Ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica predložio je predsjedniku države Zoranu Milanoviću da ne pomiluje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, koji su osuđeni za ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine u Njemačkoj.
”Kazneno djelo za koje su osuđeni predstavlja najteže kazneno djelo koje je za posljedicu imalo smrt. Radi se o politički motiviranom i prethodno isplaniranom djelu počinjenom u inozemstvu, uz značajnu ulogu osuđenika kao visokorangiranih dužnosnika tadašnje obavještajne službe. Na opisani način osuđenici su svojim postupanjem iskazali značajnu kriminalnu volju i upornost. Osuđenici su izdržali tek kraći dio kazne na koju su osuđeni stoga primjena instituta pomilovanja, uvažavajući društvenu opasnost i štetnost počinjenog kaznenog djela, ne bi bila opravdana”, navodi se u ministrovom obrazloženju.
Malenica je procijenio kakve bi bile društvene reakcije na pomilovanje i zaključio kako bi oslobađanje izazvalo brojne polemike.
Ministar je i do sada davao negativan stav prema skraćivanju kazne ili zamjene za blažom kaznom.
Predsjednik Republike Zoran Milanović, ne mora prihvatiti stav Ministarstva pravosuđa budući je prema odredbama Zakona o pomilovanju ovlašten samostalno donijeti odluku neovisno o izvješću i prijedlogu ministra.
U dokumentaciji koja je poslano u Ured predsjednika nalazi se i pismo ratnih generala koji su podržali molbe Perkovića i Mustača. Iz HDZ-a su tvrdili kako je pismo generala izrežirana operacija između predsjednika Milanovića i odvjetnika Ante Nobila. Odvjetnik je takve optužbe odbacio.
Objasnio je da je na papir prvo stavio 'tvrđe' teze pisma te da su generali tražili da napravi blažu varijantu.
- Onda sam napravio blažu i to pismo je potpisano. Predsjednik je vidio pismo onog momenta kad mu je došlo. Ja sam imao kontakt samo s jednim generalom i nijednim drugim i točno je što kaže Ljubo Česić Rojs, mi se nismo ni vidjetli”, izjavio je Nobilo.
Ni jedan zahtjev za pomilovanjem koji je dosad stigao u Ured predsjednika, a bilo ih je nešto manje od tristotinjak, nije razmatran. Bilo je to u skladu s Milanovićevom parolom da „ se „radi o faraonskoj ovlast koju treba ukinuti”.
No, ovaj put nije isključeno da će predsjednik ipak napraviti iznimku. Milanović je izjavljivao da mu sve to “komplicira život”, ali i da pomilovanje “nije tražio bilo tko, nego Gotovina i generali”.
Zahtjev za pomilovanjem Josipa Perkovića i Zdravka Mustača nije samo doveo do podjele među generalima, izazvao je veliku svađu između Milanovića i Andreja Plenkovića. No, to nije vijest, vijest je kad nema svađe.
Ljubo Česić Rojs, pak gostujući u emisiji „Nedjeljom u dva“ kazao je kako za njega “čovjek koji ne zna praštati nije čovjek” i da bi mu prije ruka otpala nego bih povukao potpis na pismo. Pismo je, kazao je, potpisao treći, nakon Ivana Čermaka i Ante Gotovine, a zaključio je i kako je „Udba prošlost i da je više nema”. Rojs o nekadašnjem ljutom neprijatelja Zoranu Milanoviću sad ima drukčije mišljenje.
„Moram priznati, iz dana u dan sve više mi se sviđa i poslije predsjednika Tuđmana, ja otvoreno, jasno i glasno kažem - mi nemamo većeg državnika od gospodina Zorana Milanovića – zaključio je Česić Rojs.