StoryEditorOCM
Hrvatska i svijetSpasilac u Turskoj

‘Neću nikada zaboraviti stravičnu scenu mrtve majke, kćeri i oca koji su zagrljeni ostali pod ruševinama...‘

Piše Zoran Šagolj
14. veljače 2023. - 13:11

Ma, vjerujte, ovo je tuga i bol sviju nas – kaže Fahrudin Dobrača, jedan od tisuće spasilaca koji u turskim gradovima sravnjenim u potresu već danima vodi bitku za svaki ljudski život.

Dobrača je na čelu tima zajedno s 20 kolega iz Gorske službe spašavanja sarajevske općine Novi Grad u najjužniju tursku provinciju Hatay stigao već prošle srijede, dan poslije potresa. Radi se odreda o vrhunski obučenim momcima i djevojkama koji su prošli međunarodne specijalističke treninge za spašavanje iz ruševina. Igrom sudbine ove Sarajlije su proteklih godina obučavali upravo turski instruktori, kojima su sada pritekli u pomoć.

– Ono što nas je dočekalo i što smo svojim očima vidjeli u proteklih šest dana može se nazvati samo jednom riječju – kataklizma! – opisao nam je Fahrudin, dok smo razgovarali u noći s ponedjeljka na utorak.

Smješteni su u gradu Iskenderunu, prije potresa i prije nego što su prometnice uništene, udaljenom nešto više od dva sata vožnje od epicentra potresa kod Gaziantepa. U kakvim uvjetima borave i rade najbolje oslikava to da unatoč višestrukim pokušajima niti jednom stabilnu liniju nismo uspjeli uspostaviti na duže od 30 sekundi. Onda smo se okrenuli dopisivanju i to je uz prekide nekako funkcioniralo.

image
Privatni album

Spašena obitelj sa šest članova

– Nama je u zadatak dopalo spašavanje ljudi iz velikih stambenih zgrada. Do sada smo uspjeli iz ruševina izvući desetero živih ljudi – prenosi Dobrača.

Svakog od spašenih dobro se sjeća. Prvi je bio jedan muškarac starije dobi, a onda kompletna šesteročlana obitelj koja je ostala pod ruševinama svog doma. Stigli su sarajevski GSS-ovci prije nego što je bilo kasno i do jednog bračnog para, a posljednji spašeni bio je 35-godišnjak.

– Svaki taj uspjeh davao nam je neku novu nadljudsku snagu da nastavimo tražiti. Čim bismo dobili dojavu, skakali bismo i navlačili opremu kao da prije toga po 20 sati nismo već bili na terenu – veli Dobrača.

Naravno, sve potrage u kojima su bili uključeni proteklih dana nisu imale sretan kraj. Naš sugovornik posebno pamti jednu scenu:

– Majku, kćer i oca našli smo zagrljene u jednoj ruševini. To je bio najstresniji trenutak od kada smo ovdje. Zajedno s njih troje izvukli smo ukupno 25 poginulih.

image

Trenutak sreće - spašen život ispod ruševina

Privatni album

S druge strane, unatoč neopisivoj boli i patnji na svakom koraku, bilo je i trenutaka kada nisu mogli, a da se ne nasmiju.

– Imali smo dojavu da je jedan stariji gospodin ostao zaglavljen, i to se ubrzo pokazalo točnim. Nakon što smo ga locirali, napravili smo mali otvor u zidu, no čim nas je opazio tražio je cigaretu. Naravno da smo mu je dali. On je heroj koji je 135 sati preživio pod ruševinama velike zgrade. Od sreće smo plakali i nastavljali kopati.

Fahrudin kao i većina njegovih kolega proživjeli su godine u ratnom Sarajevu, ali kaže da se ovo što je vidio u Turskoj ne može usporediti s bilo čime u njegovom životu.

– Ma u ratu se možete nekako i sačuvati, skloniti. Ali ovdje preživiš ili ne preživiš – ističe Fahrudin.

Iako je od potresa prošlo dosta i čak su i teoretske šanse da još ima preživjelih jako male, spasioci se ne predaju. Statistika im, međutim, posljednjih sati ne ide u prilog.

image

Ovo je nekada bio grad

Privatni album

Mrtvi, raskomadani...

– Na koju god smo intervenciju otišli u ponedjeljak s indicijom da još ima živih, nailazili smo na mrtve, raskomadane ljude. Unatoč svemu, nećemo stati dok god smo ovdje – prenio nam je šef sarajevskog tima.

Sarajevskoj ekipi u planu je u Hatayu ostati do kraja tjedna. Osjećaju da su potrebni lokalnim ljudima koji u njima vide još jedinu nadu. Grad Iskenderun je prilično stradao i gotovo nema zgrade koja nije oštećena. Dosta ljudi je još na ulicama, pod vedrim nebom, dok je dio izmješten u prihvatne centre izvan grada. Uspostavljena je i opskrba.

Na kraju smo ga pitali hoće li njemu i njegovim ljudima biti potrebna neka vrsta psihološke ili druge pomoći pri povratku doma.

– Sve su to odreda jaki momci i djevojke i ukaže li se potreba, neće biti naodmet. Kada stanemo, sigurno će se vraćati slike viđenog. Meni se pogotovo u pamćenje urezala ona tročlana zagrljena obitelj koja nije dočekala pomoć. To je baš bilo stresno i za pogoditi čovjeka u srce – poručio nam je Fahrudin Dobrača s juga razrušene Turske.

01. srpanj 2024 04:07