Ekološka katastrofa kakva se ne pamti: ovako izgleda jedna od najljepših rijeka u Dalmaciji, a inspektori kažu da to i nije baš strašno!

– Koliko ga još ima? Dovoljno da prodire u rijeku još stotinu godina – kaže Ante Nekić iz Jasenica, općine u obrovačkom kraju, nakon što je rijeku Zrmanju početkom tjedna ponovno onečistio mazut.

Nekoliko desetaka, možda i stotina litara iscurilo je u rijeku ispod sela Maričići, kod tzv. Jezera, na nekih devet kilometara od ušća, zagadivši korito smaragdne rijeke sve do Novigradskog mora.

– Ja znam da su tamo bila dva rezervoara mazuta promjera 20 metara. U svakom je bilo oko metar mazuta, znači ukupno oko 400 kubičnih metara. Umjesto da se zagrije i prepumpa, taj je mazut pušten u podzemlje. U tlo. A to je, znate i sami, krški teren, šupljikav, pun rupa. Mazut je u njega ušao i nedavno kad su bile ove velike kiše, voda ga je odnijela u rijeku. Da, tu kod Jezera, tamo je izlazio – govori Nekić, bivši radnik u tvornici glinice na Bravaru.

Praonica novca

Tvornica koja je bila simbol promašenih investicija socijalističke Jugoslavije zatvorena je početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, a stotine litara mazuta ostale su u spremnicima. Mazut je pokretao energanu, tri parna kotla snage 20 megavata jer je tvornica trebala napajanje 24 sata.

U rijeku je počeo curiti godinama kasnije, nakon Domovinskog rata, kaže nesigurno Nekić. Moguće i nakon službeno provedene sanacije tog područja propale industrije, provedene nakon 2003. godine. Tada je veći dio industrijskih postrojenja demontiran i uklonjen, a kao finale tog raskidanja s socijalističkim privrednom, organizirano je spektakularno rušenje visokih dimnjaka u nazočnosti viskih političara.

– Nije to bila nikakva sanacija, nego praonica novaca. Isto kao i sanacija bazena lužine. Što su tamo napravili? Ništa, nasuli su zemlju, a cijeli problem je ostao tamo gdje je i bio – ljuti se Nekić. Kaže da mazut u Zrmanju završi nakon svakih malo jačih kiša. Nekada i dva-tri puta godišnje. Nekada, kao nekidan, izađe toliko mazuta da zacrni cijeli tok rijeke, obalu, brodice, konopce i izlije se u Novigradsko more.

– Zvao sam ja policiju, inspektore, govorio zašto je to tako i odakle curi. Ali, evo, godine prolaze, nitko prstom makao nije – kaže Ante Nekić.

Posebno ga je kaže iznervirala izjava inspektorice zaštite okoliša koja je nakon zadnjeg incidenta došla na mjesto događaja i utvrdila da “to nije velika zagađenost”.

– A zašto nije košuljom uzela bris mazuta s obale, kamenja i konopa, zašto nije uzela uzorak vode pa odnijela na analizu? Da se hoće, sve se može utvrditi i zaustaviti ovakve stvari, ali se neće. Može se, primjerice, iskopati tampon koji je nasut na Bravaru na mjestu bivših bazena i vidjeti gdje je završio taj mazut. Netko je rezervoare posjekao i odnio u staro željezo, a mazut izlio u tlo. Tko? Nemojte mene to pitati... - veli Nekić.

Prve slike o novom trovanju Zrmanje, ali i Novigradskog mora, koje sa Karinskim morem čini praktički zatvoreni ekosustav, javnosti je dao Igor Jurjević iz Obrovca, entuzijast i ljubitelj Zrmanje. Kad je od prijatelja iz Maslenice čuo da se u Novigradskom moru opet pojavile velike mrlje od mazuta, odmah je skočio do Jezera i dronom napravio nekoliko snimaka.

Politička tema

– Snimio sam točno mjesto iz kojeg mazut ulazi u rijeku, ispod sela Maričići. Oni su oko 400 metara zračne linije udaljeni od nekadašnje tvornice Glinice. Koliko znam, ovo je najmanje peti put u zadnjih nekoliko godina da je mazut završio u rijeku. Kad se napada kiša u Lici, napune se ponornice pa “počiste” sve kraške džepove pred sobom u kojima ovdje na žalost ima i mazuta. Ljudsko zdravlje izravno nije bilo ugroženo, jer se voda za opskrbu crpi u gornjem toku rijeke, iznad Obrovca, ali svejedno je ovo velika šteta za ekološki sustav Zrmanje, za ribe, prirodu, školjkaše u Novigradskom moru. Problem je što nitko na ovakve stvari ne reagira – kaže Igor i ukazuje nam na fotografiju toka Zrmanje objavljenu na stranicama Hrvatske turističke zajednice. Na njoj se vidi baš taj predio Jezera i kako s lijevog dijela obale u rijeku prodire nešto nalik na mulj svjetložute boje.

– Mulj? Bojim se da to nije mulj. Bojim se da je to nešto što nam je tvornica ostavila iza sebe, nešto poput onih bazena lužine... – upozorava.

Novo zagađenje Zrmanje u Obrovcu je i politička tema. Vijećnik Mosta u županijskoj skupštini Ivan Matić kaže da je “ekološku katastrofu očito uzrokovala korupcijska afera”. Pritom se referira na objavu obrovačkoga gradskog vijećnika iz HSLS-a Marka Klanca na Facebooku, koji tvrdi da je za mazut u Zrmanji isključivo kriva loše provedena sanacija prostora bivše tvornice Glinice. Posao sanacije je 2003. godine na javnom natječaju Grada Obrovca dobila tvrtka “Perco” iz Varaždina, ugovor je tada s njom potpisao gradonačelnik Grgo Šoša, a zamjenik mu je bio Ante Župan. Župan je kasnije postao gradonačelnik, a tvrtka “Perco” je postala izvođač radova, a potom i suvlasnik hotela “Porto” u Zadru, zajedno s bivšim obrovačkim zamjenikom, a današnjim gradonačelnikom Županom.

– Godine 2005. bila je kriza vlasti u Obrovcu. Nakratko smo ja i moj kolega Ivan Vrkić preuzeli vlast jer vijeće nije moglo izabrati gradonačelnika. Dotadašnji zamjenik gradonačelnika Ante Župan izgubio je posao, ali se ubrzo, na šest mjeseci, zaposlio u tvrtki “Perco”, koja je izvodila radove na sanaciji tvornice Glinice. Taj posao nisu napravili kako je trebalo, nadzorni inženjer Željko Čirjak je nekoliko puta upozoravao na propuste i nepravilnosti, ali nitko nije reagirao. Na kraju se on povukao iz tog posla, a mazut je završio u zemlju – tvrdi Klanac.

Vlasnik tvrtke “Perco” iz Varaždina u međuvremenu je umro, a tvrtka se više ne bavi građevinskim radovima nego ugostiteljstvom. No, i kao takva je završila u stečaju i izbrisana je iz registra trgovačkih društava. Pokušali smo ove navode provjeriti kod obrovačkoga gradonačelnika Ante Župana, ali na naše ostavljene poruke i pozive do zaključenja teksta nije odgovarao.

– Koliko ja pamtim, ovo je najmanje peti put da je mazut završio u Zrmanji. Prije takozvane sanacije to se nije događalo – tvrdi Klanac.