U poplavi poskupljenja osnovnih živežnih namirnica prednjače jaja. Statistike bilježe da su cijene jaja u trgovinama veće za 50 posto, ovisno o veličini. Tako su najviše poskupjela “velika” jaja, veličine XL i L, a nešto manje ona sitnija, veličine M i S.
Jaje, koje se prošle godine u ovo doba moglo kupiti za 1,20 kuna, sada košta od 1,80 do dvije kune. Cijene su različite od trgovine do trgovine, koje cjenovni šok ublažavaju prodajom jaja po akcijskim cijenama, koje su više psihološke prirode nego stvarna ušteda kod kupovanja kutije jaja.
I dok cijene jaja rastu, domaće farme propadaju, neke smanjuju broj koka nesilica, a neke se potpuno zatvaraju i kokice šalju na klanje. Najugroženiji su oni koji su držali koke u slobodnom uzgoju, odnosno ekološkoj proizvodnji. Oni su imali i najveće troškove hrane pa nikako nisu mogli opstati.
Začarani krug
Poljoprivredni analitičari drže da će jaja biti još skuplja jer na cijene utječe skuplja stočna hrana, žitarice koje u strukturi troškova proizvodnje jaja sudjeluju s 50 posto. Brojni farmeri koji nisu poklali ili rasprodali svoje kokice doslovno se bore za golo preživljavanje. Njih teško može spasiti viša cijena jaja.
S obzirom na povećanje cijena stočne hrane i energije, rentabilni bi bili kad bi jaje prodavali po cijeni od pet kuna za komad. Ali tko bi mogao kupovati jaja po takvoj cijeni, na koju se nadodaje PDV i marža trgovca u trgovini pa bi cijena jaja bila jedan euro (7,50 kuna). Umirovljenici i radnici, koji ionako jedva preživljavaju s mizernim plaćama i mirovinama, sigurno ne bi.
Drugim riječima, preskupa jaja dovela bi do toga da bi ih se sve rjeđe kupovalo i u manjim količinama, pa bi uz potrošače bili oštećeni i farmeri, koji bi u nemogućnosti prodaje samo gomilali zalihe. A kokoši moraju jesti preskupe žitarice, prodali farmeri jaja ili ne prodali. Tako se sve vrti u začaranom krugu siromaštva, inflacije i enormnih poskupljenja.
Vlasnici peradarski farmi s kojima smo razgovarali ističu da u ovakvim okolnostima mali proizvođači nikako ne mogu opstati. Samo je pitanje dana kad će kokoši poslati “pod nož”. Možda će opstati samo nekoliko velikih proizvođača, dok će domaće tržište preplaviti uvozna jaja.
– Cijene žitarica rastu još od prošlog ljeta. Peradare je dosta koštala korona-kriza, a onda je došao rat u Ukrajini, sve se nasložilo jedno na drugo – rekao nam je jedan dalmatinskih peradar koji uzgaja oko 8000 nesilica. Planira smanjiti jato i nada se da će uspjeti preživjeti s proizvodnjom. Kukuruz i pšenicu nabavlja iz Slavonije, kod kuće ih melje i pravi mješavinu hrane za kokoši. Inače, da nije tako, već bi stavio ključ u bravu.
Ljut je na trgovačke centre, koji podižu cijene jaja, dok ih proizvođači prodaju po istoj cijeni kao i prošle godine. Stanje na tržištu jaja moglo bi se opisati riječima “jaja poskupljuju, farme koka propadaju, trgovci zadovoljno trljaju ruke”.
Možda je cijena jaja kod proizvođača viša za desetak lipa, eventualno dvadeset, pa je tako cijena jednog jaja trenutačno 1,20 kuna, bez obzira na to po kojoj se cijeni jaja prodaju u trgovinama. Trgovački lanci nabijaju marže od čak 80 posto, a mogli bi ostvariti sasvim pristojnu zaradu i s upola manjom.
Bili smo samodostatni
Proizvođači nikako ne mogu utjecati na to.
– Samo pogrešno je reći da su jaja skuplja za 50 posto. U trgovinama da, ali kod proizvođača nije tako i zato propadamo, jer ako na farmi nema investicija i novih ulaganja, farma se gasi – ogorčen je naš sugovornik.
Hrvatska je 2020. godine bila gotovo samodostatna u vlastitoj proizvodnji jaja. Domaćih je jaja nedostajalo uglavnom u turističkoj sezoni, kad je potražnja bila povećana. Međutim, to se sada promijenilo jer domaće se farme ili gase ili pak smanjuju proizvodnju pod pritiskom povećanja troškova stočne hrane i energenata.
Prije rata u Ukrajini, Hrvatska je imala gotovo tri milijuna koka nesilica, koje su godišnje nosile oko 668 milijuna jaja. Sada su te brojke znatno manje.