Ako još i nisu, više temperature i sunčano vrijeme izmamit će vas kad tad na zrak. Premda će neki za uživanje na suncu odabrati sadržaj koji nudi gradski asfalt, mnogi će prioritet dati prirodi. Bilo da se radi o višesatnoj šetnji na planinu ili o kratkoj šetnji po livadi, bilo da idete u branje šparoga ili ste skloniji brdskom biciklizmu, osim ljudi proljetno sunce iz nastamba izvlači i mnoge životinje.
Zato je ovih dana korisnike Facebooka oduševio video koji je snimio Đorđe Dokmanović, entuzijast i zaljubljenik u prirodu koji je u invalidskoj mirovini pa dio vremena posvećuje edukaciji lokalne djece, piše Jutarnji.
Dokmanović živi u Moravicama u Gorskom Kotaru, zanima ga fotografija i često je u prirodi, a i sam je otac pa stoga ne čudi da je poželio iskoristiti svoje znanje o ovom kraju i prenijeti ga.
Na Facebooku je objavio video poskoka, naše najotrovnije zmije, i to 200 metara od svoje kuće. Naime, poskoci su vrlo aktivni u rano proljeće, a kako zaljubljenici u prirodu također jedva dočekaju to vrijeme ne bi li izašli na zrak, upozorenje i edukacija nisu nešto što treba izbjegavati.
Video je snimio u nedjelju koju je, kao i mnoge druge, iskoristio da bi lokalnu djecu upoznao s našom najopasnijom otrovnicom.
Staništa poskoka (Vypera ammodytes) u Gorskom Kotaru su uglavnom kamenjari zarasle gromače i nalaze se kraj puteva obično skriveni ispod kamena ili stijena. Na čistinama i vidljivim livadama, a i na samom putu rijetko se mogu sresti jer imaju veliki broj prirodnih neprijatelja, od ptica grabljivica do kuna i sova.
Poskok je noćni lovac i to je najveća opasnost, upozorava Dokmanović jer tad izlaze u lov, ali ih je jako teško primijetiti. Izlaze početkom travnja, a na zimovanje odlaze u jesen. Ovih dana počinje branje gljiva smrčaka i šparoga pa se ljudi puno češće smucaju po šumama i zato je nužno biti oprezan.
Zato je Dokmanović u razgovoru za Jutarnji.hr uputio savjet i posjetiteljima i stanovnicima: ‘Gorski Kotar je zadnjih 30 godina zapušten i neobrađen, ljudi su iselili, a upravo neobrađen i nepokošen krajolik obiluje ovom vrstom zmije.
Moj savjet je da se ljudi pripreme za odlazak u prirodu, od adekvatne tvrde obuće do štapa s kojim mogu ispred sebe lupkati kada idu, a pomaže i sam hod kojim se stvaraju vibracije koje upozore zmiju.
Najopasnije je sjedenje na kamenju i kretanje kroz grmlje jer poskok zna biti i na grani gdje lovi male ptice. Kad se sretne, najbolje je ne prilaziti i zaobići ga.
Savjet vikendašima je da uklone razne daske i najlone ili bilo kakve materijale koje su odložiili u okolini svojih vikendica jer su to idealna mjesta za zmijsko skrovište.
Ovi poskoci koje smo snimili kćer i ja nalaze se oko 200 metara od naše kuće, ali nikada nisu došli blizu naših njiva, voćnjaka i dvorišta jer je sve pokošeno i vidljivo, a time je i on vidljiv predatorima i zato ne dolazi.
Mi Gorani živimo s ovom životinjom stoljećima i smatramo je veoma važnom karikom. Ne ubijamo je i poštujemo njeno stanište. I dakako urođena nam je opreznost u svakodnevnom životu s Poskokom. Osim poskoka imamo još otrovnica, a to su šarka, riđovka i rijetka skoro izumrla crna riđovka.’
S obzirom da kao i svaki Goranin Dokmanović jako dobro zna gdje je stanište poskoka, djecu je u nedjelju ciljano odveo da sigurne razdaljine vide poskoka i upoznaju se s njegovim izgledom i kretnjama. Djeca su stajala s druge strane ceste dok ih je iskusni Moravčanin poučavao svemu što zna o zmijama.
‘To su seoska djeca, obećao sam im da će vidjeti poskoka. Jedino se ja sanjkam s njima, učim ih raditi iglu od snijega i uglavnom su tu na praznicima. Znali su roditelji, a ipak sam oprezan, bili su s druge strane puta. Učim ih ljekovitim biljkama, a i otrovnim. Njihovi roditelji često nemaju vremena, a djetinjstvo ne traje vječno’, završio je priču o svojoj kratkoj, ali svakako korisnoj avanturi.