Javna rasprava putem e-savjetovanja o mirovinskoj reformi je završena. Reforma će se naći na idućoj Vladinoj sjednici te u saborskoj raspravi krajem listopada, ići će u dva čitanja, kako bi u siječnju stupila na snagu.
Slobodna Dalmacija donosi odgovore na 19 ključnih pitanja o mirovinskoj reformi, stažu, uplatama, dodatku, nasljeđivanju...
1. ZAŠTO SE IDE U MIROVINSKU REFORMU?
ODGOVOR: Stanovništvo stari, negativni demografski trendovi i iseljavanje smanjuju broj zaposlenih.
Dok je 1990. na jednog umirovljenika bilo 3,68 zaposlenih, pet godina kasnije bio je 1,81 zaposleni na jednog umirovljenika, 2008. bilo ih je 1,39, a danas na jednog umirovljenika dolazi 1,26 zaposlenih. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava kaže da se u reformu ide jer je u prvom mirovinskom stupu krajem 2017. godine bilo 1,23 milijuna korisnika mirovina u odnosu na 1,47 milijuna osiguranika, njegovi rashodi lani su iznosili 38,07 milijardi kuna, što je 10,5 posto BDP-a, a prihodi od doprinosa za prvi stup iznosili su 21,23 milijarde kuna.
To znači da je čak 44 posto rashoda ili gotovo 17 milijardi kuna financirano iz državnog proračuna!
Prosječan mirovinski staž je 30 godina, visok je udio umirovljenika u mlađim dobnim skupinama, te je mali broj korisnika starosne mirovine s mirovinskim stažem od 40 i više godina – 15,87 posto u odnosu na ukupni broj umirovljenika.
Sindikat i Matica umirovljenika kažu da su u tih 17 milijardi kuna koje država iz proračuna izdvaja za mirovine, uračunati 5,24 milijarde za mirovine po posebnim propisima, 6,6 milijardi za tranzicijski trošak uvođenja drugog mirovinskog stupa, dok je svega 5,16 milijardi kuna trošak isplate radničkih mirovina.
Brojni kritičari reforme navode da je država zaslužna za sadašnji niski mirovinski staž jer je stvorila mlade umirovljenike na temelju posebnih propisa.
2. ZAR VEĆ NISMO IMALI MIROVINSKU REFORMU KOJOM JE TREBALO POPRAVITI SUSTAV?
ODGOVOR: Reformu smo imali 2002. Njom se željelo dio obveza za mirovine s države prebaciti na mirovinsku štednju samih građana i obvezne mirovinske fondove, čime bi se smanjila izdvajanja iz proračuna, rasteretile buduće generacije i povećale mirovine.
Do tada smo imali jedan fond mirovinskog, takozvani međugeneracijski solidarni, a od 2002. prozvan je prvim stupom i dodana su mu još dva mirovinska stupa, drugi s obveznom štednjom u privatnim mirovinskim fondovima i treći stup s dobrovoljnim fondovima. Tada je doprinos u prvi stup smanjen s 20 na 15 posto, a pet posto bruto plaća poslano je u drugi stup.
Za zaposlene koji su rođeni do 1952. mirovinskom se reformom ništa nije promijenilo – ostali su u prvom stupu, rođeni između 1952. i 1961. mogli su birati između starog i novog modela, a rođeni od 1962. nisu mogli ništa birati jer su po sili zakona upali u oba stupa.
3. ŠTO JE NAJVEĆI PROBLEM?
Od starta tri stupa prošlo je 16 godina, do sada su u mirovinu išli samo oni koji su dobrovoljno birali štednju u drugom stupu i oni s beneficiranim stažem.
Ispalo je da su prekratko štedjeli i da su im mirovine manje nego da su ostali u prvom stupu, pa im je država ponudila povratak u prvi stup uz dodatak na mirovinu od 27 posto.
Najveći su sadašnji problem mirovine rođenih od 1962., njih je oko 600.000, koji su po sili zakona u prvom i drugom obveznom mirovinskom stupu. I oni su prekratko štedjeli u drugom stupu pa se nije nakupilo dovoljno novca za veće mirovine. Bez dodatka na mirovine od 27 posto imat će od 600 do 700 kuna niže mirovine. Predlaže se da rođeni od 1. siječnja 1962. do kraja 1984. imaju pravo na dodatak od 27 posto ako štednju iz drugog stupa prebace u prvi stup. Čak i uz dodatak od 27 posto 300 tisuća građana rođenih nakon 1962. primat će mirovinu manju od minimalne.
4. JESU LI LJUDI S REFORMIRANOM MIROVINOM KOJI SU PO SILI ZAKONA MORALI BITI U DRUGOM STUPU VEĆ IŠLI U MIROVINU?
ODGOVOR: U travnju iduće godine u mirovinu bi mogli prvi umirovljenici koji su morali biti u drugom stupu, a riječ je o prijevremenom umirovljenju za žene rođene početkom 1962. godine, koje imaju 57 godina i tri mjeseca starosti i najmanje 32 godine i tri mjeseca radnog staža.
Prema važećim propisima, muškarci koji su obvezno u drugom stupu u prijevremenu će mirovinu krenuti od 2022., žene će u redovnu mirovinu krenuti od 2026. godine, a muškarci godinu kasnije.
5. KOLIKE SU SADAŠNJE MIROVINE I ŠTO SE OČEKUJE, KOLIKE ĆE BITI UBUDUĆE?
ODGOVOR: Prosječna mirovina za kolovoz iznosila je 2344,06 kuna, prosječna starosna mirovina određena na temelju mirovinskog staža od 40 i više godina iznosila je 3564,84 kune, a njezin udio u prosječnoj neto plaći iznosi 56,79 posto.
Procjenjuje se da će 2030. u Hrvatskoj mirovina iznositi od 37 do 42 posto prosječne plaće. Danas mirovine iznose od 37 do 69 posto prosječne plaće.
6. ŠTO JE NAJVAŽNIJE ŠTO ZAPOSLENIMA DONOSI REFORMA? KOME ĆE KORISTITI, A KOME ĆE BITI LOŠIJE?
ODGOVOR: Od prvog dana iduće godine, dobije li zeleno svjetlo u Saboru paket od nekoliko reformskih zakona koji su na savjetovanju sa zainteresiranom javnošću bili do nedjelje, svi će stariji u mirovinu, radit će dulje, ali im mirovine neće rasti.
Žene su najveće gubitnice jer se za njih produžava radni vijek brže nego što je sada propisano i značajno se skraćuje prijelazno razdoblje izjednačavanja s muškarcima.
Rođenima od početka 1962. do kraja 1984. reforma omogućava da dobiju dodatak na mirovinu od 27 posto uz uvjet da kompletan novac sa svojih računa u drugom stupu vrate u prvi stup, odnosno u proračun.
Jedna od reformskih mjera je da će od srpnja iduće godine minimalna mirovina porasti za tri posto.
Također, predviđa se i veća penalizacija prijevremenog umirovljenja: prema važećim propisima, raniji odlazak u mirovinu kažnjava se trajno nižom mirovinom u rasponu od 0,10 posto do 0,34 posto za svaki mjesec ranijeg umirovljenja, ovisno o godinama staža, a predlaže se linearno umanjenje od 0,34 posto po mjesecu ranijeg odlaska u mirovinu prije ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu, neovisno o navršenom mirovinskom stažu u trenutku odlaska u mirovinu.
7. ŠTO JE DODATAK NA MIROVINU?
ODGOVOR: Dodatak je uveden 2007. kao nadoknada za prelazak na obračun mirovine na temelju plaće iz cijelog radnog vijeka, umjesto starog obračuna u kojem se mirovina računala iz deset najpovoljnijih uzastopnih godina. Isplaćuje se samo rođenima zaključno s 1961. godinom.
Dodatak na mirovinu iznosi između 4 i 27 posto, ovisno o godini umirovljenja, a isplaćuje se iz državnog proračuna. Već desetak godina dodatak iznosi 27 posto.
8. ZAŠTO SE PRODULJUJE RADNI STAŽ I NA KOLIKO GODINA?
ODGOVOR: Duljim zadržavanjem ljudi u svijetu zaposlenih odgađa se njihovo umirovljenje i isplate iz mirovinskog fonda.
Ili, skraćuje se broj godina tijekom kojih će koristiti mirovinu jer će za to vrijeme raditi i puniti mirovinski fond. Sada muškarci mogu u starosnu mirovinu sa 65 godina života i 15 godina staža, a žene će se s njima izjednačiti do 2030.
Potom se dob za umirovljenje podiže svake godine za tri mjeseca, sve do 2038., kad će se u mirovinu sa 67 godina. Reformom će se sve to ubrzati i 2031. godine svi će u mirovinu sa 67 godina.
Ženama će se ubrzati izjednačavanje s muškarcima na 2027. godinu, kada će u starosnu mirovinu moći sa 65 godina i 15 godina radnog staža.
U prijevremenu starosnu mirovinu po sadašnjem zakonu muškarci mogu s navršenih 60 godina i 35 godina staža, a žene ove godine mogu u prijevremenu s 57 godina života i 32 godine staža, a svake se godine ta dob pomiče za tri mjeseca i 2030. se izjednačavaju s muškarcima. Predloženim izmjenama to bi se izjednačavanje provelo već 2027., a od 2031. godine u prijevremenu starosnu moći će se s navršene 62 godine života i 35 godina mirovinskog staža.
Mijenjaju se uvjeti za starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika pa se propisuje da je, umjesto 60, potrebno navršiti 61 godinu života i 41 godinu staža osiguranja, a od 2027. dugogodišnji osiguranici u starosnu će mirovinu tek sa 62 godine i 41 godinom staža.
9. S KOLIKO SE GODINA IDE U MIROVINU U DRUGIM ZEMLJAMA?
ODGOVOR: Prema podacima Europske komisije, trenutačno se u mirovinu u EU-u najranije ide na Malti, sa 62 godine, slijedi Latvija sa 62 godine i devet mjeseci, Češka, u kojoj muškarci u mirovinu idu sa 63, a žene između 58 i 62 godine života.
Lani je u većini europskih zemalja granica za odlazak u mirovinu bila 65 godina za muškarce, dok je za žene niža, od 55 do 62 godine.
U Belgiji, Danskoj, Cipru i Luksemburgu dob za žene i muškarce izjednačena je na 65 godina. Nakon 2020. većina zemalja planira izjednačiti životnu dob za žene i muškarce.
Razvijene europske zemlje podići će dobnu granicu prema 67 godina, dok se tranzicijske zemlje uglavnom drže granice od 65 godina.
Poljska je namjeravala dob za umirovljenje podizati na 67 godina, no odustala je od toga pa Poljakinje mogu u mirovinu sa 60, a muškarci sa 65 godina.
U razdoblju od 2029. do 2041. godine dob za umirovljenje na 67 godina podići će Njemačka, Belgija i Češka. U Švedskoj i Finskoj u mirovinu se ide u dobi od 61 do 68 godine.
10. KOLIKI SE DUGO ŽIVI U HRVATSKOJ, A KOLIKO U DRUGIM ZEMLJAMA?
ODGOVOR: Očekivano trajanje života u Hrvatskoj je 77,9 godina, što je znatno ispod prosjeka EU-a, ili kraće za 2,8 godina, dok je očekivano trajanje života nakon 65. godine za 2,4 godine kraće u odnosu na EU-a i iznosi 17,6 godina. Očekivano trajanje zdravog života nakon 65. godine u Hrvatskoj je pet godina, a u EU-u prosječno 10 godina.
11. KOLIKE SU MIROVINE U PRVOM STUPU, A KOLIKE SU ONIH KOJI JE PRIMAJU IZ OBA STUPA? ŠTO ĆE SE REFORMOM PROMIJENITI?
ODGOVOR: Dr. Danijel Nestić s Ekonomskog instituta Zagreb napravio je izračun za hipotetsku osobu, muškarca koji u 2018. godini odlazi u mirovinu sa 65 godina i s 40 godina staža tijekom kojega je primao plaću na razini prosječne plaće. Taj primjer može oslikati i učinke reforme.
U trenutku uvođenja drugog mirovinskog stupa, početkom 2002. godine, ovaj zaposleni imao je 49 godina i mogao je birati hoće li ostati osiguran samo u prvom stupu ili će kombinirati osiguranje u prvom i drugom stupu.
U slučaju da je izabrao ostati u prvom stupu i nastavio raditi još 16 godina, njegova mirovina iznosi 3245 kuna, u čemu je 2555 kuna mirovine i 690 kuna dodatka od 27 posto.
U slučaju da je izabrao dva stupa, te 16 godina uplaćivao 15 posto svoje bruto plaće u prvi stup, a 5 posto u drugi stup i na kraju se umirovio u 2018. godini, njegova bi mirovina iznosila ukupno 2670 kuna, od čega je iz prvog stupa 2300 kuna, a 370 kuna je mirovina iz drugog stupa.
Njegova mirovina iz oba stupa je 575 kuna manja od mirovine koju dobiva u slučaju da je 2002. ostao samo u prvom stupu.
On je u prethodnih 16 godina uštedio oko 100.000 kuna u drugom stupu i prenijet će ih proračun jer mu je to povoljnije.
Mirovina koju će on primiti iz prvog stupa, a koja uključuje i dodatak od 27 posto, iznosi oko 3250 kuna.
12. ZAŠTO JE TOLIKA RAZLIKA U MIROVINAMA STARIH I NOVIH UMIROVLJENIKA?
ODGOVOR: Razlika u visini mirovina između one iz prvog stupa i mješovite nastala je jer korisnici mješovitih, rođeni od 1962., nemaju pravo na dodatak na mirovinu od 27 posto.
U primjeru mirovine za muškarca koji je 16 godina štedio u drugom stupu i za to je dobio 370 kuna mirovine, dr. Danijel Nestić izračunao je da od ukupno uplaćenih mirovinskih doprinosa koji je muškarac iz njegova primjera izdvajao 40 godina oko 10 posto otišlo u drugi stup.
Ako je prihvatljiva mirovina za jednu desetinu uplaćenih doprinosa najmanje 10 posto mirovine iz prvog stupa, onda bi prihvatljiva mirovina bila 325 kuna, a drugi stup nudio je 370 kuna.
U dosadašnjih 16 godina prosječna stopa prinosa mirovinskih fondova bila je oko 5,5 posto nominalno, što je pristojan prinos. Mirovina bi bila veća da je prinos veći i da su manje naknade i troškovi upravljanja mirovinskim fondovima drugog stupa.
Ali, ističe dr. Nestić, nema tog realnog scenarija kojim bi se mogla pokriti razlika u mirovinama koja je nastala zbog dodatka od 27 posto.
13. KOME KORISTI DRUGI STUP?
ODGOVOR: Onima s plaćama koje su 3 do 3,6 puta iznad prosječnih, budući da bi jedino njima mirovine trebale biti veće iz oba stupa, a svima ostalima, kako danas stvari stoje, mirovine su manje.
Za budućeg umirovljenika s prosječnom plaćom, uz sadašnji prijedlog reforme, mirovina samo iz prvog stupa bit će povoljnija od mješovite mirovine bez reforme, ne samo u početnim godinama, nego praktički zauvijek i u slučaju štednje od punih 40 godina, u slučaju umirovljenja 2042. i kasnije, jednostupna mirovina bit će povoljnija od mješovite.
14. KOLIKA JE IMOVINA U DRUGOM STUPU?
ODGOVOR: Početkom rujna četiri obvezna mirovinska fonda (OMF) imala su ukupno 1,885 milijuna članova, dok je imovina fondova premašila 97 milijardi kuna, pokazuju podaci Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga.
Na račune osiguranika u AZ OMF, Raiffeisen OMF, PBZ/CO i Erste Plavom OMF, u kolovozu je bilo uplaćeno 522,7 milijuna kuna neto mirovinskih doprinosa.
Od početka djelovanja obveznih mirovinskih fondova, na račune je uplaćeno 71,06 milijardi kuna neto doprinosa. Ukupna imovina pod upravljanjem tih fondova na kraju ožujka dosegnula je 97,11 milijardi kuna.
15. JE LI ŠTEDNJA NA RAČUNIMA GRAĐANA U DRUGOM STUPU NASLJEDNA?
ODGOVOR: Marko Pavić, ministar rada i mirovinskog sustava, nedavno je objasnio da sredstva iz drugog stupa mogu u slučaju smrti prije umirovljenja nasljednicima biti isplaćena kroz obiteljsku mirovinu ili u gotovini ako nasljednici ne ostvaruju obiteljsku mirovinu. Međutim, s danom umirovljenja, sredstva iz drugog stupa automatski se prebacuju u mirovinsko osiguravajuće društvo i svaki umirovljenik za sebe potpisuje ugovor o načinu isplate mirovine koju je uštedio u drugom stupu, a mirovinu iz prvog stupa isplaćuje mu Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Sredstva koja su prebačena u mirovinsko osiguravajuće društvo ne mogu nasljednicima biti isplaćena u gotovini, nego jedino kroz obiteljsku mirovinu, i to ako je to prethodno ugovoreno.
Ako nije ugovorena obiteljska mirovina, u slučaju smrti naša sredstva ostaju mirovinskom osiguravajućem društvu, objasnio je ministar Pavić i rekao da se reformom predlaže da danom umirovljenja svi umirovljenici imaju pravo izbora žele li mirovinu prebaciti u prvi stup uz dodatak od 27 posto.
16. HOĆE LI SE LJUDI VRAĆATI U PRVI STUP?
ODGOVOR: Ministarstvo rada i mirovinskog sustava očekuje da će se čak 97 posto osiguranika u trenutku umirovljenja odlučiti za prelazak u prvi stup, jer će to za njih biti povoljnija mogućnost, a da će za samo tri posto osiguranika, i to onih s najvišim plaćama, biti povoljniji ostanak u oba stupa.
17. HOĆE LI SE IZ DRUGOG STUPA VRAĆATI AUTOMATIZMOM U PRVI STUP?
ODGOVOR: Da. Ako rođeni od 1962. godine ne budu u Regosu izjavili (u trenutku umirovljenja) da ostaju u drugom stupu i da žele primati mješovite mirovine, automatizmom će se prebacivati u prvi stup.
18. GDJE ĆE SE UPLATITI TAJ NOVAC POVRATNIKA U PRVI STUP?
ODGOVOR: U proračun. Ministarstvo očekuje pozitivan učinak na državni proračun od 87 milijardi kuna od iduće godine do 2040. Kritičari ističu da je dugoročno učinak povratka u prvi stup negativan. Proračun će imati prihode jednokratno, prilikom odlaska u mirovinu i prebacivanja sredstava u prvi stup, dok će trošak biti dugoročan i trajat će onoliko koliko svaki korisnik bude primao mirovine.
Kako Ministarstvo očekuje da će većina tog troška dolaziti na naplatu nakon 2040., to će biti problem budućih generacija.
19. ŠTO SE BITI S DRUGIM STUPOM? POSTOJI LI TAKAV STUP U DRUGIM ZEMLJAMA?
ODGOVOR: Država ga ne namjerava ukidati, nego još jačati nauštrb prvog za buduće umirovljenike.
Predviđeno je da će se naknade mirovinskih fondova smanjivati, a da će se povećavati izdvajanja za drugi stup i postupno s 5 na 5,5 pa na 6 posto, dok će se doprinosi za prvi stup smanjivati s 15 na 14,5 pa na 14 posto.
Kritičari tog reformskog prijedloga ističu da je takav potez besmislen kad se osiguranicima omogući vraćanje u prvi stup. Ako drugi stup neće ostvariti više mirovine za ogromnu većinu budućih korisnika, potrebno je posve ozbiljno razmotriti svrsishodnost njegova opstanka, samo je jedna od kritika iz redova sindikata, koji podsjećaju na to da države članice EU-a model hrvatskog drugog stupa ili nemaju, ili su od njega odustale, ili se u tom stupu štedi puno manje, dok su ga Češka i Slovenija odbile uvesti...
Kritičari se pitaju kakva je to mirovinska reforma u kojoj je državni proračun u višku od 87 milijardi kuna, a istovremeno se smanjuje adekvatnost mirovina i teret isplate mirovina sve se više prebacuje na buduće generacije.