Radio Šibenik obilježio pola stoljeća emitiranja; U Domovinskom ratu bio je prozor u svijet ljudima u skloništima

Županijski radio Šibenik proslavio je svojih prvih pola stoljeća rada. Sretna je okolnost da je tu veliku godišnjicu dočekao u puno povoljnijim i optimističnijim prilikama nego onima zadnjih godina.

Radio, koji je odavno postao šibenski brend, upravo se uspješno izvukao iz stečaja kroz koji je prolazio više od dvije godine, koje su uzele svoj danak i u novinarskom kadru i u publici ovog nekad najslušanijeg lokalnog radija. Čini se da dolaze nova, bolja vremena, novi ljudi, a stigao je i novi vlasnik…

Krenuli s puno entuzijazma

Radio Šibenik se oglasio u eteru prvi put uoči Dana oslobođenja Šibenika 3. studenoga 1968., a prva redakcija je bila u Ulici Petra Grubišića 3. U neuvjetnom, skromnom prostoru, s minimumom opreme, ali s puno entuzijazma. Prva urednica je bila Asja Marotti, prva novinarka Ljiljana Radmilović, prvi spikeri Jadranka Petrina i Goran Luketa, prvi tehničar Joško Bujas...

Zanimljivo je da je u ovoj postkriznoj dionici Županijskog radija uredničku palicu ponovo preuzela nekadašnja dugogodišnja urednica Živana Podrug, koja je svoj profesionalni put počela na Radiju Šibenik davne 1976., a evo ga i zaključuje sad, pak, kao aktivna umirovljenica.

– Radio je nekad, pogotovo dok je bio jedini lokalni medij, bio šibenska škola novinarstva iz koje su izašla brojna, danas poznata novinarska imena. Mnogi su svoje prve novinarske korake napravili u ovoj redakciji, da bi potom otišli u nacionalne medije, poput Denisa Latina, Silvane Menđušić, Zoltana Kaboka, Nene Kužine, Boška Picule, Tonkice Zločki (Kalauz), Ante Batinovića, Dorijana Klarića, ali i brojnih drugih koji su postali važan dio novinskih redakcija, poput recimo, Slobodne Dalmacije.
 

Sjećate li se svog prvog novinarskog zadatka na Radiju?
– Prije svega, moram reći da sam na Radio došla zahvaljujući kolegi Ivi Mikuličinu koji je poznavao, preko nogometa, moga supruga, a budući da sam tek bila završila fakultet, komparativnu književnost i engleski jezik, i bila bez posla, pozvao me da dođem jer im treba novinara. A pratio me tada imidž voditeljice školskih priredbi i autorice zapaženih školskih sastava. Prvi zadatak koji sam dobila bio je terenski. Škola u Bratiškovcima je dobila donaciju knjiga i trebala sam otići tamo i napraviti prilog. Tada još nije bila ni asfaltirana cesta do Bratiškovaca, a budući da sam bila početnica, tko će tamo nego ja. To ljeto sam s kolegicom Jordankom Grubač radila i Kronike MDF-a, a dobila sam i sjajnu priliku da sudjelujem u emisiji Radio Zagreba "Četvrtkom zajedno", u koju su se uključivali svi veći gradovi. S obzirom na to da nismo imali direktan link sa Zagrebom, svakog četvrtka sam u pet ujutro putovala u Zadar da bih se iz njihovog studija javila u program, glumeći kao da se javljam iz Šibenika. Tamo sam radila s kolegom Dragom Ćulinom, od kojeg sam puno naučila.
 

Svi uz Radio Šibenik posebno vezuju doprinos u Domovinskom ratu, kada je Radio Šibenčanima u skloništima bio prozor u vanjski svijet, dragocjeni izvor najvažnijih informacija.
– Nema sumnje da je to najsvjetlije razdoblje u životu Radija Šibenik. Radili smo 24 sata neumorno, iz dana u dan, i ne samo da smo građane obavještavali o općoj opasnosti i njezinom prestanku, o stanju na bojišnicama, o tome gdje su pale granate, nego i o onim egzistencijalnim stvarima, koji dućani rade, koji ne rade, gdje će nabaviti kruh, mlijeko, sve što trebaju. Ako smo svojim informacijama spasili makar jedan život, opravdali smo svoje 50-godišnje postojanje.

Dislocirani više puta

Radio je tijekom proteklih godina više puta promijenio ne samo sastav redakcije, nego i lokaciju s koje je emitirao program.
– Da, počeli smo u Ulici Petra Grubišića 3, a nakon velike modernizacije i opremanja, u to vrijeme najsuvremenijom radijskom opremom, 1985. preselio se u Ulicu Božidara Petranovića i počeo s emitiranjem cjelodnevnog programa. Kasnije, kad nas je preuzela Zagreb Montaža, dislocirani smo na obalu, nedaleko bivše šibenske peškarije, i evo nas danas kod trgovačkog centra Dalmare.
 

Županijski Radio Šibenik nedavno je izišao iz stečaja i dobio novog vlasnika. Je li to i novi početak?
– Radio je bio u stečaju više od dvije godine, sve do 14. rujna, kada je stečaj uspješno okončan. I da, dobio je novog vlasnika, šibenskog poduzetnika Nikicu Bujasa koji ima želju, volju i ambiciju osnažiti i osuvremeniti Radio, a što je najvažnije, itekako uvažava struku. Čvrsto vjerujem da je Radio s njim na dobrom putu jer je ovom vlasniku doista stalo do Radija. Optimizam ulijeva i njegova izjava da sebi nikad ne bi dopustio da Radio Šibenik, koji je brend grada, ikad više dođe u pitanje.
 

I dokad će umirovljenica uređivati program? Dokad će Živana Podrug biti u radijskom eteru?
– S Radija sam otišla 1997. u gradsku upravu. I pauzirala od novinarstva sve do 2009. Tada sam počela surađivati s drugim gradskim radijom gdje sam imala svoju emisiju jednom tjedno. Na svoj Radio vratila sam se nakon 20 godina, početkom 2017. I stjecajem okolnosti preuzela posao v.d. urednice, s pola radnog vremena. Nadam se da će uskoro doći netko mlađi tko će dati novu energiju Radiju, a da ću ja i dalje raditi ono što najviše volim, svoje autorske emisije u kojima ću govoriti o nekim zanimljivim ljudima i događajima. Radio je moj život, i kad bih ga se odrekla bilo bi to kao da sam se odrekla samog života.