Bivši bankar koji je postao uspješan vinar ne pamti ovako lošu godinu: ‘Ovo se dogodi jednom u stoljeću‘

- Imam 65 godina, a pamtim od desete godine. Dakle, u tih svojih pedeset i nešto godina, ne pamtim ovako lošu godinu što se tiče grožđa i vinograda – kazao nam je Ivica Džapo, poznati oklajski i prominski vinogradar, kojeg Šibenčani znaju i kao dugogodišnjeg ekonomista i direktora ‘Jadranske banke‘. Nije pretjerano reći da se ovako loša godina dogodi jednom u sto godina, i na mikrolokacijama ima sve razmjere elementarne nepogode.

Oklajske je vinograde, na Krstačama naročito, što je onaj predio na kojem su bili i poznati nasadi bajama, ove godine obrao nezapamćeni mraz, koji ih je poharao 20. travnja. I trajao tri dana, s temperaturama iznad nule. Ne bi to, kaže nam Džapo, možda ni bio toliki problem da ožujak ove godine nije bio nezapamćeno topao, pa je loza do sredine travnja već potjerala mladice, koje je mraz sasvim uništio. Time je napravio ogromnu štetu, neću reći da smo ostali bez roda, ali nam ga je značajno umanjio, osobito kod ranih sorti, koje su rano potjerale, poput lasina. Ali se osjetilo i na poznatom oklajskom debitu i maraštini. Ja sam, konkretno, ove godine izgubio sigurno četrdeset do pedeset tisuća kilograma grožđa. Propalo je i susjedima, pa je financijska šteta sveukupno gledajući za prominske vinogradare ovako ugrubo gledajući najmanje 200 tisuća eura.Ja sam ove godine osigurao vinograd od tuče, ali nisam od mraza. Tko će to sve pogoditi?! - veli nam Džapo.

Klimatske promjene uzimaju svoj danak. Lani ga je, tako, uzela velika vlaga, kiše, grožđe je stradalo od peronospore, onaj tko nije na vrijeme ‘polio‘ imao je velike štete - svake godine nešto. Nakon ovog zadnjeg mraza bilo, kažu, i popisivanja šteta, pa treba sačekati, možda će i biti nekakve pomoći za prominske vinogradare. Inače, ovo što je ostalo, od roda i grožđa, bilo je natprosječne kvalitete, što je barem neka sreća u nesreći.

Vinar Ivica Džapo u svome podrumu

Nikša Stipaničev/Cropix

- Ja sam lani, primjerice, završio kompletnu berbu 23. listopada, a ove godine je to bilo čak mjesec dana ranije, još 20. rujna. Tako da ćemo ga za Svetog Martina moći piti ne kao novo, nego već kao staro vino!‘ - smije se Džapo, koji se uvijek trudi naći u svemu dozu optimizma, iako situacija što se vinograda i vinarstva, ali i života općenito u zagori nije nimalo ružičasta.

- Imamo odlične uvjete za uzgoj vinove loze i proizvodnju vina u ovom kraju, ali je vinara svaki dan sve manje, isto kao i površina pod lozom, uz neke izuzetke, kao što je kolega Tukić, koji sadi nove nasade. Mladi ljudi se očito ne vide u tom biznisu, što je očito propust nas starijih, koji ih nismo u tom duhu odgojili. Nas naši jesu! Niko danas više ne vodi dite kupit lozu u vinograd, kažu – pusti ih, ima učit! Smatra se pod normalnim, ko uči ili ide za knjigom, da ne triba radit.Što je krivo! I mi smo išli u školu, pa smo svejedno imali svoje obaveze, i u vinogradu, i u kući, na imanju... - raširili smo malo temu s našim uvijek zanimljivim sugovornikom. Situacija je danas takva da vinogradari u prosjeku imaju 65 godina starosti, koliko i sam Džapo.

Stanovnika je, ukupno u općini, po zadnjem popisu iz 2021. godine 943. što znači da ih danas ima nešto više od 800, jer svake godine umre 40 – 50 starih, a mladih se rađa troje ili četvero.

Promina je svoj povijesni vrhunac, što se demografije tiče, imali 1961. godine, kada je na ovom prostoru živjelo 6,5 tisuća stanovnika. A još 1911. godine, početkom stoljeća, u godini u kojoj je osnovan Hajduk, živjelo je u njoj 4,7 tisuća stanovnika. Brojni od njih iselili su se u Ameriku, pred prvi svjetski rat, između ostalog i zbog filoksere, i propasti vinograda. Neki od njih su mi ovo ljeto navratili u konobu, kao turisti, pa mi je tako jedan od 88 godina kazao kako mu se djed – po materi – prezivao Ivić i kako je došao u Amneriku iz Bogatića, tamo tisuću devetsto i neke! - ispričao nam je Džapo.

Što će reći – odavde se oduvijek odlazilo. Ali više neće! Nema (t)ko!