Da se nije lako oprostiti s briselskim sinekurama vidi se i po tome što se većina dosadašnjih europarlamentarca uključila u utrku za još jedan mandat u Europskom parlamentu. A tko i ne bi, visoka plaća, astronomski dodaci i manjak stranačke stege dobitna su kombinacija koju preskaču samo oni koji su ušli u još bolje europske financijske aranžmane poput HDZ-ovke Ivane Maletić.
Poznato je da su plaće europarlamentaraca sjajne, no manje je znano da oni za razliku od zastupnika u Saboru imaju pravo i na dodatne naknade.
IDS-ovac Ivan Jakovčić je tako uz izdašnu plaću u parlamentu, sve do srpnja prošle godine primao i naknadu kao član, a jedno vrijeme i kao predsjednik Nadzornog odbora korporacije Afrak. Riječ je o tvrtki čiji je najveći dioničar Danko Končar. Prema Jakovčićevim izjavama u četiri godine primio je oko stotinu tisuća eura, a povukao se tek kad je propast brodogradilišta Uljanik kojeg je preuzeo Končar, svima eksplodirala u lice.
Nekada su eurozastupnici imali različite plaće, ovisno o zemlji iz koje su dolazili. Sad imaju svi isto - bruto 8700 eura. Nakon što se od toga iznosa odbiju porezi i doprinosi koji idu u zajedničku EU blagajnu, dobiju 6500 eura. Moraju platiti i u porez u Hrvatskoj, nakon čega im neto ostane oko 4500 eura.
Mjesečno im je, dakle, gola plaća veća od 33 tisuće kuna, što je za desetak tisuća kuna više nego što prima predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković. Veća je i od plaće predsjednice države koja je koncem prošle godine iznosila oko 24 tisuće kuna.
Uz plaću eurozastupnici imaju pravo na dnevnice koje iznose 320 eura čime pokrivaju trošak smještaja u Bruxellesu ili Strasbourgu ovisno gdje se održavaju plenarne sjednice, a parlament im uz to refundira i sve troškove prijevoza.
Mjesečno za opće troškove i za rad ureda dobivaju još 4416 eura. Od tog novca kupuju razne uređaje, računala, mobitele, plaćaju asistente, podmiruju režije i troše na reprezentaciju. Prema odluci Europskog suda ti su računi povjerljive naravi i ako zastupnici ne žele nisu ih dužni pravdati pred zainteresiranom javnošću. I kako bi rekli u reklama - to nije sve.
Ako Marijana Petir ne uspije do ponoći skupiti potrebnih 5000 potpisa za predaju kandidature neće ostati na ulici jer zastupnici koji ne dobiju novi mandat imaju pravo na „otpremnine“, odnosno plaću u punom iznosu dok ne pronađu novi posao. A to 'snalaženje' može potrajati do dvije godine.
U Bruxellesu ne postoji Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa niti su europarlamentarci dužni ispunjavati imovinske kartice.
- Mi smo dužni odmah nakon stupanja na dužnost ispuniti izjavu u kojoj navodimo svoja primanja. Ta izjava može se pogledati na našim web profilima. U izjavu moramo unijeti podatke o članstvu u Nadzornim odborima i ostale izvore prihoda ako ih ima. Dozvoljen je rad sa strane, ali se mora prijaviti prihod veći od 500 eura. Osobno mislim da ako zastupnik angažirano radi svoj posao u parlamentu i u državi gdje je izabran nema previše vremena za poslove sa strane - ističe eurozastupnik Davor Škrlec.
Bivša, a po istraživanjim vjerojatno i buduća eurozastupnica SDP-ovaka Biljana Borzan potvrđuje kako zastupnici mogu zarađivati sa strane, ali i upozorava da im je Kodeksom ponašanja izričito zabranjeno primati novac za lobističke aktivnosti.
Tumači i kako izjava koju potpisuju prilikom ulaska u parlament nije ni blizu opširna kao naša imovinska kartica.
- U Hrvatskoj su pravila za izbjegavanja sukoba interesa puno striktinija nego u Europskom parlamentu. Kod nas u imovinskoj kartici morate popuniti niz detalja i za sebe i za partnera, od nekretnina, umjetnina, vrijednih poklona, napisati iznose kredita, kao i informacije koja ih je banka odobrila i na koliko godina… Toga svega nema u izjavi koju potpisujemo za Europski parlament - objašnjava Borzan. Ona kao ni Škrlec nije imala nikakvih drugih prihoda osim zastupničke plaće.
- Imala sam namjeru vikendom volontirati u osječkom Domu zdravlja, kako bih ostala u kontaktu sa strukom i rasteretila kolege. Međutim, iz Ministarstva mi je odgovoreno da kao liječnica ne mogu raditi potpuno besplatno jer to ne dopuštaju hrvatski zakoni. Dužni su mi platiti topli obrok i drugo, pa sam na koncu odustala od toga – ispričala nam je Borzan.