Duga je priča o (glazbenom) prijateljstvu Olivera sa Šibenčanima. Ona datira još od šezdesetih godina minulog stoljeća, kad je u 'Batalima' kao bubnjar svirao pokojni Šibenčanin Slobodan Matijević Dina, a gitarist bio Dikan Radeljak, koji je, također, porijeklom iz šibenskog zaleđa, točnije iz Siverića.
- Dina nije bio samo sjajni bubnjar, već i odličan pjevač. Nije mi teško kazati da sam neke interpretacijske "štosove“ pokupio upravo od Dine - znao mi je govoriti Oliver u danima kad je nerijetko nastupao i sa šibenskom "Bonacom".
Od šibenskih autora posebno uspješnu suradnju s Oliverom imao je tekstopisac Krste Juras, koji je ovog ljeta imao svoju večer na splitskim Prokurativama.
Četverokut snova
- Bio je to četverokut snova. Skladatelj Zdenko Runjić, aranžer Stipica Kalogjera, izvođač Oliver i moja malenkost, kao tekstopisac.
Na albumu "Vjeruj u ljubav“ su dvije numere kao plod te suradnje, "Ljubav je tvoja kao vino“ i "Balada o ćaćinom satu“. Briljirao je u izvedbi "Dišperaduna“, gdje mi je oko teksta, priznajem, pomogao i svestrani Zdenko. On je, po meni, najbolji hrvatski interpretator svih vremena. Nenadoknadiv gubitak za hrvatsku glazbu. Ovim putem izražavam i najiskreniju sućut obitelji Dragojević - potresen je Krste Juras, šibenski pjesnik i brodograditelj.
Najizravnija veza sa Šibenčanima bili su "Dupini", sastav koji je pratio Olivera gotovo tri desetljeća, a u kojemu su bili fetivi Šibenčanin klavirist Aljoša Draganić Vrančić, kao potomak Fausta Vrančića, te gitarist Goran Franić Njoko sa šibenskog otoka Prvića.
- Oliver je "Dupinima" bio ne samo prijatelj, već i ćaća i mater. Svojim je talentom i trudom od naših života napravio bajke. Vidjeli smo cijeli svijet, dobro zarađivali, zasvirali na najvećim svjetskim pozornicama. No, nije on načinio samo od naših života bajke. Kao u bajci osjećali su se njegovi brojni fanovi, čim bi pustio svoj karakterističan glas. U ovim teškim trenucima, lakše mi je, kad znam da se, makar teško bolestan, nije mučio. Samo je sklopio oči – javio nam se Goran Franić Njoko, s kojim je Oliver bio posebno blizak.
Crni humor
Oliver je s velikom simpatijom govorio o šibenskim klapama, posebice o "Bonaci" i "Skradinkama". Kad su ta dva sastava imala svoje obljetnice, dolazio je na koncerte besplatno. Nije tražio ni za gorivo. Samo je na proslavi 30. obljetnice "Bonace" pred tisuću ljudi, načičkanih ispred šibenske katedrale, (polu)ozbiljno kazao potpisniku ovih redova:
- Nemoj mi više darivati umjetničke slike, radije ću drniški pršut!
Neobično sam sretan i zbog toga što sam u trokutu s Runjićem i Oliverom sudjelovao kao tekstopisac u pjesmi "Dalmatinske drage luke", u kojoj zvoni "Hoću samo složno Marjane, Marjane".
Imao sam zadovoljstvo i s Oliverom putovati po svijetu (London, Prag, Bern, Ljubljana…) te guštati ne samo u njegovoj pjesmi, već i u njegovoj briljantnoj duhovitosti.
U Pragu me je, dok smo čekali nastup, upitao "Znaš li za koga nema zime?". Zbunio me, nisam kazao ni riječi, a on odgovorio u žestokoj maniri crnog humora: "Nema zime za one, koji umru na jesen!"
Oliver je, nažalost, umro usred ljeta. Ugasila se lanterna dalmatinskog patriotizma i pisme. Umro je čovik koji nije znao za grubu rič, a koga smo mi, zakleti pobornici dalmatinske klapske pisme nerijetko zvali "Čovik-klapa".