Medijskim prostorom je odjeknula priča koju je objavio Deutsche Welle, a koja navodi kako su kineski radnici zaposleni na gradilištu Pelješkog mosta radili u izrazito lošim uvjetima koji su, citiramo, nalikovali onima za robove. Pale optužbe da su strani radnici bili manje plaćeni od domaćih kolega, ali i da nisu smjeli napustiti kamp u kojem su bili smješteni.
U razgovoru s novinarom Srećkom Matićem, EU zastupnik Zelenih Daniel Freund kazao je kako postoje naznake da su uvjeti rada na mostu "nalikovali na robovske" te da ti radnici nisu bili u mogućnosti napuštati svoje kampove kao i da su bili manje plaćeni iz svojih kolega iz Hrvatske. Posebno bi ovo moglo biti problematično uzmemo li u obzir da je izgradnje Pelješkog mosta bila jedan od najvećih projekata za kojeg su sredstva stigla iz EU zbog čega bi ovaj problem mogao prijeći granice Lijepe naše.
- Što se tiče projekta izgradnje Pelješkog mosta, koji je realizirao jedan kineski državni koncern, postoje ozbiljne naznake da su uvjeti rada za kineske radnike na licu mjesta nalikovali robovskim, postoje naznake da oni jednim dijelom nisu smjeli napuštati svoje kampove, da nisu bili plaćeni po tarifama po kojima se plaća ljude u tom sektoru u Hrvatskoj. Kod građevinskih projekata koje financira Europska unije ne smije se dogoditi da se ne poštuje pravo i zakoni - ispričao je Freund.
Kako kaže, vjeruje da su hrvatske vlasti po tom pitanju zažmirile na jedno oko kako bi ubrzale izgradnju mosta.
- Hrvatske vlasti su dužne poštivati važeće zakone na teritoriju Republike Hrvatske. A to znači i hrvatsko pravo, ali i pravo koji vrijedi u Europskoj uniji. Nigdje u Europskoj uniji nije dozvoljeno zabranjivati građevinskim radnicima da napuštaju kamp u kojem su smješteni. Mogu samo pretpostaviti da su hrvatske vlasti po tom pitanju možda i zažmirile na jedno oko. Radilo se o kineskim državljanima koji rade za jednu kinesku državnu kompaniju na tlu EU-a. Ali ne može biti da se za njih kreira takoreći paralelni svijet na tlu jedne članice EU-a, svijet u kojem više ne vrijedi hrvatsko pravo. I to samo zato što se želi brzo i jeftino izgraditi most. Tu se od strane EU-a moralo temeljitije kontrolirati da li se doista poštuje radno pravo, prava u sustavu socijalne skrbi i da li se u konačnici poštuje ljudska prava - smatra Freund.
No, bacanje kamena bez prethodne provjere grijeha nema smisla. U nekoliko različitih reportaža koje su objavili hrvatski mediji, kineski radnici koji su stanovali na tom području okarakterizirani su kao povučeni ljudi koji ne provode puno vremena sa lokalnim stanovništvom, a tome je vjerojatno velikim dijelom kumovala i pandemija koronavirusa. Ipak, raniji navodi iz 2019. godine spominju nešto jaču integraciju pa tako navijali i na lokalnom derbiju te čak iskazali vjernost opuzenskoj 'Plavoj makinji'.
- Koliko ja znam, to nije istina. Ne znam otkud im takve priče jer osobno to nisam primjetio. Znam da je velika većina bila smještena u apartmanskom smještaju u Komarni. Morate znati, mijenjali su se ljudi, postojale su smjene radnika. Ne bih rekao da je bilo neprimjereno - kazao nam je jedan od hrvatskih stručnjaka koji su radili na ovom impresivnom projektu, a koji ne želi imenom i prezimenom u medije jer kako kaže, o toj domeni njihovog rada ne zna mnogo.
Saznanja s terena ima Domagoj Ferdebar iz Sindikata graditeljstva Hrvatske koji je u uvjete rada na gradilištu Pelješkog mosta upućen od početka.
- Nema smisla komentirati nečije izjave jer svatko može svašta reći. SGH je redovito pratio taj projekt kao i mnoge druge infrastrukturne projekte te smo se odmah pripremili čim smo saznali da će kineska kompanija graditi most. Naš cilj je bio da se u Hrvatskoj provode minimalni standard iz kolektivnog ugovora - kazao je Ferderbar koji dodaje kako je dugoročni cilj Sindikata taj da svaka građevinska firma u RH primjenjuje ta pravila naglašavajući posebno unaprijeđenje prava radnika te plaće i radno vrijeme, dvije stvari kod kojih se radnici u građevinskom sektoru često zakidaju.
SGH napravio je prvi korak u kontaktu s kineskim CRBC-om.
- Javili smo im se kada smo čuli da su dali oglase za posao i dali im informacije o tome što i kako raditi u Hrvatskoj. Od nas su redovito dobivali savjete i informacije o tome što moraju primjenjivati po pitanju plaća, dodataka i slično. Oni su to prihvatili i poštivali onaj postavljeni minimum. Dogovorili smo se i da povremeno dolazimo na gradilište, ali s radnicima nismo imali stalan kontakt jer su oni obično bili na stupovima. S naše strane je to bio nekakav naš dio kojeg smo mogli odraditi. Znali smo da njihovi uvjeti rada nisu standard za Hrvatsku, ali nisu oni tu sami. Imamo i velik broj domaćih malih firmi koje rade na sličan način - kazao je te dodao kako od Državnog inspektorata čuli da su postojali neki problemi oko prijave radnika.
Pozitivnim pomakom su smatrali i to da su pregledom platnih listi mogli utvrditi da su isplaćivali plaće sukladno minimalnom standardu. Na optužbe da su kineski radnici bili slabije plaćeni od hrvatskih kolega ima spreman odgovor.
- Hrvatski radnici su možda i imali veće plaće, ali moramo uzeti u obzir da nije bilo hrvatskih građevinskih radnika. Netko u Zagrebu tko je radio na financijama svakako je zarađivao više, a na mostu je bilo i tehničko osoblje iz Hrvatske koje je u startu plaćenije. Kineski inženjeri su vjerojatno bili plaćeniji - govori Ferdebar te dodaje kako je dobro da je netko reagirao. Sporno mu je samo to da se čekalo do otvaranja mosta.
- Postoji mogućnost da su se tu neke stvari i zataškale kako bi ta firma izgledala dobro u očima EU - zaključuje.
Po pitanju smještaja, kaže kako u građevinskom svijetu postoji priča da kineske kompanije "za 300 radnika imaju 150 ležajeva", ali napominje i da je tim iz Sindikata nekoliko puta prošao gradilište na kojem su utvrditi dobar broj kreveta u kontejnerima koji se i inače diljem svijeta koriste za smještaj građevinskih radnika. O tezi da nisu smjeli napuštati kamp ima dvojako mišljenje.
- Nije nemoguće, ali iz iskustva s drugim radnicima sigurno znamo da su oni nakon 12 sati rada preumorni i za jesti, a kamoli za druženje i izlaske - napominje Ferdebar po kojem bi najsporniji dio ove priče mogao biti onaj s brojem odrađenih sati odnosno s velikom količinom prekovremenih sati. Kako nam kaže, radnici su sigurno radili više sati no što je norma, a raspolaže s informacijom da je riječ o 10-12 sati dnevno.