Povijest je učiteljica života, rekao bi Izet Fazlinović. I to ne tako davna i daleka, imamo mi u Šibeniku primjera kojih se i lakše sjetiti nego što su oni iz Punskih ratova, Ciceronovih govora i s Hanibalovih ‘ ante portas‘. Imamo mi Antu Kulušića, koji je te 2010. godine, kao šef HDZ-a, spretno reagirao kada je vidio da je nova, neiskusna gradska vlast, povukla prilično glupast potez, pa Danijelu Mileti, mladoj tehnomenadžerskoj zvijedi u usponu, s dvije diplome, nije htjela dati još jedan mandat na čelu ‘Gradskog parkinga‘.
Kulušić je brzo shvatio kako se jednim udarcem može ubiti dva zeca, kako mu je to ‘win – win‘ situacija – zadovoljiš svoje, ubiješ tuđe – pa je odmah nazvao gore Jadranku Kosor – bio je s njom udobre, kupio joj je postole u ‘Šimeckog‘ u Kalelargi, koji tada još nije prodavao indijske mirisne štapiće kao danas. I stvar je bila riješena!
Urbana legenda kaže da je te 2010. i sam ministar Božidar Kalmeta bio fasciniran curriculumom svog novog državnog tajnika u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, količinom diploma, certifikata i priznanja koje je ovaj ponio sa sobom iz kancelarije na prvom katu autobusng kolodvora u Šibeniku. Pa je prvom prilikom poluzajebantski kazao Kulušiću – ‘Ante, ovaj je prekvalficiran! Znaš da sam se u jednom momentu i ja pripa za svoje misto!‘
Vezana uz Malenicu
Kakva je bila reakcija po šibenskim kalama, skalama i butama? Očekivana! Baš onakva kakva je Kula i htio - ‘Vidi ga, a? Državni tajnik! A ovima našima nije valja!‘ A s druge strane, Kula je i svojima u HDZ – u s ovim činom pokazao ‘Who is who‘, čija se sluša, do koga se drži i kome se triba javit ko ti gori bila šta triba. A uvik triba, nije se naša niko da mu ništa ne triba!
Tako bi i sada, ova nova nomenklatura u šibenskom HDZ – u, mogla s nekoliko brzih poteza, pokazati da i ona ima konja za utrku. Pa, progurati, recimo, Tomislava Ninića za novog državnog tajnika u Ministarstvu demografije i Tanju Radić Lakoš, za novu državnu tajnicu u ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih.
Ninić je idealan kandidat da s njim HDZ ponovi ono što je već napravio s Miletom – mada je došao kao tipičan stranački kadar, sa skroz lijevom diplomom ‘politologa‘, pokazao se kao odličan ravnatelj, osobito u teškom i izazovnom vremenu pandemije COVID-a, kada mu život nije vrijedio ‘pet para‘. No, to ga nije spasilo, jer je SDP na to mjesto postavio tajnika svoje gradske organizacije, pa bi Ninićev ‘avanciranje‘ na mjesto državnog tajnika bila još jednka prigoda da se na to podsjeti. I usput pokaže koje mi kadrove ovdje imamo. Marljive i ambiciozne.
Kao što je i Tanja Radić Lakoš. Rođena Zagrepčanka čija je karijera usko vezana s karijerom Ivana Malenica. Kada je on odlazio u ministarstvo pravosuđa, ona ga je zamijenila na mjestu dekana šibenskog Veleučilišta, kao v.d. Sada, kada Malenica napušta ministarstvo pravosuđa i seli u saborske klupe, Tanja Radić Lakoš mogla bi u suprotnom smjeru – u ministarstvo znanosti i obvrazovanja, kod Radovana Fuchsa.
Kadrovske kombinacije
Izbori su prošli i vrijeme je slaganja nove kadrovske križaljke. Tko zna, da je ministar Ivan Malenica prije izbora rekao Plenkoviću za svoju odluku da više ne želi biti ministar, nego ‘samo‘ saborski zastupnik, kako bi se slagala lista? Vjerojatno bi prvi na njoj, umjesto njega, bio ministar Šime Erlić. To za HDZ ne bi značilo neku drastičnu razliku, ali bi za Novicu Ljubičića, koji sigurno ne bi bio direktor ‘Zelenog grada‘, jer je bio voditelj kampanje HDZ-a u Devetoj izbornoj jedinici.
Tko zna koga bi Erlić izabrao, nekog iz Zadra. A dobro upućeni tvrde da bi i Vlada izgledala drukčije da se Malenica nije povukao. Bez fotelje je trebao ostati ministar Gordan Grlić Radman, na čije je mjeto trebao doći Božinović, a na njegovo mjesto, u MUP, naš Ivan Malenica. A na njegovo u pravosuđu Damir Habijan, kao što se na koncu i dogodilo. No, za Ivana je to očito bilo previše. A možda se nešto pitalo i - ljepšu polovicu?