U Prostornom planu uređenja općine Rogoznica nabrajaju se područja posebnih ograničenja u korištenju, i to u članku 117. pod naslovom Prirodni krajobraz.
Planom se ističu pojedini dijelovi osobito vrijednih područja koja je potrebno zaštititi: to su rt Zečevo s otokom Jaz, Debeli rt i rt Gradina, šuma Kopara, rt Konj, uvala Movar, rt Movar, rt Ploča ili Punta Planka, uvala Pijavac, uvala Borovica, Glavica, rt Kora, otoci Lukvenjak i Velika i Mala Smokvica, Melevrin... U posebnoj su zaštiti i uvale Sičenica i Kanica.
Zbog bespravnog betoniranja mora, Kanicu smo posjetili 2019. godine i možemo samo ustvrditi da se stanje u ove dvije godine dodatno pogoršalo. Te 2019. godine zabilježili smo kako je jedan Hrvat, mesar sa švicarskom adresom, u svježi beton otisnuo i vlastito ime, onako za povijest, da se zna za njegova graditeljska postignuća.
Imao je, kaže, višak betona i izlio ga je na sike da ne propadne. Da bi betoniranje obale bilo što jeftinije, povadio je sve žalo s uređenog dijela javne plaže, koju inače Općina Rogoznica redovito nasipa radi dohrane. Međutim, plaža od žala javna je plaža i na nju svi mogu doći, ali na betonirani mul mogu samo on i njegovi gosti.
Vile bez vode
U Kanici je jedna Njemica iz okolice Hamburga izgradila tri betonska platoa. Više puta su je susjedi bezuspješno prijavljivali nadležnim inspekcijama, međutim, na svoj privatni posjed na javnom pomorskom dobru nikome ne dopušta prilaz. Turiste ili domaće koji se u neznanju približe njezinim plažama uredno izbaci jer ne želi u svojoj blizini Čehe i Poljake. Ako nema nje, plaže čuva njezin pas, koji reži na svakoga tko se približi.
Privatnu plažu betonirao je i Slaven Dobrović, i to kada je u Oreškovićevoj Vladi bio ministar zaštite okoliša.
Ostaci nekad povijesnog naselja Kanica gotovo i ne postoje. U uvali je izgrađeno tristotinjak novih vila, uglavnom za iznajmljivanje, a u dijelu uvale Kanica Prostornim planom općine Rogoznica predviđena je izgradnja velike izdvojene turističke zone. Važno je istaknuti da u toj uvali uzurpatora javnog pomorskog dobra nema ni tekuće vode ni kanalizacije, a ni prave prometnice.
Uvala Sičenica jedna je od najljepših rogozničkih uvala. Pitoreskni je to kanjon koji se strmoglavo spušta do mora, dijeleći Šibensko-kninsku i Splitsko-dalmatinsku županiju. To je zaštićeno područje prije nekoliko godina napadnuto bespravnom gradnjom, i to nedugo nakon najžešće kampanje rušenja bespravnih kuća na rogozničkom području 2006. godine. Od tada ne prestaju nasrtaji na tu uvalicu, a stanje na terenu toliko je kaotično da se ni po čemu ne može zaključiti da uvalica ima bilo kakvu zaštitu. Sukobi su postali učestali, domicilno stanovništvo je ogorčeno.
Prijave bez odgovora
U svibnju je zbog betoniranja mora, izgradnje crnih jama i postavljanja kampera i montažnih kuća na teren izišao komunalni redar općine Rogoznica u pratnji policije. Tada je zaustavljeno bespravno betoniranje, a prijava je poslana Građevinskoj inspekciji. Nema povratnih informacija da je građevinska inspekcija bila na terenu, jučer na terenu nije bilo njihovih oznaka ni traka. Ponavljamo, uvala Sičenica je po Prostornom planu uređenja općine Rogoznica zaštićeni krajobraz i svaka je gradnja zabranjena. Kako je onda moguće da se naveliko kopaju i betoniraju temelji i na njih se postavljaju kamperice i slični objekti, kopaju se crne jame i gustirne? Nema odgovora.
Posjetili smo i uvalu Stivašnicu, koja je zbog bespravne gradnje i rušenja nekoliko bespravno izgrađenih objekata 2009. godine proglašena novim naseljem. Kuća je dva puta više nego kada su bageri ondašnje ministrice zaštite okoliša, prostornog uređenja i građenja Marine Matulović Dropulić rušili bez reda, logike i plana.
Ni onda ni sada nitko nije uklonio garaže za glisere u moru, i dalje stoje netaknuti, samo što je betonizacija obale još viša i što se opasno približila mitskom rtu Punta Planka, toj razdjelnici Jadrana gdje se sudaraju jugo i bura, topla i hladna struja.
Valja istaknuti da je uvala Stivašnica dio Nacionalne ekološke mreže u kojoj je trebalo očuvati stanišni tip "grebeni", a ta je uvala kompletno izgrađena i u njoj nema ni jedne sike koja nije zalivena betonom. Upravo se prostornim planiranjem na rogoznički način to dopustilo.
Inače, u prirodnom grebenskom sustavu nalaze se brojne mikro i makro udubine, kanali, ulegnuća, špilje i polušpilje koje pružaju idealnu podlogu za naseljavanje raznih organizama i siguran su boravak i hranidba za brojne ribe, rakove i druge životinje značajne za ta staništa i za priobalni ribolov. Nekad bilo!
Francuz bez straha
Taman kad smo mislili da nas ništa više ne može iznenaditi kad je u pitanju uzurpacija i devastacija obale, uspio nas je iznenaditi Francuz koji ima kuću u Zatoglavu. Čovjek je napravio ono što ni u ludilu ne bi napravio u poznatim francuskim ljetovalištima. Da ne duljim – devastiranu i betoniranu obalu ogradio je trakom, tako da nikome ne bi ni u ludilu palo na pamet proći preko njegova teritorija. Mene to asocira na mjesto zločina, kao da se samo čekaju forenzičari.
Također u naselju Zatoglav čovjek tvrdi da su javni put i sike, naravno sada betonirane nakaze, dio njegove parcele. U doba najtvrđeg "lockdowna" zbog koronavirusa u uvali Ljoljinica dinamitom su se razbijale sike.
U Stupin-Čelini, mjestu najbližem Rogoznici koje je smješteno u najzatvorenijoj uvali rogozničkog akvatorija i u kojoj je Željko Kerum izgradio svoje turističko carstvo, neplanska gradnja i preizgrađenost počeli su ozbiljno uzimati danak. Zbog zagađenja mora mještani traže što bržu izgradnju kanalizacijskog sustava.
Ljepota krajobraza i posebna klimatska obilježja istodobno su blagoslov i prokletstvo. Općina Rogoznica ima čak 54 kilometra obalne crte, osobito vrijedni prirodni krajobraz obuhvaća površinu od čak 350 hektara. Uzaludno u PPU-u piše da je zbog ekoloških i doživljajnih vrijednosti prirodni krajobraz potrebno sačuvati od prenamjene, unaprjeđivati njegove prirodne vrijednosti i posebnosti, te provoditi odredbe Nacionalne strategije i Akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti.
Ništa od toga na terenu se ne provodi. Nasrtaji na obalno područje protežu se od rta Zečevo do Kanice, a novi koncesionari vojarne Smokvica, Mađari, već dvije godine ruju po vojnoj bazi i bespravno grade. Ono što se stvaralo milijunima godina, što je ljudski rod uspio očuvati u izvornom obliku tisućama godina, novovjeki beton-barbari neponovljive obalne vizure uspjeli su satrti u samo nekoliko godina.