Prema zakonu tom i tom, članku onom i onom, pravo na korištenje službenih automobila imaju sljedeći dužnosnici hrvatske Vlade: predsjednik Vlade, prvi potpredsjednik Vlade, potpredsjednik Vlade, ministri, predstojnik Ureda predsjednika Vlade, zamjenici ministara, glavni tajnik Vlade, predstojnik državnog ureda, ravnatelj Porezne uprave, ravnatelj Carinske uprave, glavni ravnatelj policije, zamjenik predstojnika Ureda predsjednika Vlade, zamjenik glavnog tajnika Vlade, glavni državni rizničar, pomoćnici ministra, glasnogovornik Vlade, ravnatelj državne upravne organizacije.
Uz određene uvjete i savjetnici predsjednika Vlade, pomoćnik glavnog tajnika Vlade, ravnatelj ureda – tajnik radnog tijela Vlade, inspektori i drugi državni službenici ovlašteni za provedbu nadzora, te administrativni tajnik dužnosnika. Također imaju pravo i na upotrebu mobilnih telefona, redovnih zrakoplovnih linija, poslovnih kreditnih kartica i sredstava reprezentacije na teret sredstava državnoga proračuna. Ministri koriste službeni automobil srednje klase sa službenim vozačem ili bez njega, dok ostali navedeni državni dužnosnici koriste službeni automobil srednje ili niže klase, sa ili bez službenog vozača isključivo za službene potrebe. Ovo je sve bez saborskih dužnosnika i direktora državnih tvrtki i njihovih vozila.
Vozikanje dužnosnika
Ali kad se sve zbroji, državni se dužnosnici vozikaju s oko tisuću automobila koji se radovito tankaju, čiste, održavaju i, naravno, redovno mijenjaju (obično nam kažu zbog – štednje), a za nove koji su naručeni ovog ljeta iz proračuna će narod platiti – lipu ovamo, lipu onamo – 220 milijuna kuna. Uz Vladine ljude, nove će automobile dobiti i Carinska uprava, Državni hidrometeorološki zavod, Državni zavod za intelektualno vlasništvo te uredi Sabora. Sve, kažu, niže klase. Niže, naravno, od one najviše. Od tih tisuću, 530 će biti osobnih vozila, dok su ostalo kombiji, pick-upovi, furgoni...
Svako malo se po medijima pojavi i vijest kako su različiti načelnici općina koje jedva preživljavaju sebi naručili automobil, redovito malo dužu limuzinu sa svom opremom, za koju dan kasnije na istim stranicama medija objašnjavaju kako su im malo jača vozila – naravski uvijek niže klase – prijeko potrebna zbog obilaska terena i kako popravci onog prošlog prelaze vrijednost novog.
Takvi se automobili na grbači naroda kupuju u 428 općina i 128 gradova. Naravno, ima i njih oko tisuću jer nemaju svi samo jedan. Obično moramo biti sretni kad dođe vrijeme za mijenjanje automobila jer to uvijek objašnjavaju uštedama. Čudno kako to isto ne shvaćaju građani, koji krpe svoje karampane dok se ne raspadnu ili nabavljaju rabljene po Europi, umjesto da se ugledaju u dužnosnike pa uštede značajan novac kupujući novo vozilo.
Konji i političari
Neki podaci navode kako Švedska ima tek desetak državnih limuzina, a Njemačka nešto manje od tisuću, pa ako ni po čemu, bar u konjskim snagama su naši političari jači od njih.
No, vratimo se državnim automobilima, niže klase, ušteđenima. Svaki od njih tisuću ima i vozača, jer se gore nabrojeni službenici višeg i srednjeg ranga, zaokupljeni kreativnim rješenjima za izbavljanje hrvatskog naroda iz višestoljetne krize, ne bi mogli posvetiti još i sigurnoj vožnji. Mogli bi se negdje slupati, pa da narod opet plaća novi automobil. Ovako je jeftinije platiti svakome svoga šofera.
Evo, ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić na plaći ih ima šestoricu. Neka jedan zafibra, uvijek će drugih pet uskočiti. Možda na suvozačevim vratima nastane gužva kad ministru treba otvoriti, njih se šest nagura oko kvake. Među njima je i Blaž Curić, kum Milijana Brkića, potpredsjednika HDZ-a, iz čijeg je mobitela iscurilo upozorenje osumnjičenom Franji Vargi da mu se sprema uhićenje zbog izrade lažnih SMS poruka za Zdravka Mamića.
Pa tko onda može reći da su vozači beskorisni. Tolušić kaže kako o "faturetama" svog šofera nema pojma, ali Curić očito zna gdje "curi". Uostalom i vozači su samo ljudi, lako se pokvare u onakvom okruženju.
