Vojni analitičar portala Obris, Igor Tabak, piše za Jutarnji list kako se "zadnjih dana čulo nešto nedobrih vijesti za Ukrajinu – em da borbeni avioni F-16 neće stići iz Danske prije drugog kvartala ove godine, em kako Njemačka usprkos sve jačem političkom pritisku i sve žešćim internim diskusijama još nije ni blizu slanju krstarećih raketa dugog dometa Taurus, a i SAD bi mogle imati problema s dugoročnom masovnom opskrbom raketa za PZO-sustav MIM-104 Patriot".
Ipak, za Kijev ima i jedna dobra, pomalo neočekivana vijest: Stanje u Kijevu je 7. siječnja donekle razvedrio posjet japanske ministrice vanjskih poslova Yoko Kamikawe, kojoj je ovo i prvo veliko inozemno putovanje od preuzimanja položaja u rujnu. Najavljujući za 19. veljače u Tokiju zakazan skup o obnovi Ukrajine, ona je ujedno objavila i donaciju daljnjih 37 milijuna USD u NATO fond za pribavljanje sustava za borbu protiv bespilotnih letjelica, kao što je isporučila i pet mobilnih plinskih turbina te sedam masivnih visokonaponskih transformatora za energetsku stabilizaciju Ukrajine tijekom ove zime.
Što se pomoći iz Europske unije tiče, izgleda da su u punome jeku pripreme za skup zakazan za 1. veljače, gdje bi trebalo riješiti pitanje višegodišnjeg financiranja Ukrajine. Dok većina zemalja članice izgleda planira zaobilaženje mađarskoga veta – iz Budimpešte dolaze glasi kako bi Orban i pristao na financiranje vlasti u Kijevu iz godine u godinu, a ne odjednom – što baš i nije vjerojatno, budući je svima jasno kako bi to lako moglo dramu o odlučivanju (i raznim kupovinama mađarskog pristanka) također pretvoriti u redovitu godišnju zabavu za sve ostale države-članice. Slični politički pregovori su očigledno u tijeku i u Washingtonu – gdje su članovi Zastupničkog doma Kongresa završili svoj zimski raspust.
Dok u Senatu traju pregovori o usvajanju paketa međunarodne pomoći ako se riješi pitanje „južne granice“ (i popusta koje senatski republikanci očekuju od demokrata) - iz redova Donaldu Trumpu sklonih republikanaca u Zastupničkom domu čule su se najave da oni uz pitanje čuvanja granice i migracija iz Latinske Amerike – kao uvjet za otvaranje financijske pomoći za Ukrajinu - traže i objavu „ukrajinske strategije“ Sjedinjenih Država. Pri tome, svoje protivljenje oni tu maskiraju tvrdnjama kako „SAD imaju 34 bilijuna USD federalnog duga“ pa je „vrlo ozbiljna stvar slati novac Ukrajini".
Ako se Sjedinjene Američke Države još neko vrijeme i budu zabavljale unutarnjopolitičkim natezanjima koja tek rubno imaju veze s Ukrajinom, tek treba iskovati ikakvo stvarno jedinstvo pojedinih država Europske unije po pitanju pomoći Ukrajini. Dok Njemačka nedvojbeno nastoji pomoći – mnogo je tu praktičnih problema. Osim što im obuku ukrajinskih vojnika po vojnim kompleksima širom zemlje redovito nadgledaju nepoznate bespilotne letjelice (ne zna se čije, jer domaćini ni za jednu nisu uspjeli uhvatiti operatere ili barem oboriti dronove) – izgleda da i raznu vojnu opremu već isporučenu put Kijeva more neki klasično njemački problemi. Naime, kao što to često bude, za njemačke se tenkove čuje kako su izuzetno kompleksni oružni sustavi koje je teško propisno održavati i u miru, a kamoli u ratu (gdje se navodno troše i desetak puta brže).
Sasvim drugačije izgleda pristup koji prema Ukrajini ima Švedska. Naime, iz Stockholma se jučer čulo o velikim promjenama po pitanju obrane – ne samo da obranu Ukrajine smatraju obranom same Švedske (pa doprinose i dodatnih 50 milijuna kruna, oko 5 milijuna USD za vojnu opremu, lijekove, gorivo, razminiranje i obuku), već će i prije ulaska u NATO poslati u Latviju oslabljenu bojnu pod tamošnje kanadsko zapovjedništvo snaga ojačane Prednje prisutnosti. Ujedno se po prvi put od Drugog svjetskog rata u Švedskoj ustrojava i ministarsko mjesto zaduženo za civilnu obranu, gdje bi 19. siječnja trebao zaživjeti i pripadajući državni resor za „totalnu obranu“ staroga stila.
Do tada treba napomenuti kako i sama Ruska Federacija opet doprinosi obrani Ukrajine – i to ne samo putem izgubljenog pontonskog mosta kojeg su ukrajinski graničari 7. siječnja uočili kada je niz rijeku Desnu doplutao preko granice na sjeveroistoku Černihivske oblasti. Naime, u utorak 9. siječnja odjeknula je i objava obavještajnih krugova ukrajinskog Ministarstva obrane da se navodno uspjelo pribaviti oko 100 gigabajta povjerljivih industrijskih podataka iz ruskog poduzeća „Specijalni tehnološki centar“(STC) koji proizvodi razne bespilotne letjelice za vojsku Ruske Federacije (među ostalima tip „Orlan“), ali i razne sustave za radio-elektroničko ratovanje i obavještajne poslove. Navodni podaci o 194 tamošnja razvojna projekta procijenjeni su na oko 1,5 milijardi USD vrijednosti, a odmah su izgleda i privedeni svrsi „za jačanje obrambenih sposobnosti Ukrajine i slabljenje države agresora“.
Dok se usprkos lošem vremenu pojačano radi na građevinskom utvrđivanju obrambenih linija („operacija stabilizacije“), jednako kao i na jačanju vlastite vojne proizvodnje – itekako spornom se pokazuje tema dodatnih mobilizacija za predstojeće borbe (te zakonskih akata koji bi to trebali regulirati). Dok se prošlog petka moglo čuti i da Vrhovni zapovjednik Valerij Zalužni uvijeno prijeti mobilizacijom i samim parlamentarnim zastupnicima ako ne osiguraju popunu vojske – u predloženim su zakonskim prijedlozima uočene brojne nejasnoće (koje potencijalno otvaraju i korupcijske rizike). Posebno je tu pitanje detalja planiranih ograničenja raspolaganja imovinom za one koji izbjegavaju vojnu službu, kao i suzbijanja raznog proizvoljnog upravljanja ljudima – dok bi moglo biti korisno usvojiti i pojedina rješenja iz četiri alternativna koncepta „Zakona o mobilizaciji“ koja su se na političkoj sceni Ukrajine pojavila uz onaj državni, kojeg se tijekom utorka 9. siječnja pretresalo na Odboru za nacionalnu sigurnost, obranu i obavještajne poslove Vrhovne Rade. Naravno, uz sve to će uskoro na dnevni red nužno doći i konzultacije o podmirivanju troškova bilo kakve dodatne mobilizacije, gdje se i Narodna banka Ukrajine oglasila spremnom aktivno sudjelovati.
}
Sve to događa se u vrijeme kada je povjerenje u sam parlament, Vrhovnu Radu, palo s 35 posto krajem 2022. na današnjih oko 15 posto – dok je povjerenje u Vladu za godinu dana potonulo s lanjskih 52 posto prema sadašnjih oko 26 posto građana. Ipak, predsjednik Zelenski i dalje uživa oko 62 posto povjerenja (od lanjskih oko 84 posto) – dok u Oružane snage i dalje vjeruje oko 96 posto građana (a u njihovog Vrhovnog zapovjednika, generala Zalužnog, ima povjerenje 88 posto građana). Možda s nadalje visokim povjerenjem stanovništva u Oružane snage Ukrajine imaju veze i tekuća nastojanja da se u obrambenom sustavu države istrijebi korupcija, što je prioritet rada ministra obrane Rustema Umerova. On je ojačao internu reviziju Ministarstva obrane, a u suradnji s obavještajnim agencijama nedavno je zaustavio i korupcionaške poslove vezane s pribavljanjem streljiva za Oružane snage (1,5 milijarda UAH ili oko 39,3 milijuna USD).
Izgleda da su okrivljenici za taj truli posao bili odgovorni i za problematičnu kupovinu oko 50.000 nekvalitetnih pancirki za vojsku (vrijednu oko milijardu grivni ili otprilike 26,2 milijuna USD) – od raznih poduzeća kojima su krajnji vlasnici bili neki ruski državljani – a treba se nadati da će bolje proći nedavno obavljene kupovine oko 50.000 kompleta ženskih odora, budući se tijekom zadnje dvije godine broj žena u obrambenom sustavu Ukrajine povećao četiri puta prema predratnim podacima, piše Tabak za Jutarnji list.
