Mnogi gradovi u Hrvatskoj održavanje javne rasvjete povjeravaju svojim, gradskim komunalnim tvrtkama i na taj način kontroliraju njihov rad i djelotvornost, ali i – štede javni novac. Takav je slučaj u Kninu, Drnišu, Metkoviću i u Splitu.
U Šibeniku monopol na održavanje javne rasvjete godinama uživa privatna tvrtka “Pectus”, vječiti koncesionar na gradsko svjetlo (ili mrak). “Pectusu” je lani obnovljena nova četverogodišnja koncesija, iako se na natječaj javila kninska gradska tvrtka “Upravitelj Knin” s čak pet milijuna kuna jeftinijom ponudom. I nisu se lako predali. Zbog njih je “Pectus” radio gotovo godinu dana bez valjanog ugovora jer ga Grad nije sa svojim preferiranim koncesionarom mogao sklopiti zbog žalbe konkurentske tvrtke, kninskog “Upravitelja”. Koji, međutim, pored “Pectusa”, nije imao nikakve šanse...
Bez konkurencije
“Pectus Perković” brine se o šibenskoj javnoj rasvjeti od 2005. Još malo pa dva desetljeća! Uglavnom je posao dobivao bez konkurencije. Sve do 2022., kada se, sasvim neočekivano, na natječaj javio “Upravitelj Knin” s gotovo upola nižom ponudom. Točnije, “Pectus” je, nekom vidovitošću, zamalo u kunu ponudio koliko je Grad Šibenik procijenio vrijednost održavanja instalacija javne gradske rasvjete: Grad 12,7 milijuna kuna, a “Pectus” tek nešto skromnijih 12, 271.470 kuna (!?).
“Upravitelj Knin” posao je procijenio čak pet milijuna jeftinije i još uvijek im se za taj novac isplatilo obavljati spomenute usluge. No posao nisu dobili. “Pectus” je, makar i značajno skuplji, Gradu bio poželjniji. “Upravitelj” se žalio Državnoj komisiji za javne nabave, smatrajući da je Grad odluku donio neosnovano u prilog “Pectusa”, kako je tvrdio direktor kninske tvrtke Josip Kaić, ali njihova je žalba odbijena. Žalili su se i Visokom upravnom sudu, ali žalba im je ponovno odbijena.
Stvar je u tome da je na natječaju mogla konkurirati samo tvrtka koja je mogla dokazati iskustvo u obavljanju takvog posla, štoviše da je u zadnje četiri godine radila na takvim ili sličnim poslovima čija je vrijednost bila minimalno 50 posto od procijenjene nabave Grada, što je značilo barem šest milijuna kuna. Za budućega koncesionara Grad je postavio i uvjet o minimalnom broju radnika koji mora imati, kao i opremu kojom mora raspolagati da bi mogao sudjelovati u ovom postupku javne nabave. Sve je bilo po mjeri “Pectusa”. “Upravitelj Knin” uspio je tek prolongirati za oko godinu dana dodjelu koncesije zbog žalbenog postupka.
Državna komisija za javne nabave odbila je njihovu žalbu, kako nam kaže Kaić, zato što Grad Rab, s kojim su imali poslovni odnos, nije dostavio očitovanje u vezi s financijskom referencom “Upravitelja”. Sam Grad Šibenik je zatražio od Raba očitovanje o sredstvima koje su uložili u modernizaciju, a Rabljani su im naveli podatak o uštedi koja je ostvarena investicijom, a ne iznosom vrijednosti same investicije, kaže Kaić. No, i u Rabu je na vlasti HDZ...
Izgubili živce, novac...
Kad su pripremali žalbu Visokom upravnom sudu, ponovno su od Grada Raba zatražili očitovanje o vrijednosti investicije koju su za njih odradili, ali im nisu odgovarali. Tek kad su im zaprijetili tužbom, odgovorili su, ali je Visoki upravni sud konstatirao da su zakasnili.
– Izgubili smo i vrijeme, i živce, i novac, a Grad Šibenik je tri puta izabrao istog ponuđača. Jer u ponovljenom postupku, unatoč znatno skupljoj ponudi, “Pectus” je došao na svoje...
“Upravitelj Knin” je u međuvremenu došao u fokus javnosti zahvaljujući optužbama predsjednika šibensko-kninske Županijske skupštine Stipe Petrine da župan Marko Jelić čini sve kako bi kninska tvrtka preuzela “Ceste Šibenik”. Jesu li doista tako ambiciozni, pitali smo Kaića.
– Ne znam ništa o tome, politiku apsolutno ne pratim. Mogu samo reći da su to gluposti – tvrdi Kaić, čudeći se da je netko uopće mogao takvo što plasirati kao njihovu namjeru.
– Pa zna li Petrina koliko vrijede Županijske ceste, a koliko vrijedi naša tvrtka? Kako bismo mi uopće mogli preuzeti “Ceste Šibenik”?! Vjerujte, to nam ne pada ni na pamet, niti to želimo. Sva je istina da smo dobili nalog da kao gradska komunalna tvrtka organiziramo održavanje nerazvrstanih cesta jer postojeća cestarska služba iz Šibenika nije funkcionirala kako treba i na zadovoljstvo Grada Knina.
Sve je to zapravo ispolitizirano. “Ceste Šibenik” bojkotirale su naloge da bi što više naštetili nezavisnoj opciji koja je bila na vlasti u Gradu. Na kraju su, zbog takvog odnosa, izgubili posao u Kninu. Kninskim gradskim ocima dosadilo je da se Grad stalno ponižava i dali su nama nalog da se organiziramo za obavljanje tog posla. Nije nam to dobro sjelo. Morali smo investirati više od milijun eura u opremu jer je održavanje nerazvrstanih cesta kompleksna djelatnost. Tu se radi na sanaciji starih cesta, izgradnji i asfaltiranju novih, obavljamo i zimsku službu, a po potrebi režemo i krošnje stabala – ističe Kaić.
Nalozi na čekanju
A kad već sve to obavljaju, zašto ne i održavanje javne rasvjete. Grad Knin im je dodijelio taj posao jer nije bio zadovoljan kvalitetom usluga “Pectusa”, koji je stalno kninske radne naloge držao na čekanju, objašnjava prvi čovjek “Upravitelja”.
Nisu jedino gradsko komunalno poduzeće, kaže Kaić, koje za grad obavlja i usluge održavanja javne gradske rasvjete. Isto je i u Drnišu, gdje se njihov “Komunalac” brine o javnoj rasvjeti, a tako je, dodaje, i u Metkoviću i još nekim gradovima.
Grad Split je djelatnost održavanja rasvjete dodijelio gradskom trgovačkom društvu “Parkovi i nasadi”. Ta gradska tvrtka već posjeduje kamione s košarama koji služe za održavanje zelenila, a sada će ih koristiti i za održavanje rasvjetnih tijela. Odluci da “Parkovima” povjere održavanje javne rasvjete prethodila je sveobuhvatna analiza rada koncesionara i zahvaljujući tom dokumentu došli su do saznanja da nešto treba mijenjati.
– U priloženoj Studiji izvodljivosti s analizom stanja došlo se do prosječne ocjene “dovoljan” za postojeće stanje održavanja javne rasvjete. S obzirom na cilj Grada Splita za većom efikasnošću i racionalnijim konceptom održavanja javne rasvjete radi ostvarivanja cilja povećanja kvalitete pružanja usluge, kao i održivosti djelatnosti, sukladno provedenim analizama, ocijenjeno je da predmetnu djelatnost na obavljanje dodijeli trgovačkom društvu u vlasništvu Grada Splita – stoji u analizi kao obrazloženju odluke.
Zašto i Grad Šibenik ne bi mogao sklopiti isti aranžman sa “Zelenim gradom”, čime bi u značajnoj mjeri smanjio trošak održavanja javne rasvjete, koji sada iznosi 15,3 milijuna kuna. Jer ako kninski “Upravitelj” može taj posao odraditi za 9,4 milijuna, koliko su na kraju ponudili, to samo znači da su neki fiksni troškovi manji od 50 posto tog iznosa. U slučaju da javnu rasvjetu preuzme “Zeleni grad”, tada bi se ta gradska komunalna tvrtka mogla posvetiti isključivo održavanju, a ne stjecanju profita. Dobit bi bila višestruka jer, kako mnogi Šibenčani misle, sada imamo lošu uslugu, spore intervencije na pritužbe građana, a sve to Grad jako skupo košta.
Posao bez natječaja
Što o tome misli šibenski gradonačelnik Željko Burić?
O tome, kaže, nije razmišljao, a što se “Pectusa” tiče, to je, uvjetno rečeno, naslijeđena priča. No daleko od toga da je Grad zadovoljan stanjem javne rasvjete.
– Napravljena je opsežna energetska snimka ukupnog stanja instalacija javne rasvjete i svjesni smo da imamo dramatično loše stanje. Kod nas nije problem održavanje, nego kvaliteta instalacija javne rasvjete. Točno je da smo mi puno toga obnovili i kroz radove na rekonstrukciji čvorišta i Aglomeraciji, primjerice jugoistočni ulaz u grad, sve je promijenjeno u okviru rekonstrukcije čvorišta.
Razmišljali smo o kompleksnoj obnovi rasvjete. Kod nas to funkcionira kao prije sto godina: upališ sve pa vidiš di ne gori. A svijet je otišao naprijed, danas imate digitalno, solarno napajanje, i tek kad se postavi ekonomski održiv sustav, može se razmišljati o modalitetu održavanja. Ima više modela za to, a jedan je da je dionik u obnovi sustava dužan neko vrijeme i održavati ga.
Nećete vjerovati, ali Šibenik ima više rasvjetnih tijela od jednog Splita, koji je višestruko veći. To je zato što pokrivamo veliku površinu na kojoj živi mali broj stanovnika. Jedna je priča održavanje, ali kad imaš sustav koji je bremenit kao naš, koji zahtijeva kompletnu obnovu, rekonstrukciju i modernizaciju, e onda je to već druga stvar. Veća, zahtjevnija. Idemo korak po korak – poručuje Burić – ali da, razmišljamo u tom smjeru...
Dakle, jednog dana možda i “Zeleni grad” bude zadužen za održavanje moderne gradske javne rasvjete. Do tada “Pectus” nema konkurencije, ali ne samo kad je javna rasvjeta u pitanju. Ista tvrtka dobiva i brojne manje poslove vrijednosti do 200 tisuća kuna (za koje nije potreban natječaj), ali i veće, poput postavljanja sustava nadzornih kamera u gradu. Je li i Grad Šibenik, poput susjednog Splita, napravio objektivnu analizu rada koncesionara ili se po nasljeđu, obvezi, možda tek inerciji, svake četiri godine, nezavisno od kvalitete pružene usluge, javna rasvjeta predaje u ruke uvijek istoga koncesionara. I to za nemali novac. A Grad istodobno prodaje bivši studentski dom na Šubićevcu (očito manjka novca u proračunu), i to Županiji, za 13 milijuna kuna, a na održavanje javne rasvjete daje više od 15 milijuna...
Ako je gradska uprava mogla preuzeti gradski prijevoz, zašto ne bi gradska tvrtka “Zeleni grad” mogla preuzeti javnu rasvjetu?