U Hrvatskoj je jučer udio zaraženih među testiranima bio samo 5 posto, a broj novozaraženih pao je ispod 100 prvi put od rujna. Brojevi su to koji daju nadu da su epidemiološke mjere ipak dale rezultata. Dodatno će sigurno pomoći i cijepljenje, ali tek za koji mjesec.
Što se tiče svjetskih i europskih trendova, teško je naći obrazac koji bi pokazao zašto u nekoj zemlji raste broj zaraženih unatoč mjerama, a istodobno u drugima i manje stroge mjere, poput onih u Hrvatskoj, daju rezultata. Istina, daleko smo od 50 zaraženih na 100.000 stanovnika, što je granica koja ukazuje na zauzdavanje epidemije, ali uspjeli smo doći do 216, iako smo bili na više od 1200.
Brojevi govore da se, primjerice, broj zaraženih koronavirusom u jednom danu u SAD-u prepolovio od početka do kraja siječnja s 201.420 na 107.816 zadnjeg dana siječnja. Pad zaraženih bilježe i, primjerice, Njemačka s 10.620. prve nedjelje u siječnju i 8425 zadnje. Slične su brojke i Austriji i to 1466 i 1198 s tim da valja naglasiti da pad nije drastičan unatoč vrlo restriktivnim mjerama koje uključuju i policijski sat.
Enigma za mnoge
I u Hrvatskoj prepolovljen je broj zaraženih koronom tijekom siječnja pa su u 'euforiji' svi oni koji drže da bi trebalo popustiti mjere jer imamo samo 216 zaraženih na 100.000 stanovnika u posljednja dva tjedna, a pritom se zaboravlja da tzv. zelena europska zona traži samo 50 zaraženih. Enigma je za mnoge Slovenija koja i dalje ima 885 zaraženih na 100.000 stanovnika u 14 dana i istodobno vrlo stroge mjere. Trenutno je u EU najgore u Portugalu i Španjolskoj te Francuskoj gdje broj zaraženih raste čak dvostruko u odnosu na početak prošlog mjeseca.
"Ima više aspekata koji utječu na brojeve u ovoj epidemiji. Primjerice, to može biti trenutak uvođenja mjera, broj zaraženih kad se mjere uvode kao i to koliko neka država ima 'džepova' zajednica odnosno zatvorenih subpopulacija u kojima se epidemija zadržava", kaže epidemiolog dr. Branko Kolarić, član Vladina Znanstvenog savjeta za covid-19.
"Primjerice, kad je epidemija proširenija, odnosno kad ima puno zaraženih u jednom trenutku, onda mjerama treba kraće da se vidi rezultat. Kad se epidemija proširi kao što je to bilo kod nas prije koji mjesec, 1200 zaraženih na 100.000 osoba, onda se rezultati uvedenih mjera mogu vidjeti puno brže i jasnije. Mi smo nakon šest tjedana mjerama značajno spustili broj zaraženih. No, s druge strane Njemačka je mjere kao što su naše imala već na 200 zaraženih na 100.000, a kad su se brojke počele dizati na 300, oni su ih još postrožili.
Riječju, mjere daju vidljivije i brži učinak kad je prokuženost velika. Da mi hoćemo doći na 50 na 100.000 zaraženih, odnosno 'u zeleno', morali bismo imati puno rigoroznije mjere, a za rezultate bi trebalo više vremena. U tom slučaju škole ne bi bile otvorene, a bio bi izgledan i policijski sat, s tim da je pitanje bi li na kraju došli do tog cilja", objašnjava prof. dr. Kolarić kompliciranost provedbe epidemioloških ciljeva.
Vrhunac vala
Naglašava da je, kad je riječ o EU, za njega je najveća enigma Slovenija gdje su epidemiološke mjere na snazi puno dulje nego u Hrvatskoj, a rezultata nema. "Teško je shvatiti zašto tako sporo pada broj zaraženih i zašto je takva razlika između Hrvatske i Slovenije. Moguće je, primjerice, da ima više ilegalnog druženja, odnosno da se mjere ne provode na način kako su propisane. U svakom slučaju, kod korone ne treba vjerojatno zanemariti niti prirodan tijek kretanja virusa, pa prođe jedan val i zarazi određeni krug ljudi i tako u ciklusima.
Također, postoje i specifičnosti pojedinih zemlja, pa i to utječe na provedbu mjera. No, u svakom slučaju, ostaje činjenica da se bolest u najvećoj mjeri prenosi kapljično pa su druženja mjesta gdje je to najčešće i najviše moguće. Ako je manje druženja, manje je i korone, ma koliko se neki borili protiv epidemioloških mjera", zaključuje dr. Kolarić.