Hrvatska policija u posljednje vrijeme upotrebljava oružje uglavnom prema provalnicima i imigrantima. Nismo čuli da je neki veliki narkobos kao, na primjer, Stjepan Prnjat, ili neki ubojica, poput Darka Veskovića, ranjen ili ubijen u pucnjavi koja je prethodila uhićenju.
Njih se uhićuje mirno i dostojanstveno, i to uvijek u koordiniranoj akciji našeg MUP-a sa službama stranih država iz kojih dolaze ili na čijem teritoriju trenutačno borave, bez ijednog metka i ijedne žrtve. Stradavaju sitni lopovi, kao u Splitu kada je, nakon što je neuspješno pokušao opljačkati kiosk u Teslinoj ulici, stradao 30-godišnji M. D. iz Kaštela koji je mahao nožem prema policajcima (ozlijedio ih je čak četiri) dok je bježao, te ga je zbog toga policija ranila u potkoljenicu i natkoljenicu.
Akcija zadarske policije kod Donjeg Srba, u mjestu Boričevac, gdje je pod kišom metaka neuspješno pokušala zaustaviti švercera ljudi iz BiH, posebno je izazvala pažnju javnosti zbog intenziteta te policijske akcije i reakcije, a posebno učinka. Što se postiglo tom akcijom? Ranjeno je dvoje djece od 12 godina iz Iraka ili Afganistana, a počinitelj je pobjegao.
Gurnuti u ruke krijumčarima
Nakon ovog događaja reagirali su iz Centra za mirovne studije:
– Nakon što smo zatvorili sve sigurne i legalne putove za izbjeglice koji traže sigurnost u Europi i bacili ih u ruke krijumčarima, sada smo još počeli i pucati na ljude na granicama. (...) Dokad će nam "zaštita" granica biti važnija od života djece?
Predstavljaju li djeca zaista takvu prijetnju za nacionalnu sigurnost da smo brzi na okidaču?
Udruga civilnog društva "Are You Syrious", koja pruža pravnu i integracijsku pomoć tražiteljima azila u Hrvatskoj, tvrdi da je, prema podacima Liječnika bez granica, samo u 2017. najmanje sedam ljudi smrtno stradalo na hrvatskim granicama.
– Ilegalni biznis prevoženja izbjeglica preko granica i teritorija RH, po svim pokazateljima, cvjeta nakon što je Hrvatska formalno zatvorila svoje granice početkom 2016. godine. Često isticana "nulta tolerancija na ilegalne migracije" i imperativ "zaštite hrvatskih granica" u praksi se svodi na policijsko iživljavanje nad najranjivijima, dok njihovi krijumčari, pokazao je i ovaj slučaj, lako izmiču ruci zakona – poručuju iz udruge "Are You Syrious".
Predstavnike medija pozivaju da istraže je li u najnovijem slučaju ranjavanja djece od strane hrvatskih policijskih službenika bilo prekoračenja ovlasti, te je li se ono moglo spriječiti.
Rubna situacija
O postupanju policije smo ipak pitali stručnjaka za sigurnost, magistra Željka Cvrtilu, koji je i sam bio policajac, a dogurao je i do mjesta prvog kriminalista u Hrvatskoj, kada je bio načelnik Uprave krim-policije 2005. godine.
– Ova najnovija situacija u kojoj je ranjeno dvoje djece je vrlo rubna i klizna, a o samom događaju javnost malo zna, pa tako i ja. Jesu li policajci unaprijed znali da su u tom kombiju djeca i civili, s obzirom da je taj kombi već probio tri blokade do trenutka pucnjave od strane policije? Je li se pucalo na kombi u dolasku ili kada je već probio blokadu, kakva je struktura policajaca koji su izišli na blokadu (temeljni, interventni, specijalni), je li se kombi mogao zaustaviti bez da se na njega puca, zašto na blokadi nisu postavljeni tzv. policijski ježevi koji su, znam iz prakse, vrlo učinkoviti?
Puno je tu pitanja, ali ako ćemo iskreno, ima tu elemenata napada i protupravnog napada na policijske službenike jer se vozač nije zaustavljao. Samo je stvar procjene na terenu je li pucnjava najbolje rješenje, ako se zna da se puca na osobe kojima prijeti više od deset godina zatvora za kazneno djelo koje čine, kao što su teroristi, protivnici nacionalne sigurnosti, počinitelji genocida...
Šverc ljudima ne spada u tako teška kaznena djela, a opet – kako policajac može znati tko je sve u automobilu i kakve su namjere onoga tko ne poštuje policijske naredbe tri puta zaredom? Ovaj se slučaj treba potpuno istražiti i u njega od početka mora biti uključeno Državno odvjetništvo, da se ne bi dogodilo da Odjel za zakonitost postupanja iz matične policijske uprave i Unutarnja kontrola MUP-a zaključe da je sve po zakonu, a onda Državno odvjetništvo podigne kaznene prijave protiv onih koji su pucali – upozorava Cvrtila.
Nejasni novi zakon
Prijašnji Zakon – napominje ovaj stručnjak – bio je puno jasniji, a govorio je da policajac može pucati samo u slučaju da zaštiti život policajca ili druge osobe, a sadašnji Zakon o policijskim poslovima i ovlastima je ipak malo nejasniji i može se različito tumačiti.
Cvrtila nas informira kako temeljni policajci imaju gađanje jednom godišnje, interventni više puta godišnje, a "specijalci" gotovo svakodnevno.
– Ne može se kriviti policajce što nisu pogodili prednje gume i tako zaustavili vozilo, niti ih se može kriviti što je većina metaka pronađena s vozačeve strane na vjetrobranskom staklu kombija. Trebamo biti oprezni i ne žuriti, nego istražiti sve, ali je tužno što su stradala djeca, dakle oni koji su najranjiviji, a još k tome i izbjeglice koji nisu krenuli emigrirati zato što im je bilo dobro u matičnim zemljama – kaže Cvrtila.