obvezna za sve, ali i oko slobodnih aktivnosti.
-Svjesna sam da je ovo eksperiment i sve se stvari ne mogu predvidjeti i zato će se neki problemi morati rješavati u hodu – pomirljivo će Abramac.
Njezina kolegica Anela Bulat, učiteljica razredne nastave koja ove godine vodi 3. razred, smatra pak kako program cjelodnevne nastave u maloj školi i sredini poput Unešića, učenicima može donijeti samo pozitivne pomake.
-Očekujem da će biti bolje, iako je dosta nejasnoće kako će se sve odvijati, kako će to djeca prihvatiti. Otvorit će se više prostora za slobodne aktivnosti, projekte... Mislim da će za djecu ovo biti dobro, jer je ovo mala sredina, a djeca se međusobno najviše druže upravo u školi. Ne toliko izvan škole, jer su to raštrakana i udaljena, tako da je njima škola mjesto za druženje i komunikaciju. Djeca ovdje uglavnom ne idu na slobodne aktivnosti, jedino na nogomet u NK Zagora, ali i to samo oni koji mogu doći pješke, tako da je njima škola sve, nije samo za obrazovanje već i kulturni i društveni centar – rekla je Abramac uvjerena kako će dodatni sadržaji predviđeni u cjelodnevnoj školi tu ulogu još više naglasiti.