Kladionice i kafići nisu njihov đir; Radna terapija pokazala se kao odličan lijek za branitelje oboljele od PTSP-a: Maslinik nas je vratio u život, a mi smo ga pozlatili

Maslina je posebna, plemenita biljka koja je u antičko vrijeme hranila, grijala i davala svjetlo. U kršćanstvu to drvo je simbol božje providnosti i brige za ljude, narod je Isusov ulazak u Jeruzalem dočekao s mnoštvom maslinovih grančica...

Zbog čvrstoće i otpornosti, maslina je i simbol snage, odanosti i vjernosti, a još u antičko doba maslinovo ulje nazvano je tekućim zlatom. Odavno se zna da maslina ima i ljekovita svojstva. Navodimo to zbog toga što sve te simbole i karakteristike masline već godinama dobro koristi Udruga hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a Šibensko-kninske županije koja radnu terapiju svojih članova provodi upravo u masliniku.

Još od 2001. godine, zahvaljujući inicijativi tadašnjega pirovačkog župnika, jedan župljanin ustupio im je svoj stari maslinik kod Tišnjanske Dubrave na dvadesetpetogodišnje korištenje. Dogovor je bio da nemaju nikakvih uzajamnih obveza, osim da sve što naprave u masliniku nakon 25 godina ostaje vlasniku, što je ugovorom i definirano. A u proteklih osamnaest godina članovi Udruge napravili su čudo.

Probijanje puta

- Kad smo te, 2001. godine došli vidjeti maslinik, do njega niti magarac nije mogao doći. Nije bilo šanse gurati kolica jer je sve zaraslo, puta nije bilo. Išli smo pješke od glavne ceste do maslinika, s alatom u rukama, a to je bilo više od kilometra. Vidio sam, ako nešto ne poduzmemo i ne probijemo put, ljudi će odustati - prisjeća se dugogodišnji predsjednik Udruge Branko Smrček. Ubrzo im je u pomoć priskočila hrvatska vojska i napravljen je ne samo put do maslinika, nego ukupno oko 4,5 kilometara makadamskog puta u tom dijelu zaleđa koji služi i kao protupožarni put.

- S godinama smo puno toga učinili. Očistili smo zapušteni maslinik s osamdesetak stabala, podigli suhozid oko maslinika, zasadili nove masline, pronašli vodu, iskopali - bolje reći izbušili - bunar i napravili navodnjavanje kap po kap, sagradili kućicu za alat, sanitarni čvor sa septičkom jamom, napravili rezervoare za vodu kapaciteta 12.000 litara da imamo zalihu ako liti nestane vode u izvoru. Doduše, još se nije dogodilo da je izvor presušio, ali tko zna što može biti u budućnosti. Iz godine u godinu rasli smo, radili i gradili, učili... Kako je sve više naših članova dolazilo na radnu terapiju, a s njima i članovi obitelji, bivalo nas je brojčano više i trebalo je osigurati prostor u koji ćemo svi stati. U međuvremenu smo već napravili jednu malu prostoriju s kuhinjom u koju, kad se pošteno naguramo, nije moglo stati više od 15 ljudi pa smo nabavili kontejner dimenzija 6 x 2,4 metra tako da sad unutra bez problema stane 25, pa čak i 30 osoba. A da vam ne govorim koliko smo strojeva za obradu maslina nabavili! Nema što nemamo - kaže Smrček i dodaje da su sredstva osigurali zahvaljujući onima koji važnost radne terapije osoba oboljelih od PTSP-a razumiju i financiraju njihov projekt “Maslinik”.

Pomoć iz Zagreba

- Najveći dio sredstava dobivamo od Ministarstva zdravstva i zahvaljujući tom novcu, a u zadnje tri godine to je bilo 150 tisuća kuna godišnje, možemo raditi i nabavljati sve što nam je potrebno za maslinik. I ove smo se godine javili na natječaj za prijavu programa udruga iz područja psihosocijalne potpore koje je Ministarstvo zdravlja objavilo za razdoblje od sljedeće tri godine i vjerujemo da ćemo proći, a to su vam financijske potpore iz dijela prihoda od igara na sreću - govori nam Smrček.

Ove godine masline su obrali dosta rano, još 12. i 13. listopada.
- S obzirom na to da u masliniku imamo navodnjavanje, naše masline nemaju zastoja u vegetaciji tijekom ljeta kad je suša, konstantno se razvijaju jer imaju vodu, a imaju i dosta gnojiva. Početkom listopada, talijanka nešto ranije, a ubrzo oblica, bile su spremne za berbu. Čekali smo koja će uljara prva početi s radom i kad je otvorena uljara u Tribunju, u roku dva dana plodove smo pobrali. Imali smo nešto više od dvije tone. Istu večer masline se vozilo na preradu i dobili smo ekstra djevičansko maslinovo ulje koje smo pohranili u inox bačve u našem podrumu - kaže Smrček.

Danas se diče s medaljama i priznanjima, među kojima su 24 zlatne za ekstra djevičansko maslinovo ulje, osvojene na natjecanjima maslinara i uljara Noćnjak i Maslina Split, te Danima mladog maslinova ulja u Vodicama. Na zidovima prostorije Udruge, na adresi Prilaz tvornici 39 u šibenskoj gradskoj četvrti Crnica, gotovo da više i nemaju mjesta za okačiti priznanja, ali će svoje ulje na ocjenjivanje slati i dalje.

Temeljita promjena

- Kad smo vidjeli da maslinik napreduje, mislim da je to bilo 2006. godine, prvi put smo poslali ulje na natjecanje i od tada redovno sudjelujemo na sve tri manifestacije. Kad vam struka ocijeni kvalitetu ulja, onda je to znak da dobro radite. Ako nam program “Maslinik” prođe za iduću godinu, onda ćemo se s našim uljem pojaviti i u Zagrebu na natjecanju. Drago nam je da naši članovi i njihove obitelji koji dolaze na radnu terapiju u maslinik vide da njihov rad vrijedi. I ne samo u našem masliniku, koji se punim naslovom naziva Radno-terapijski, rehabilitacijski i edukativni centar “Maslinik”, jer oni to znanje primjenjuju i u svojim maslinicima - kaže Smrček.

Zadovoljan što je postignut glavni cilj zbog kojeg je Udruga osnovana i već godinama uspješno djeluje, a to su rezultati radne terapije koji su neke članove, doslovce, spasili. U Udruzi su poslušali stručnjake, psihologe i psihijatre, koji su im savjetovali da je radna terapija najbolja za liječenje PTSP-a. A najbolji način liječenja je da se osobu zaokupira poslom, da se druži i razgovara s osobama koje imaju slične probleme, da osjeti kako radi nešto dobro i korisno za sebe, ali i za svoju obitelj.

- Najsretniji sam kad nekog od branitelja koji boluje od PTSP-a ili neke druge psihičke bolesti, izvučem iz kuće ili gostionice i kad se ta osoba iz temelja promijeni zahvaljujući upravo radnoj terapiji u masliniku. Blagodat je i to što oni sada jedan drugomu pomažu i privatno, oko nekih poslova u kući, masliniku ili vinogradu. Druže se, smiju, zafrkavaju i nema tada nasilničkog ponašanja, ovisnosti o alkoholu, kocki ili nekom drugom poroku koji takvoj osobi prijeti. Puno mi se članova obitelji obratilo i zahvalni su što su njihovi sinovi, muževi i očevi postali aktivni članovi udruge. Majka jednog člana nedavno mi je rekla kako njezin sin sad želi s njom ići u kupovinu, a prije nije bilo šanse da pođe s njom -kaže na kraju Smrček.