Mostovi su slični ljudima. Ne samo po tome što spajaju. Oni su poput ljudi zahtjevni, osjetljivi, skloni različitim utjecajima, podložni različitim vjetrovima. Taj dojam stekli smo u razgovoru s pomalo samozatajnim šibenskim graditeljem mostova, inženjerom Davorom Trlajom-Šišom. Stručnjakom, koji je u više od 20 ljeta kao inženjer, šef gradilišta, voditelj projekata ili predstavnik investitora uložio nemalo znanje i trud u podizanje gotovo svih mostova u Lijepoj našoj. Od Masleničkog do Skradinskog (čitaj: Krka), od Dubrovačkog do mosta preko Guduče, od Varaždinskog (na Dravi) do Stare Sušice (u Gorskom kotaru)...
- Pročitao sam sa zanimanjem vaš tekst o "potonoću Šibenskog mosta" i odmah moram kazati kako zabrinutosti, a pogotovu panici nema mjesta. No, dobro oko imaju oni, koji su govorili o "potonuću", ako na problem gledamo s laičke strane. Zašto laičke? Pa, riječ je o ljudima koji malo toga znaju o reologiji betona. I beton na Šibenskom mostu ima karakteristiku skupljanja i puzanja. Otud vizualni efekt na ogradi mosta o njegovu "potonoću". Ograda ima progib, ali luk i rasponska konstrukcija mosta su sigurni - počeo je naš razgovor inž. Trlaja, koji se poslije 18 godina rada u splitskom "Konstruktoru" i dvije godine u "Zagreb-Montaži" skrasio u Hrvatskim cestama.
Propast "Konstruktora"
- Skradinski most ili službeno most Krka, kao drugi važni most na šibenskom području nema problema ni u spomenutom vizualnom smislu?
- Taj most bio je tehnički izuzetno zahtjevan, ali je za mene i ostale kolege bio ugodan projekt. Radilo se bez panike u razumno dogovorenom roku. Skradinski most je zaista dobro odrađen posao. Nisu ga odradile svjetske građevinarske zvijezde, ali je riječ o izuzetno uigranom timu stručnjaka. Kao momčad, koja nema zvijezda, ali ima dogovorene automatizme u igri.
- Za razliku od mosta Krka bilo je, čujemo, problema oko obližnjeg mosta ili vijadukta na Guduči…
- On se morao dovršiti u izuzetno kratkom roku. Iz inih, ne iz građevinskih razloga. Puno će vam biti jasnije ako kažem da je natječaj za gradnju mosta pao tri puta. Zato smo, radi poštivanja dogovorenog roka, morali doslovce raditi 24 sata dnevno. Mnogima nije jasno da građevinarstvo nije samo armatura i beton, već i ekonomija i pravo.
- Je li to i jedan od razloga što je nekad velebni splitski "Konstruktor" propao kao tvrtka?
- Niste na krivom tragu. No, nemate pojma kolika je šteta za Dalmaciju i Hrvatsku uopće taj slom "Konstruktora". Bila je to tvrtka za divljenje, kad je bila na vrhuncu svoje poslovne moći.
- Slični su problemi, očito, mučili i izvođače radova na mostu za Čiovo…
- Tamo je stradao zagrebački "Viadukt", također, nekad ugledna tvrtka. Iz sličnih razloga kao "Konstruktor".
- Ako se vratimo koju godinu unatrag uvelike se pričalo o problemima Dubrovačkog mosta, koji ne "tone" kao Šibenski, ali, navodno, "pleše po jakom vjetru"…
- Trebalo je vremena da se frekvencija titraja mosta uskladi s dinamikom vjetra. Posegnulo se za uvjetno rečeno, amortizerima, pa vibracije više nema.
Pelješki projekt
- Mogu li se očekivati slični problemi i s pelješkim mostom, gdje ste, također, angažirani?
- Bio sam angažiran već u prvoj fazi izgradnje. Nova je faza krenula istražnim bušotinama. Prva su saznanja da vjetrovi na tom području nisu zabrinjavajuće jačine. Puno je veći problem temeljno tlo, dno koje je pješčano ili od gline, pa su potrebne čelične cijevi promjera dva metra i duge 124 metra. Svaka je ta cijev teška, vjerovali ili ne, 250 tona.
- Za kraj. Jedva smo došli do vas kao sugovornika. Potreban je bio "časnik za vezu", iskusni šibenski gospodarstvenik Marko Slavica. Znači li to da su graditelji mostove osuđeni na anonimnost?
- U prošlosti nije bilo tako, ali danas je to, očito, naša sudbina. Zato bih na kraju razgovora sa zadovoljstvom spomenuo još dva provjerena šibenska stručnjaka kada je riječ o mostogradnji. Svoje uvažene kolege Željka Ljutića i Nina Vrcića.
- Kad već spominjete šibenske stručnjake, ja bih vas rado potencirao kao fetivog Šibenčanina. Mještanina dobre, stare Crnice, koja se u prošlosti zvala Ljubica…
- Ne krijem da sam zaljubljen u Šibenik, posebice u moju Crnicu. Da volim svoje Niniće, Blaževiće, Zaninoviće, Trlaje… I s ponosom ističem da je Crničanin i prof. Tonko Ninić, jedan od najboljih svjetskih violinista. On je rođen u Beogradu, živi u Zagrebu, a zapravo cijeli život predstavlja kulturni most prema Šibeniku, gradu svojih predaka - završio je inž. Trlaja.
