Kolinda volontira na Baniji, gradi kuću obitelji sa šestero djece: ‘Kad sam ju ugledao, ozario sam se‘

Šestero mališana igra se oko logorske vatre dok se pod njima tlo već tjednima neumorno trese. Temperature ispod ništice ne sprečavaju ih da kroz dječje oči maštaju o novoj kući uz veliko brdo šute koja je do razornog potresa 29. prosinca 2020. bila njihov pravi dom. Na imanju smo osmeročlane obitelji Radošević u Novom Selištu nadomak Petrinje, koji je prije tjedan dana posjetila i bivša hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. No, nije došla sama, nego, ciljano, s ekipom stručnjaka na čiju će se inicijativu te uz financijsku pomoć Radoševićima sagraditi nova betonska katnica. Razorni potres Radoševićima je uništio sve materijalne uspomene i vrijednosti, ali kad su vidjeli da se bivša predsjednica osobno zauzima za njihovo bolje sutra, 36-godišnji Ivica, gazda kuće koja je sravnjena sa zemljom, vidi svjetlo na kraju tunela.

- Kad me nazvao poznanik i rekao: 'Ivice, znaš kaj? Sutra ti stiže Kolinda', mislio sam da me zeza. Nisam odmah vjerovao iako se od prvog trenutka, kao i mnogi, angažirao da mi pomogne. A kad sam ju ugledao u dvorištu, ozario sam se. Ne samo ja nego i cijela obitelj. Srce mi je lupalo sto na sat. Ipak je ona bivša predsjednica i taj njezin potez nije bio politički motiviran. Pokazala je da je jedna od nas i da je socijalno osjetljiva. Pridržavala se epidemioloških mjera, razgovarali smo ugodno, raspitivala se o potresu, o mojoj obitelji, o cijelom kraju, što nam još treba i obećala se vratiti za tjedan, dva jer je došla u društvu stručnjaka koji su izmjerili teren i napravili skice te će mi sagraditi novu kuću na mjestu gdje je bila stara - kaže za Jutarnji Ivica Radošević, ne skrivajući zadovoljstvo obećanim. I odmah se potom vraća u prošlost. Na oca bez kojeg je ostao lani i koji je davne 1983. u gradnju kuće unio puno truda i ljubavi.

Zapaljena u ratu

- Da sada moj otac vidi sve ovo, umro bi od tuge, a ne od raka, koji mi ga je uzeo. Kad su bageri počeli rušiti ostatke doma i odlagati šutu na susjedno dvorište, srce mi se kidalo jer u otpad odlazi dio mog života, mojeg djetinjstva i moje sigurnosti. U ratu nam je ta kuća bila zapaljena, onda je godinama propadala, pa ju je država obnovila. Radovi su bili traljavi i bili smo sretni što imamo krov nad glavom, međutim, nisam očekivao da kuća može ovako nestati u sekundi - otkriva otac šestero djece. Život u zaboravljenom kraju je težak, žitelji se grčevito bore za preživljavanje, a na dan potresa koji je kompletno promijenio vizure Sisačko-moslavačke županije Ivica je bio na radnome mjestu, na petrinjskom groblju, kao djelatnik Komunalca.

Uništene grobnice

- Bio sam na poslu. Bio je pogreb i pripremao sam kola. Najednom je počelo jako tresti. Zabrinuo sam se za suprugu i šestero djece koji su bili kod kuće. Nisam znao jesu li dobro, a i sam sam bio izvan sebe jer oko mene se sve urušavalo, pa vidjeli ste na što groblje liči, od uništenih grobnica do crkve. Potres je pokazao snagu i moć, ali i nama ljudima koliko smo krhki i ranjivi. Dojurio sam kući, a žena s djecom i ostalim mještanima bila je na ulazu dvorišta, kod ceste, jer nije bilo druge mogućnosti. Unutrašnjost kuće cijela se raspucala i izgledala je kao da će se sama srušiti s idućim jačim podrhtavanjem. Statičar je odmah stavio crvenu naljepnicu i bilo mi je jasno koja je sudbina našeg doma - opisuje nam Ivica, koji od dana potresa spava u kamp-kućici kod sestrične. Iz urušene kuće nije uspio spasiti ništa od stvari, pa ni neke dokumente.

Privremeni kontejner

- U sestričninu smo dvorištu u kampici jer je i njezina kuća narušene statike. Tijesno je to za nas osam, ali negdje moramo biti. Grijalica radi neprekidno ali to nije rješenje. U njoj kuhamo i normalno se trudimo živjeti i funkcionirati. Sreća je u svemu da su se nedugo nakon potresa angažirali dobri ljudi iz Dalmacije te mi napravili montažnu drvenu kućicu, koju sada s bratom oblažem stiroporom, knaufom te izolacijom jer je grijanje na drva. Tri momka iz Dubrovnika srušila su mi kuću i raskrčila teren kako bih se pripremio za novu kuću, ali i da mi djeca ne nastradaju dok se igraju - sretno će Ivica. Na upit tko je financirao drvenu kućicu u koju bi se uskoro privremeno trebao useliti s djecom, kaže nam da ne zna, da ju je platio anonimni čovjek iz Zagreba.

- Zahvalan sam svima do neba, a i vojska mi je obećala privremeni kontejner. Potreban nam je veći prostor i djeci mir jer počinje škola online. Imamo internet i sreća je što barem po tom pitanju nismo odsječeni od svijeta - zaključuje Ivica, čija najmlađa kćerkica ima četiri godine, a najstarija je 14-godišnja školarka.

Srušena kuća

Nije trebalo dugo da se mjestom pročuje da će novu kuću Radoševićima pomoći sagraditi bivša prva žena države.

- Možemo mi imati različita mišljenja o nekome i ne slagati se politički, ali dobra djela i inicijative treba svakom priznati. Bivša se predsjednica prilično dugo zadržala kod Ivice. Dok je hodala blatnjavim dvorištem i razgovarala sa susjedovom djecom te se igrala s njihovim psom, koji ju očito podsjeća na njezinu udomljenu Kiku, nitko od nas nije niti pomislio da bi to bila baš ona. Imala je masku i bila je odjevena radnički, za teren - priča nam žitelj Novog Selišta, žaleći što nije znao da dolazi jer bi se rado s njom fotografirao. Kako sada stvari stoje, u temelje novog doma bit će utkan i trud bivše predsjednice Hrvatske, čijem se ponovnom posjetu Radoševići raduju. Jer bit će to korak bliže do novog doma na starome mjestu.

"Bila je poput svih nas, nosila je teće s hranom i kutije iz kombija, nije se zaustavljala"

Bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović na Baniju je dolazila i volontirati. Dokazuju to i fotografije u posjedu Jutarnjeg lista, i to s lokacije u Petrinji gdje su do prošlog tjedna poznati hrvatski kuhari, prije nego što je opskrbu toplim obrocima preuzeo Pleter, pripremali hranu nesebično i požrtvovno. Grabar-Kitarović se stopila s masom. Nosila je masku i zelenu kapu s hrvatskim grbom te dane provodila volontirajući u kuhinji. Osim što je građane posluživala hranom, od nekih mještana doznajemo i da im je pružala riječi utjehe te se direktno informirala o situaciji s ciljem revitalizacije područja. Također je, kažu svjedoci, iz kombija iznosila velike kutije s namirnicama te ih odnosila na lokacije gdje je bilo potrebno. - Kolinda je bila samo maskirana volonterka koja se dobro zabundala zbog zime. Bila je poput svih nas, bezimena, bez samopromocije. Nosila je teće s hranom i teglila robu. Nije se zaustavljala - kaže nam jedan volonter.