Katastrofalan školski prijevoz na šibenskom području, roditelji ogorčeni: Dijete od 11 godina dva sata putuje do škole koja je 15 kilometara daleko!

Zašto dijete koje ide u peti razred osnovne škole, a živi u mjestu petnaestak kilometara udaljenom od Šibenika, na put od kuće do škole mora potrošiti gotovo dva sata? U jednom smjeru, naravno. Pita se to majka djevojčice iz sela Radonića, naselje Živkovići, učenice šibenske Osnovne škole Jurja Dalmatinca, koja se obratila na nekoliko adresa, među ostalim i našoj redakciji, ne bi li netko pokušao riješiti ovaj problem.

– Ne mogu zamisliti da je to moguće u 21. stoljeću! Moje dijete ima 11 godina i ona, kao i druga djeca koja putuju istim učeničkim autobusom, nema vremena ni za učenje ni za odmor. Evo, ovaj tjedan je u prvoj smjeni. Autobus ujutro polazi u 6.20, škola počinje u osam sati, a ona kući dođe oko 16 sati. Kad je u poslijepodnevnoj smjeni, iz kuće izlazi u 12, a vraća se u 21.45. Nije li to previše? – pita majka Silvana Šuljak.

Svjesna je činjenice da su učenici putnici, djeca koja žive u selima, zakinuti po mnogo čemu u odnosu na gradsku djecu, no drži da je – makar kad je riječ o organiziranom prijevozu osnovaca, koji plaća država – moguće učiniti nešto da im se život olakša. Niže razrede osnovne škole njezina je djevojčica pohađala u Područnoj školi "Lozovac", koja je u sastavu matične škole Jurja Dalmatinca. S prijevozom tada, kaže, nije bilo većih problema. Nema ih ni danas, jer autobus dolazi redovito, ali je putovanje predugo. Njezino mišljenje, rekla nam je, dijele i druge majke iz Živkovića i okolnih naselja, samo što je ona imala hrabrosti o tom problemu progovoriti javno. Neovisno o tomu što Hrvatska nije Švicarska, smatra da bi se ipak moglo naći kompromisno rješenje za koje ne bi trebalo iz državne blagajne, u koju se slijeva naš novac, izdvojiti puste milijune.

– Kad bi postojale dvije autobusne linije umjesto jedne, te kad bi se po svakoj liniji grupirala povezana i bliža naselja, našoj bi djeci vožnja do škole trajala jedan sat, a ne dva kao sada – kaže Šuljak. Može li se tu nešto mijenjati, pitali smo nadležne u Gradu Šibeniku, koji je osnivač škola na administrativnom području grada, te ravnatelja škole.

– Riječ je o učeničkoj autobusnoj liniji Lozovac, kako je nazivamo, koja pokriva jako puno sela i duga je oko 80 kilometara. Autobus kreće iz Brnjice, pa onda vozi dalje i ulazi u ostala naselja: Goriš, Vrljevići, Živkovići, Krnići Gornji, Kalpići, Badžimi, Čvrljci (do spomenika), Koštani, Gradina, Lozovac (škola), Skočići (do kampa), Tromilja, Šupe Donje, Lugovići i Šibenik (Crnica kod bazena). Koncesionar, Autotransport d.d. Šibenik, učinio je maksimalno što je moguće, a to je da autobus ide po svakog učenika u njegovo naselje kako djeca ne bi po nekoliko kilometara morala pješačiti do glavne prometnice Šibenik – Drniš – Knin – kaže ravnatelj škole Natko Duvnjak.

Budući da djevojčica ulazi među prvima, a izlazi među zadnjima na toj ruti, kao i ostali iz Živkovića, vozi se sat i pol duže nego da postoji direktna učenička linija iz Šibenika za njezino selo.
– To je nemoguća misija, jer koliko bi autobusa ili minibuseva trebao imati koncesionar da na taj način razvozi školsku djecu? Da ne govorimo o tome koliko bi to koštalo državu! Mislim da još nismo toliko bogato društvo da si to možemo priuštiti. Na toj liniji imamo 35 učenika putnika i ono što je važno istaknuti, ona je ista već godinama i nikad se nitko od roditelja – makar meni kao ravnatelju – dosad nije žalio na dužinu putovanja – govori Duvnjak i dodaje da djeca, dok čekaju školski autobus, nisu prepuštena ulici.

Autobus polazi nakon završetka nastave, pa učenici koji imaju pet ili šest sati, dok čekaju završetak sedmog, borave u prostoru škole.