Hrvatska vlada priprema Zakon o postupcima naknade štete zbog povreda prava tržišnoga natjecanja prema Direktivi Europskog parlamenta i Vijeća. Nacrt prijedloga Zakona odnosi se na zloupotrebu vladajućeg položaja i zabranjene sporazume s ciljem da se omogući svakome tko je pretrpio štetu prouzročenu zloupotrebom prava tržišnoga natjecanja učinkovito ostvarivanje prava na potpunu naknadu štete.
Nacrt Zakona precizno propisuje da pričinjena šteta može biti imovinska i neimovinska, obična, izmakla korist i zakonske zatezne kamate. Propisuje se, prilično široko, i da oštećenik može biti svatko tko je pretrpio štetu prouzročenu povredom prava tržišnog natjecanja. Logično ako postoji oštećenik postoji i krivac odnosno štetnik.
E tu je prema Nacrtu prijedloga Zakona stvar prilično pojednostavljena i to je najspornija točka ovog zakona. Štetnik može biti poduzetnik ili udruženje poduzetnika koje je počinilo povredu prava tržišnog natjecanja čime se zanemaruje činjenica da štetnik može biti, a nerijetko i jest, organ vlasti koji svojim odlukama može snažno pogodovati jednom poslovnom subjektu. Gospoda ministri, pojam štetnika u zakonu koja pripremaju, morali bi redefinirati.
Imamo sustav u kojemu su politički i ekonomski monopoli spojene posude, među kojima je prelijevanje sadržaja očekivano i dozvoljeno, pa slobodno tržište, uz neizbježnu vladavinu prava, ponekad zauzima tek počasni dio izblijedjele tranzicijsko – demokratsko - reformske scenografije.
Nemali je broj pokušaja da se oiviči prostor vlastite dominacije, naročito kad su u pitanju biznis i politika. A kad se oni spoje lako se stvara kombinacija koju zovemo monopol. Ponegdje je prikriven, suptilan ali ima i sredina, pogotovo provincijalnih, gdje ga lokalni šerifi, otvoreno provode. I uz pomoć – službenih odluka.
Više je takvih slučajeva ali drastičan, najdrastičniji, primjer su Vodice. Tamo su odlučili izvorno vodičko, poduzetništvo zaštititi od konkurencije izvan njihovih granica, i to tako što su Odlukom o komunalnom redu nepoželjnim 'strancima', bez puno okolišanja, zabranili rad.
Vodičko Gradsko vijeće ušlo je u prostor protekcionizma, diskriminacije i zatvaranja lokalnog tržišta. Skandalozna odluka ima precizan cilj - 'pokretne prodavače ili prodaju u hodu' izletničkih karata za brodske turističke izlete. Ima to i svoje zašto.
Time je vodička vlast osigurala monopol koji čvrsto drži Ante Cukrov-Desto, vlasnik nekoliko turističkih brodova. Desto je i lokalni politički moćnik, predsjednik Gradske organizacije HDZ-a i glavni kadrovik stranke koja već dugo vlada Vodicama.
Natpolovična većina u Gradskom vijeću svom je šefu koji, usput, vodi gradska Povjerenstva i Odbore, vratila dug donoseći skandaloznu odluku čiji je ključni dio sadržan u sljedećoj odredbi:
'Iznimno uz suglasnost Gradonačelnika dozvoljeno je reklamiranje u hodu ugostiteljskih objekata, trgovina ili drugih usluga, te prodaja izletničkih karata (bukiranje) samo za gospodarstvenike koji imaju registrirano sjedište na području Grada Vodica.'
Dakle, vodičko Gradsko vijeće ovlastilo je gradonačelnicu Branku Juričev Martinčev da privilegira 'domaće' gospodarstvenike. A takav je samo jedan Ante Cukrov-Desto. Gradonačelnici, štoviše i saborskoj zastupnici, to nije teško palo. Dapače.
- Nije to naša umotvorina, sličnu praksu uvele su i neke općine u Istri. Mi smo samo slijedili primjer drugih, objasnila je ravnodušno 'tržišno' orijentirana gradonačelnica ne dvojeći oko zakonitosti odluke koja je prilagođena interesima jednog poduzetnika.
Oni koji ne smiju raditi pokušali su prijaviti boravište u Vodicama. Uzalud. Odluka o komunalnom redu rigorozno se provodi. Diskriminirani brodari pokrenuli su i nekoliko postupaka utvrđivanja zakonitosti. Oglasila se i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja koja je dala mišljenje po kojemu odredba Odluke o komunalnom redu Grada Vodica u dijelu koji glasi 'samo za gospodarstvenike koji imaju registrirano sjedište na području Grada Vodica' nije sukladna Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja.
U obrazloženju Agencije kaže se da 'propisani uvjeti ne bi smjeli pozitivno ili negativno diskriminirati jednog ili skupinu poduzetnika', a Odluka ne bi smjela kao uvjet odrediti registrirano sjedište poduzetnika na području Grada Vodica.
U Vodicama odluku Agencije ne smatraju dovoljnim razlogom da promijene spornu odredbu. Za gradonačelnicu, koja je u međuvremenu politički napredovala pa u Saboru vodi važan Odbor, to je samo mišljenje koje ne obvezuje. Ne obvezuje ih očito niti službena politika HDZ-a čiji predsjednik i hrvatski premijer Andrej Plenković stalno ističe da će se 'poticati malo i srednje poduzetništvo ne bi li počeli otvarati radna mjesta i da poreznog obveznika treba njegovati.'
Ni riječi o tome da će se pravo na rad osiguravati i po teritorijalnoj pripadnosti.
U zemlji u kojoj su politika i država gotovo sve, a sve ostalo je tek nešto više nego ništa, nije teško utvrditi tko je odgovoran za sustav u kojemu je ekonomska snaga privrednih subjekata direktno proporcionalna stupnju bliskosti vlasnika kapitala s političkim vodstvom.
U društvu u kojemu se status i bogatstvo, stjecalo i na privilegijama i monopolima, konkurencija nije, niti će u skorije vrijeme biti omiljena, njegovana i poželjna. Suzbijanje konkurencije i politička korupcija u neraskidivoj su vezi, a Zakon koji se priprema trebao bi dati odgovor na pitanje - možemo li uspostaviti sustav u kojem će biti osigurana efikasna zaštita konkurencije i na taj način biti presječen jedan od glavnih kanala političke korupcije.