Cure, "gospodin Savršeni" je meštar iz Otavica; U Hrvoja najbolja kobasica

Uvik domaće meso. To van je glavna sirovina, a od začina koje stavljam u kobasice, to je mala tajna moje familije – još uvijek ne vjerujući kako je on odnio pobjedu i zaslužio epitet za ovu godinu najboljeg kobasičara u Petrovom polju – zbori nam Hrvoje Sučić.

Ovaj simpatični momak, 38-godišnji "meštar" od knaufa iz Otavica, pokazao se i kao pravi majstor pravljenja kobasica na onaj domaćinski, starinski način, što se sve ocjenjivalo, i nagrađivalo, dakako na ovogodišnjem devetom izdanju "Kobasarijade 2018.".

Nadmetanje je to koje organizira pukovnik u mirovini Marko Skejo, na svom rodnom ognjištu u Ružiću, jednom od devet sela istoimene općine u Petrovu polju. Želio je Skejo očuvati tradiciju, stare običaje njihovih predaka, koji su odavno prepoznali blagodati podneblja u kojem su svili obiteljska gnijezda. "Koktel" ruže vjetrova koji stigne kanjonom Krke do sela, pa sve osušeno na prominskoj buri, uz dobru sirovinu, odavno je rezultiralo ukusnim delicijama drniškog kraja, koje su nadaleko poznate. I priznate...

Pa se ovogodišnji žiri, u sastavu Maja Kragić, magistra kineziologije istančanog nepca, te bojnik u miru Ivica Bubić, predsjednik Udruge veterana 158. brigade HV-a i 6. domobranske pukovnije, kao i Mladen Bulat Gavran, šibenski automehaničar, ujedno i vrsni lovac, poznavatelj dobrog mesa, "suočio" s više od sto izvrsnih domaćih kobasica!

Vrhunski proizvod

A u uži krug ocjenjivanja "ušlo" je 15 mesnih delicija.
– Nije bilo lako odlučiti, kobasice su svake godine sve bolje i bolje, iako bude i onih koji njeguju slavonski način pravljenja, pa se zapapri i začini paprikom – previše za našu izvornu dalmatinsku kobasicu sušenu na dimu. Nijanse su odlučile pobjednika, i imamo vrhunski proizvod – zadovoljan je bojnik Bubić ispred tročlanog žirija koji je drugo mjesto dao Miji Bojčiću, odličnom poljoprivredniku, koji, nažalost, zbog obveza nije sudjelovao na dodjeli nagrada.

Treći je bio Jozo Bojčić Gavun, koji nam je spremno otkrio i svoj "ricet":
– Prvo dobro meso, kvalitetna sirovina i onda van ja odoka začinim svim pomalo, a ničega previše. Nema tu kemije, samo domaći sastojci, luk, peršin, papar... – nabrojio nam je Gavun tek dio onoga što čini kobasice dobrima, koji živi u Ružiću, ima stado više od 30 krava, bika, dva magarčića... Uživa u netaknutoj prirodi, zdravom načinu života te žali što ljudi iseljavaju, premalo je onih koji se vraćaju u rodne kuće, iako pomaka – ima.

– Istina, već imamo osam kuća za turizam u našoj općini. Obitelji se polako okreću ulaganjima u turizam, a prednosti su nam brojne. Od veličanstvene prirode, okoliša koji nudi pravi odmor od civilizacije, do izazova za nepca, našeg pršuta, sira, pa i kobasica. Izuzetno mi je drago što ljudi žele sačuvati tradiciju i organizacijom ovakve manifestacije – zadovoljan je Ante Pijuk, mladi načelnik općine koja broji 1537 stanovnika u zadnjem popisu, no danas oko 1100 mještana živi na tom području, koje je poharano tijekom Domovinskog rata.

Mladi, vratite se

Pa načelnik-volonter "upinje" sve snage kako bi pokrenuo svoj kraj, a posebno je zadovoljan skorom gradnjom vrtića u Gradacu, te stambenom zonom za mlade obitelji.

– Pokrenuli smo i gospodarsku zonu Midenjak, idemo naprijed. Sporo, no trudimo se da nam se mladi vrate, novi zamašnjak imamo u turizmu – iznio nam je Pijuk, kao i to da su s tri milijuna kuna iz Europskih socijalnih fondova osigurali plaće za dvije godine i 20 žena s više od 50 godina života, koje će se u sklopu projekta "Zaželi" brinuti o sto korisnika, redom osoba treće životne dobi i slabijeg zdravstvenog stanja, koje žive u staračkim domaćinstvima.

– Imamo sve uvjete, samo treba ustrajati i raditi na svom – konkretan je Ante Reljanović, i izvan naše države poznat kao pravi majstor od pršuta.

Detektirao je odavno Ante kako svi žele kušati, uživati u okusu delicije sušene na prominskoj buri, pa se dao u proizvodnju pršuta, pečenice, slanine...

U tom mesnom mozaiku nudi i kobasice, ali se nije natjecao. Tek je s Nikom Jukicom bio zadužen za roštilj kako bi vatra i dim, dali onaj zadnji "touch" ovom slasnom zalogaju prije nego se stavi na stol, za kušanje...