Potrošači pokrenuli 60.000 tužbi protiv banaka, među njima 35.000 tužitelja strepi zbog neriješenih pravnih pitanja

Na konferenciji za novinare održanoj danas u Knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu, Udruga Franak podsjetila je na aktualnu situaciju u slučaju franak u očekivanju sjednice proširenog vijeća Građanskog odjela Vrhovnog suda RH na kojoj će se konačno ujednačiti sudska praksa o pravu potrošača s konvertiranim kreditima na preplaćene anuitete i pripadajuće zatezne kamate. Na konferenciji su govorili aktivisti Sandra Žiga, Elvis Sudar i Goran Aleksić.

Kako su izvijestili nakon konferencije, ponajprije je ukazano na neriješena pravna pitanja koja se pojavljuju u sudskim postupcima koje su pokrenuli potrošači, njih 60.000, protiv banaka koje su ugovarale nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u kreditima s valutnom klauzulom CHF. Među njima 35.000 tužitelja strepi za svoje presude, jer se radi o tužbama za konvertirane kredite.

-Temeljno neriješeno pitanje jest pitanje prava potrošača s konvertiranim kreditima na pune iznose preplaćenih anuiteta i pripadajućih zateznih kamata. To je pitanje na koje nismo dobili odgovor u prosincu 2022., i eto, godinu dana nakon neuspješne sjednice Građanskog odjela VSRH to pitanje i dalje je neriješeno pravno pitanje. Nažalost, unatoč mnogobrojnim presudama Suda EU i hrvatskih sudova koje sve to pojašnjavaju nedvojbeno u korist potrošačkih prava, i dalje to pitanje nije dokraja riješeno u Hrvatskoj – ističu u Udruzti Franak. Ukratko, radi se o sljedećem:

1. Ako je zakonodavac konverzijom izmijenio ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, to ne znači da je time automatski uspostavljena ravnoteža prava i obveza koja se mora ostvariti izuzimanjem ništetnih odredaba (Sud EU, presude C-118/17 i C-705/21).

2. Pristanak potrošača na konverziju/nagodbu ne znači da se time potrošač odrekao svojih potraživanja na temelju ništetnosti ugovornih odredaba koja je utvrđena nakon konverzije/nagodbe (Sud EU, presuda C-452/18), jer to bi bilo tako samo ako bi se potrošač informirano svojih prava odrekao. Potrošači u Hrvatskoj svojih se prava nisu odrekli niti informirano, niti neinformirano, niti je to zakonom bilo uopće dopušteno.

3. Nacionalni sud mora omogućiti povrat svih neosnovano stečenih koristi banke potrošaču, ako te koristi nisu vraćene konverzijom (Sud EU, presude C-118/17 i C-705/21).

4. Iako Sud EU nije nadležan za naše ugovore u švicarcima, nacionalni sud obvezan je primijeniti pravo u duhu prava EU, pa tako i primijeniti sve presude Suda EU na pravne odnose nastale prije ulaska RH u Uniju (Vrhovni sud RH, rješenje Revt-575/16).

5. I nakon provedene konverzije potrošač ima pravo utvrđivati ništetnost ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora (Vrhovni sud RH, rješenja Rev-2868/2018 i Rev-18/2018).

6. Osim utvrđenja ništetnosti za sve konvertirane kredite potrošači posljedično imaju pravo utvrđivati preplaćene iznose anuiteta (Vrhovni sud RH, rješenje Rev-809/2021), pa se citira dio toga važnog rješenja:

"Osnovano tužitelj u reviziji navodi kako je pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da se nakon sklapanja dodatka Ugovora o kreditu (Sporazuma o konverziji) više ne može tražiti utvrđenje ništetnim osnovnog ugovora o kreditu te posljedično tome i isplata preplaćenih iznosa."

7. I konačno, presudom Rev-1070/2019 kojom je također utvrđena retroaktivna ništetnost ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora koji je konvertiran, Vrhovni sud je dodatno potvrdio da ništetne odredbe ne mogu naknadno postati valjanima ni na koji način:

"Ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kad je zabrana manjeg značaja i u cijelosti je ugovor ispunjen, a što nije u slučaju kao kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom", pojasnili su.

Nadalje navode kako se situacija na sudovima uglavnom oko 80 % kreće u korist potrošača koji su konvertirali kredite, pa tako većina prvostupanjskih sudova koji su nastavili suđenje sude u korist potrošača s konverzijama, prije svega su to prvostupanjski sudovi u Zagrebu, Zadru, Daruvaru, Slatini, Rovinju, Donjoj Stubici, Krapini, Slavonskom Brodu, Splitu, Gospiću, Valpovu, Opatiji, Novoj Gradišci i Koprivnici, dok je, ističu, prvostupanjski sud u Poreču jedan od rijetkih sudova koji ne prihvaća niti pravo EU-a niti hrvatsko pravo, već sudi po nepostojećem pravu banaka te arbitrira u njihovu korist, čime čini ogromnu štetu hrvatskim potrošačima.

Pravomoćne pozitivne presude za konvertirane kredite ove godine donijela su pojedina vijeća županijskih sudova u Zadru, Rijeci i Vukovaru, a negativne u Varaždinu, dok ostali županijski sudovi čekaju odluku Vrhovnog suda.

-Prema našim saznanjima iz odvjetničkih i sudskih kuloara saznali smo da će Vrhovni sud najprije odlučiti o pravu banaka da prebijaju ili ne prebijaju tzv. minuse tečaja i kamata s preplaćenim iznosima, a ta bi odluka trebala biti donesena ove godine. Većina sudova ne dopušta bankama prebijanja, s obrazloženjem da potrošači nisu manje naplaćenim anuitetima od početno utvrđenih ništa stekli, da se presude odnose na nepošteno stjecanje banaka, a ne na bilo kakvo stjecanje potrošača, i konačno, kada bi banke i imale pravo prebijanja njihova potraživanja su u zastari, pa onda banke u konačnici i zbog zastare nemaju pravo ništa potraživati od potrošača – ističu u Udruzi Franak.

Također navode kako će početkom sljedeće godine biti formirano prošireno vijeće za tužbe po konvertiranim kreditima i bit će donesena odluka o pravu potrošača s konverzijama na preplaćene anuitete i pripadajuće zatezne kamate.

-Na samome kraju franak sage bit će donesena odluka o tome jesu li krediti u francima apsolutno ništetni u cijelosti. Ako bi bila donesena takva odluka, to bi značilo da više nitko nije u zastari za postavljanje tužbenog zahtjeva za apsolutnu ništetnost cijelih ugovora- naglašavaju u Franku.

Na kraju podsjećaju kako se u Sloveniji i Poljskoj ne sudi djelomična, nego se sudi apsolutna ništetnost ugovora u švicarcima, a temelji za to su prije svega u praksi Suda EU koji je višekratno u desetak svojih presuda ponovio da ništetnost valutne klauzule za sobom povlači i ništetnost cijelog ugovora, dapače, da apsolutnu ništetnost ugovora uzrokuje i sama ništetnost promjenjive kamatne stope odnosno ništetnost cijene kredita, bez dodatne ništetnosti valutne klauzule.