Bliži li se sretnijem završetku gospodarska bajka o velebitskoj kraljici ili će njezina "kletva" i dalje pratiti lokaciju s možda najljepštim pogledom na Dalmatini?
Odgovor na to pitanje mogao bi ponuditi rasplet netom otvorenog nadmetanja nimalo jednostavnog naziva, koje su oglasile "Hrvatske autoceste" (HAC), a tiče se dovršetka izgradnje nikad zaživjelog hotela na autocestovnom odmorištu Marune, smještenog neposredno pred južnim, dalmatinskim ulazom u tunel "Sveti Rok". Državna tvrtka traži svojevrsnog koncesionara objekta od gotovo 2000 četvornih metara, i to na rok od 25 godina, po početnoj cijeni mjesečne naknade od 41.598 kuna.
Premda u HAC-u tvrde da "Velebitska kraljica" nije službeno ime već dobrano devastiranog hotela, činjenica je da je takva reklama trebala svijetliti na objektu investitora Mladena Nekića, široj javnosti poznatog kao neformalnog hrvatskog "kralja pršuta", ali navodno bajkoviti projekt koji je vodio posredstvom svojih danas "pokojnih" tvrtki "Mataš M.N.", a zatim i "Jasen", otpuhale su velebitske bure u koje se toliko uzdao.
- Predmetni objekt je devastiran iz razloga jer je duži niz godina izvan uporabe budući da je prijašnji ugovorni korisnik (Nekićeve tvrtke, op.a.), koji ga je gradio, prestao postojati - kazali su iz HAC-a na naše pitanje o "temi" njihova najnovijeg natječaja.
Je li riječ o "oslobađanju" nekretnina na lokalitetu Meki doci od založnih prava Hrvatske poštanske banke kojoj je ulagač ostao dužan najmanje 22,4 milijuna kuna? Iz državne tvrtke su na tu opasku izjavili:
- Ovaj prateći uslužni objekt na autocesti A1 je sastavni dio javne ceste i kao takav je javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Republike Hrvatske na kojem je sukladno odredbama Zakona o cestama isključena mogućnost stjecanja stvarnih prava. Predmetna nekretnina nije opterećena založnim pravom u svrhu osiguranja zajmova investitoru gradnje objekta.
"Hrvatskim autocestama" cilj je ponuditi korisnicima odmorište s dodatnim sadržajem, s toga smo i objavili ponovno javno nadmetanje u potrazi za zainteresiranim stranama koje bi ulagale u odmorište Marune.
Bit će stoga zanimljivo vidjeti hoće li se sada (po)javiti poduzetnik ili više njih koji su spremni staviti koju kunu ili euro na stol s kojeg puca pogled od milijun kuna, eura ili dolara, kako hoćete. U to je, podsjetimo, bio uvjeren i graditelj hotela u kojem, kako je svojedobno napisao naš kolega Mario Pušić, nije zanoćio nijedan gost, kafiću koji duže ne radi negoli je radio, a na odmorištu više ljudi staje sada kada tamo nema ničega, nego kada su imali sve.
Mladen Nekić bio je alfa i omega zbog poznatog brenda pršuta "Mataš", njegove reklame krasile su, među ostalima, i dresove "vatrenih", a odlučio se, ne bez miga iz političkih krugova, i za ulaganje na velebitskom kršu, te je za 32 tisuće kuna mjesečno dobio pravo na koncesiju, odnosno na korištenje državnog zemljišta na kojem je izgradio objekt.
Neslužbene priče kažu da su mu iz HAC-a, koji je tada vodio Milivoj Mikulić, ondašnji pomoćnik ministra prometa Božidara Kalmete, "prodali" priču kako će se upravo na Marune preusmjeravati sva vozila kada zapuše orkanska bura te se zatvori autocesta.
Tvrtka "Mataš M.N." ubrzo se našla u poslovnim problemima, pa je Nekić ugovor s HAC-om prebacio na svoju drugu tvrtku "Jasen", koja je 2009. godine preuzela imovinu vrijednu 28 milijuna kuna, ali i jednako visoke financijske obveze. Ni ta kompanija nije HAC-u plaćala koncesijsku naknadu, kao ni kreditne rate, pa je i popust svoje "majke" potonula u stečaj i likvidaciju.
Iako bi tu trebao biti kraj zavrzlame, to je bio tek početak. Stečajni upravitelj smatrao je da bi tvrtka "Jasen", odnosno njezini posmrtni ostaci zvani "stečajna masa", mogla od HAC-a potraživati znatan iznos zbog penala, jer objekt koji im ostavljaju nisu koristili do ugovorene 2032. godine. Štoviše, smatrali su da HAC u slučaju raskida ugovora mora korisniku, dakle njima, platiti građevinsku vrijednost nesuđene "Velebitske kraljice" koju će moći dalje komercijalno eksploatirati.
Objekt se, inače, gradio se u nekoliko faza, a dio u kojem se nalaze smještajni kapaciteti nikada nije završen. Nesporno je da je objekt izgrađen na dijelu velike parcele u vlasništvu države, kojim upravljaju "Hrvatske autoceste", a na svim pravima iz glavnog (koncesijskog) ugovora od 2007. godine je upisana Hrvatska poštanska banka, čime ona osigurava svoje potraživanje od Nekića.
Situacija se očito u međuvremenu "raskrčila", a hoće li bajka o velebitskoj kraljici i doista dobiti sretan završetak, bit će poznato uskoro.