A tu je i optužba za primanje mita. Tom točkom obuhvaćeni su njegov šogor Ivica Žuvić kao pomagač, te poduzetnik Ante Marinović kao davatelj mita.
Riječ je o kući, odnosno parceli u uvali Grška nedaleko Milne na otoku Braču o kojoj su mediji pisali još u svibnju prošle godine spekulirajući kako bi upravo Kuščević, koji je tamo znao počešće odmarati, mogao biti prikriveni vlasnik te nekretnine, koja je formalno glasila na njegova šogora Žuvića.
Sada je USKOK očigledno prikupio određene dokaze na temelju kojih su došli do zaključka da postoji osnovana sumnja da je stvarni vlasnik te nekrentine Lovro Kuščević, te da ju je dobio kao mito od šefa splitske tvrtke Export-grof d.o.o. Ante Marinovića.
Prema podacima koji su dostavljeni Saboru, Marinovićeva tvrtka otkupila je više parcela poljoprivrednog zemljišta u uvali Grška, ukupne veličine preko 100.000 metara kvadratnih. Koncem 2010. predložili su da se to zemljište uvrsti u Prostorni plan uređenja Općine Nerežišća kao zemljište na kojemu se mogu izgraditi gospodarski i stambeni objekti u svrhu obavljanja obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. Prijedlog je podnesen u postupku Prvih izmjena i dopuna prostornog plana u kojemu je Kuščević, kao tadašnji načelnik općine, koordinirao izradu prostorno planske dokumentacije. Prijedlog Export-grofa tada nije prošao.
No, nekoliko godina kasnije, 2015., u drugom krugu izmjena i dopuna prostornog plana, njihov je prijedlog prošao i to uz izravnu podršku Lovre Kuščevića.
A u međuvremenu je Kuščevićev šogor postao vlasnik jedne od parcela u uvali Grška, možda i najbolje parcele. I to za iznos od 5.180 eura. Barem prema sklopljenom ugovoru, jer tužiteljstvo dvoji je li i taj iznos uopće isplaćen prodavatelju.
Istražitelji smatraju da su Kuščević i Marinović dogovorili da će Kuščević dobiti parcelu u uvali veličine 518 kvadrata s ruševnim objektom, tzv. vapnenicom, koja udovoljava uvjetima za rekonstrukciju i adaptaciju, a da će zauzvrat prihvatiti spomenuti prijedlog njegove tvrtke. Pritom je Ivica Žuvić, tvrdi tužiteljstvo, samo formalno nastupio kao kupac kako bi se prikrila Kuščevićeva uloga. Kupoprodaja je realizirana u kolovozu 2012., pri čemu je Marinović “kupcu” dopustio i pravo služnosti makadamskim pristupnim putem u dužini od 200 metara, a Žuvić je ubrzo ishodio rješenje kojim mu je odobrena rekonstrukcija vapnenice površine nepunih 76 kvadrata.
S druge strane, Lovro Kuščević je kao koordinator izrade prostorno planske dokumentacije za Druge izmjene i dopune prostornog plana predložio stručnom izrađivaču plana, tvrdi USKOK, da područje uvale Grška uvrsti u Prostorni plan sukladno prijedlogu tvrtke Export-grof, što se onda i dogodilo te su nadležna općinska tjela donijela odgovaraćuje odluke.
Export-grof je tako dobio pravo građenja u svrhu OPG-a na spomenutoj lokaciji, a Kuščevićev zet je proveo rekonstrukciju objekta, koji je onda, prema podacima do kojih su došli istražitelji, 6. prosinca 2017. prenio u vlasništvo Nenada Kuščevića, oca Lovre Kuščevića.
Tu je i točka koja se odnosi na Kuščevićev “najbolji posao u životu”, kako je njegov otac medijima nazvao otkup poslovnih prostora od tvrtke Kuščević d.o.o.
Riječ je o poslovnim prostorima koje je tvrtka Kuščević d.o.o. 2005. godine, kada ju je vodio Lovro Kuščević, kupila za 2,25 milijuna kuna po principu ključ u ruke, pri čemu je potpisan aneks ugovoru temeljm kojega su nekretnine kupljene za 1,5 milijuna kuna u stanju grubih radova nakon čega su uređene i opremljene svim potrebnim priključcima za ishođenje uporabne dozvole.
Četiri godine kasnije, tvrtka Kuščević upala je u financijske probleme, blokiran joj je žiro račun i prijetio joj je stečajni postupak. Ukupna nepodmirena dospjela dugovanja iznosila su blizu milijun kuna, pri čemu je jedan od vjerovnika bila i RH s potraživanjem od oko 277.000 kuna. Bio je tu i kredit Erste banke zbog kojega je prijetila opasnost da će ta banka kao založni vjerovnik pokrenuti postupak prodaje tih nekretnina radi namirenja svog potraživanja.
Tada Lovro Kuščević sa svojim, sada pokojnim puncem Antom Žuvićem, koji je bio direktor tvrtke, sklapa kupoprodajni ugovor temeljem kojega je tvrtka Kuščević Lovri Kuščeviću kao privatnoj osobi prodala iste poslovne prostore za nepunih 1,1 milijun kuna. Lovro Kuščević pritom je preuzeo obvezu otplate ostatka kreidta kod Erste banke od 117.000 eura, dok je ostatak kupoprodajne cijene od dvjestotinjak tisuća kuna trebao uplatiti na račun tvrtke Kuščević.
No, prema podacima do kojih su došli istražitelji, Lovro Kuščević taj ostatak nikada nije uplatio na račun tvrtke, koja je ubrzo završila u stečaju, a ostali vjerovnici, pa tako ni država, nisu se mogli naplatiti. Tužiteljstvo tereti Kuščevića da je nagovorio svog pokojnog punca da mu proda te poslovne prostore po cijeni daleko nižoj od tržišne, a zbog čega su, kako je ustanovljeno, u kupoprodajnom ugovoru naveli da su poslovni prostori u stanju grubih radova što nije odgovaralo istini. Te iste prostore Lovro Kuščević je onda 2013. godine prodao Svpetrvs hotelima za 301.000 eura, odnosno za gotovo identičan iznos koji je tvrtka Kuščević ugovorila 2005. godine prilikom kupnje.
Stoga ga USKOK tereti da je pribavio protupravnu imovinsku korist zbog razlike cijena i to u iznosu od oko 1,4 milijuna kuna, te da je za taj iznos umanjena stečajna masa tvrtke Kuščević, čime su oštećeni njezini vjerovnici.
Trećom točkom Kuščevića se tereti da je uz pomoć supruge Zorane Kuščević zloupotrijebio svoju funkciju načelnika Općine radi osobnog bogaćenja, odnosno povećanja vrijednosti svoje imovine. Prema optužbi, Kuščevići su znali da se priprema postupak izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja Općine Nerežišća i da će se građevinska područja širiti i na dotadašnja poljoprivredna zemljišta. Stoga su od 2008. pronalazili poljoprivredna zemljišta koja su bila pogodna za uvrštenje u predstojeće izmjene. Istražitelji tvrde da je Lovro Kuščević osobno razgovarao s potencijalnim prodavateljima, koji su mu na koncu, budući ih je kao načelnik Općine uvjeravao da će ta zemljišta koristiti za poljoprivredu, a nije im spominjao moguću prenamjenu, pristali prodati zemlju.
No, kao kupac je nastupila njegova supruga, koja je od mještana otkupila ukupno 4442 metra kvadratna za 60.000 kuna, dakle prosječno manje od dva eura po kvadratu. I u ovom slučaju, tvrdi tužiteljstvo, upravo je Kuščević bio taj koji je stručnom izvođaču prostornog plana tijekom priopisane procedure predložio da se građevinska područja prošire i na poljoprivredna zemljišta koje je ranije kupila njegova supruga. Nakon što je stručni izrađivač plana uvrstio njegov prijedlog u nacrt izmjena, Kuščević se izuzeo iz daljnjeg odlučivanja te je daljnju koordinaciju prepustio pročelniku Svemiru Obilinoviću.
Nakon što je prostorni plan izmijenjen, Zorana Kuščević ishodila je potrebna rješenja i odobrenja za gradnje stambenih objekata te je parcelizirala zemljište, a onda je 2018. dio tog zemljišta i prodala zagrebačkoj tvrtki Gold gradnja, koju inače vode njihovi obiteljski prijatelji.