Ne kaže se džabe za buru da se na Dinari rodila, u Makarskoj krstila, a u Senj udala. O njoj postoje razna narodna vjerovanja i legende. Ona najupečatljivija i argumentima potkrijepljena je da se Hrvatska država rodila upravo podno Dinare. A da sve ne ostane na onoj rekla-kazala, vaši reporteri uputili su se upravo tih olujnih dana, dana od bure, put Kijeva podno Sinjala, najvećeg vrha na Dinari.
Rečena jedinica lokalne zajednice smještena je na sjeveroistočnom rubnom području Šibensko-kninske županije. Izravno graniči s administrativnim područjima gradova Vrlike, Knina i Drniša i općina Biskupija i Civljane, a sa svoje sjeveroistočne strane omeđena je državnom granicom s Bosnom i Hercegovinom, s koje se preko Dinare „skotrlja“ buretina da vam protrne svaka dlaka na glavi, jasno ako je imate. Mislim na kosu, da me tko ne bi krivo razumio.
Bura je „razvezala jezik“ i našem domaćinu Martinu Ercegovcu, mladom 33-godišnjem općinskom načelniku. Po usmjerenju budući magistar sestrinstva, a po djelu općinski udarnik koji je prepoznao mogućnost oživljavanja Kijeva u punom kapacitetu. Ili bar tako kaže. Novi je u tom poslu. U politiku je uliza prije koju godinu kao općinski vijećnik i njihov predsjednik, a na funkciju načelnika narod ga ustoličio na zadnjim lokalnim izborima. Pun radnog elana pomladio je kompletni politički establišment u općini čiji starosni prosjek ne prelazi trideset godina. Iako su općina s najmanjim izvornim općinskim proračunom, financijskim teškim ko jedan prosječni automobil, ambicije mu ne nedostaje.
- Unatoč tome imamo iznadprosječnu komunalnu i infrastrukturnu opremljenost u mjestu, možda i najbolju u Podinarju. Jasno, velikim dijelom učinjeno je to uz pomoć šire društvene zajednice, odnosno županije i države. I zaslužili smo.
U proteklom stoljeću ovo selo je tri puta do temelja srušeno. U Prvom svjetskom ratu, zatim u Drugom i onda u vrijeme Domovinskog rata. Sve su nam srušili što smo imali, pa i ono najsvetije - crkvu sv. Mihovila, od koje nije ostao kamen na kamenu. Usprkos svemu, ovaj narod se nikada nije predava, ni onda ni danas. Uvijek smo se nanovo dizali iz pepela - pohvalno se Martin Ercegovac očitovao o svom mjestu.
Darovanje parcela
Kaže, potencijala imaju. Međutim, od ukupne površine općine, čak 84% je u vlasništvu države pa su prije nekoliko godina podnijeli zahtjev Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom da im se daruje sedamdesetak parcela ukupne površine 142.000 četvornih metara za potrebe izgradnje novog stambenog naselja s manjim građevinama isključivo stambene i stambeno-poslovne namjene.
- U planu nam je što prije aktivirati dvije gospodarske zone ukupne površine 140 hektara plus šesnaest hektara za stambenu zonu kojima upravlja RH. Međutim, zbog imovinsko pravne zavrzlame i inertne birokracije ostali smo sigurno bez desetak gospodarstvenika koji su preko pisama namjere tražili adekvatan „smještaj“ na području naše općine. Također, interesa ima i kod mladih obitelji za stambenu zonu. Svi bi se oni vratili iz Knina ili Šibenika i izgradili svoj dom u rodnom mjestu. Danas imamo pedesetak zaposlenih koji žive u Kijevu, a svoj kruh zarađuju u Kninu ili Drnišu, i kada bi se tome pridodao broj onih koji su zainteresirani za povratak onda ne bismo imali ovakav postotak pada broja stanovnika.
Još jedna od kapitalnih investicija je i izgradnja staračkog doma u postojećem objektu kapaciteta pedeset smještajnih jedinica, za što također imamo potencijalnog investitora, ali nesređeni katastar i nepostojanje zemljišnih knjiga koje su uništene za vrijeme rata stvara nam značajni problem pri planiranju i provođenju bilo kakvih razvojnih projekata.
Vjeru u bolje sutra daje nam prije godinu dana proglašeni Park prirode Dinara. Još od 2014. godine krenulo se s periodičnom obnovom Doma kulture, u što je do danas utrošeno oko dva milijuna i sedamsto tisuća kuna. Sve je uređeno po najvišim standardima. Stoga se nadamo, a za to imamo sve potrebno plus činjenicu da se 72% parka nalazi na području općine Kijevo, da će sjedište parka biti u našoj općini. Ako se to obistini, to je šansa za otvaranje novih radnih mjesta, pri čemu bi naši Kijevljani trebali imati primat, vjeruje u pozitivan ishod čelnik kijevljanske lokalne samouprave.
Pohvalio nam se i s idejnim rješenjem novog lovačkog doma u Validžićima, vrijednog gotovo trinaest milijuna kuna. Projekt će se aplicirati na program mjera EU fondova. Radi se o staroj za vrijeme Domovinskog rata srušenoj školi čijom bi obnovom bile zadovoljene potrebe tamošnjih lovaca. Razloga je puno za tako skupi projekt. Najvažniji je ipak sve veći priljev stranih lovaca, uglavnom Talijana, koji „luduju„ za našom pernatom divljači. Međutim, smještajnih kapaciteta nemamo, pa bi se u sklopu novog doma uredilo i prikladan smještaj s nekoliko ležajeva, otkrio nam je lovačke planove predsjednik LD-a Kijevo Jure Teskera.
Malena općina na čijem je čelu realizirala je i svoj prvi europski projekt. S 1,7 milijuna kuna iz socijalnog fonda pokrenuli su Društveni centar „Dinarsko srce“. Glavni nositelj projekta je KUD Dinara, a okupljaju, gotovo, reklo bi se pola sela.
- Od ukupnog iznosa osamdeset posto financira se iz fondova, dok preostali dio ide iz općinskog proračuna koji nam je partner u projektu. Budući da imamo nekoliko lokalnih udruga koje djeluju na području općine, cilj nam je jačati njihove kapacitete kroz razne radionice, npr. očuvanja tradicijske kulture, otkrila nam je 27-godišnja voditeljica programa Lorena Kereta.
Kuće za odmor
Da se u Kijevu ne oslanjaju samo na državu, pojedinci su se samoinicijativno okrenuli i turizmu, iščekujući pozitivan signal iz Zagreba. Trenutno na području ove dinarske općine egzistira pet kuća za odmor. Jedan od prvih koji je udario temelje soba u domaćinstvu je i Anton Teskera. Njegova obiteljska kuća nalazi se tik do glavne staze prema Dinari. Za sada je zadovoljan potražnjom, a vjeruje u tendenciju širenja kapaciteta. Kao i mnoge, i njega koče imovinsko-pravni problemi.
- Prošle godine zajedno s obitelji vratio sam se iz Knina. Napravio obiteljsku kuću i počeo je rentati. Trenutno imam dvije sobe s pet ležajeva. Razmišljao sam o proširenju smještajnih kapaciteta, ali ne ide. Država je uknjižena na većinu površina u Kijevu, a sve se jako sporo odvija. Imam dobre recenzije, gosti su zadovoljni. Uglavnom se radi o novoj turističkoj religiji uspona, za što su najviše zainteresirani domaći gosti, ali imamo i Francuza, Poljaka, Slovaka…, ma iz cijele Europe. Imamo veliku podršku općine koji također kroz ovu gospodarsku granu vide i svoje mogućnosti razvoja mjesta - kazao nam je Teskera.
Ono po čemu je Kijevo itekako poznato, to su svakako med i balote. Neke poveznice baš i nemaju, osim u liku Mate Maloče, predsjednika pčelarske udruge "Vrisak", ujedno i glavnog i odgovornog kijevljanskog boćara.
- Nema bolje likarije od našeg meda, a zdravije igre od balota. Za jedno i drugo je potrebna Dinara. Za pčele medonosno bilje, a za boćare bura sa Sinjala.
Ovakvog meda nema nadaleko. Ne treba nama seljakati pčele po Lici i Gorskom kotaru. Zdravijega nema od našega. Naših sedamnaest članova „gospodari“ s osamsto košnica, čiji med prodamo odmah na kućnom pragu. Ja od kada sam se umirovio, a ima od tada dvanaestak godina, imam stotinjak košnica i imam isključivo med od vriska, kao i ostali naši pčelari.
Imamo ustrojen popis pčelinjaka te pašnih područja na prostoru općine, a financijski su nam pomagali županija i općina.
Šta se tiče boćara, tu smo još uspješniji. Trenutno smo treći u drugoj boćarskoj ligi Srednja Dalmacija. Imamo respektabilni teren u mjestu i zamislite, od ukupno deset ligaških ekipa, samo naš klub okuplja isključivo Kijevljane. Sad, jel' to od južine s Kijevskog bata ili bure s Dinare, ne znam. Ali znam da lipšeg mista i za život ugodnijeg nema nadaleko, svatko svoga konja hvali, pa tako i ovaj pčelarski i boćarski zanesenjak iz Kijeva.
