Tko god je mislio da je rat u Ukrajini daleko, a ruski plin ne dotiče dalmatinska kućanstva, bio je u krivu, jer ratne posljedice i poluprazni plinovodi već se osjete i u svakom hrvatskom zahodu. Za sada se osjete tako što više ne potežemo lakomo i bahato rolu papira, već pažljivo odmjeravamo koliko nam zaista treba. Trenutno smo štedljivi zbog grozno visokih cijena, a kako stvari stoje, mogli bismo toaletni papir držati pod ključem. Ako ga budemo uopće mogli kupiti, što zbog cijene, a možda i zbog nestašice. Jer, proizvođači su na mukama, baš kao i mi dok brojimo listiće papira.
- Većina europskih proizvođača papira nema alternative za plin kada je u pitanju sušenje papira, što znači da bismo u tom slučaju morali zaustaviti proizvodnju. U takvom scenariju cijene bi mogle biti još veće. Nadamo se da do toga neće doći - kazala nam je Martina Palac iz Odjela marketinga u tvornici "Violeta" d.o.o., kad smo pokušali saznati tko je kriv što paket toaletnog papira danas košta kao skroman mesni obrok za četveročlanu obitelj. Četrdeset kuna danas zvuči kao neki dan 30 kuna kad smo se znali odvažiti i kupiti fini, troslojni, bijeli i čist kao suza, bez prašine i breskvinog mirisa koji su znali izazvati i alergije i svrbež tamo gdje nikome nije drago.
Ovu, još jučer nezamislivu situaciju oko tako "banalne" stvari kao što je toaletni papir, lijepo su objasnili u "Violeti" kako bismo shvatili da u "toaletnoj" priči ni proizvođači ni trgovci ne nabijaju cijene.
Maržiranje proizvoda
- Na poskupljenje toaletnog papira najveći utjecaj imaju: plin koji se koristi za sušenje celuloze prilikom proizvodnje papira (u prošlosti njegov utjecaj je bio do 150 eura za tonu, a danas prelazi 600 eura za tonu); rast cijena celuloze; jačanje dolara (celulozom se trguje u dolarima i slabljenje eura zadnjih nekoliko mjeseci ne ide u prilog cijeni papira u Europi); rast cijena brodskog transporta (veliki dio celuloze za toaletni papir dolazi brodom u europske luke) i konačno rast cijena električne energije – računi su nam veći za tri puta, stoji u objašnjenju koje smo dobili od Martine Palac.
Pitamo i o eventualnim nemoralnim trgovačkim kalkulacijama, a iz "Violete" poručuju:
- Trgovci odlučuju o cijeni na polici, njihova je odluka koliko će u kojoj situaciji maržirati proizvod. Cijenama na polici nismo zadovoljni, ali to je trenutna realnost. Ove godine činimo iznimne napore da osiguramo dovoljne količine papira za tržište. Također, jesen je neizvjesna jer u slučaju zaustavljanja isporuka ruskog plina prema Europi, dobava će postati još teža.
Toaletni papir je samo jedan u "asortimanu" čije cijene rastu u nebo, jer paleta je šira nego što možemo u prvi mah nabrojiti, a poskupljenje će kao gripa zahvatiti baš svaki papirnati proizvod.
- Zanimljivo je da najčešće kod spomena papira pomislimo na fotokopirni papir, papirnate ubruse i neizostavni toaletni papir - kaže doc. dr. sc. Zvonko Merkaš, suosnivač i direktor zagrebačke integrativne radionice "PapirO centar", inače sveučilišni profesor za ekonomsku grupu predmeta na Sveučilištu "Libertas" u Zagrebu.
- U toaletni papir se stavljaju posebne kemikalije koje omogućuju njegovo raspadanje u vodi. Osim ovih vrsta papira postoji i tzv. termopapir. Papir na kojem se piše termogrijačima, takav se papir koristi u blagajnama, POS aparatima, bankomatima... Specifičnost ovog papira je da ima na sebi poseban premaz koji se izrađuje od naftnih derivata. Kako je poskupjela i proizvodnja kemikalija, tako je dodatno skočila i cijena termopapira, više od 100 posto u godini dana - kaže Merkaš.
Termopapir nije razgradiv, objašnjava Merkaš te dodaje da se odnedavno na tržištu proizvodi biorazgradivi termopapir sivkastozelene boje i koriste ga neki maloprodajni lanci. Takav biorazgradivi termopapir još je skuplji. Zvonko Merkaš je zbog "PapirO centra" duboko uključen u ovu problematiku, tim više što ta integrativna radionica, koja zapošljava osobe s invaliditetom, najvećim dijelom proizvodi upravo termorole različitih dimenzija, a papir uvoze iz Njemačke, Finske i Kine.
Viskoza kao svila
- Hrvatska nema "tvornicu papira", odnosno u Hrvatskoj se ne proizvodi papir već papirnati proizvodi. U Europi ima tek nekoliko većih tvornica papira. Industrija celuloze i papira sastoji se od poduzeća koja koriste drvo kao sirovinu i proizvode celulozu, papir, karton i druge proizvode na bazi celuloze, ostali rade samo proizvode od papira. U Europi najveći proizvođači dolaze sa sjevera, a u proizvodnji papira prednjače Njemačka, Finska i Švedska. Kina je, naravno uz SAD, najveći svjetski proizvođač papira. Visoka cijena plina, potrebnog za proizvodnju celuloze, naravno da je najviše utjecala i utječe na cijenu papira. S obzirom da su tvornice u Sjevernoj Americi i Istočnoj Aziji, transportni troškovi su povećani nekoliko puta u posljednjih godinu dana zbog pandemije, agresije u Ukrajini, inflacije... Cijena transportnih troškova za uvoz papira iz Kine narasla je i do osam puta, kaže na kraju Zvonko Merkaš.
Nema dvojbe da će ovakva situacija na tržištu uzrokovati financijski i ini stres u svakom domaćinstvu, svjetski problem nam je već u WC-u, za koji dan će u školske torbe, a i trgovci, bankari i ostali s POS aparatima koji koriste termopapir, poskupljenje će uračunati u svoju uslugu. Ne zaboravimo da će ovaj problem ući i u modnu industriju, jer podsjetimo da se od celuloze izrađuje i viskozna tkanina, nekad jeftin materijal koji bi sada mogao dosegnuti cijenu svile. Lista "celuloznih" proizvoda je poduža, ali u ovom trenutku najviše strepimo oko toga hoće li za tri mjeseca toaletnog papira uopće biti na tržištu, a ako ga i bude, tko će ga moći kupiti. S prosječnom hrvatskom plaćom ćemo mjerkati hoćemo li taj dan biti na suhoj hrani pa umjesto ručka kupiti paket toaletnog papira, ali onog najjeftinijeg. Neka nas bliska budućnost demantira.