Malo mlijeko, pa malo jogurt. Poskupjeli i šećer i ulje, a i manja pakiranja kave prodaju se po višoj cijeni. Brašno nas više košta već neko vrijeme... Primjerice, cappuccinu od vanilije jednog domaćeg proizvođača u jednom inozemnom lancu cijena se s nekadašnjih 11,99 kuna proteklih mjeseci digla na 16 kuna i ovaj tjedan opet vratila na staru.
Paprika roga na splitskom TTTS-u stoji 7 kuna, lani ih je bilo moguće nabaviti po pet. Grožđe na istoj lokaciji od 5 do 7 kuna. Prvi špinat na kvartovskoj tržnici 25 kuna za kilogram. Breskve su ludovale ovog ljeta (potražnja veća od ponude), cijene voćnih sirupa također su krenule uzlaznom putanjom.
I tako se, mic po mic, isto događa s brojnim artiklima na policama domaćih trgovina, pa čak i onih poput raznih grickalica, kokica, ali i, primjerice, higijenskih uložaka jednog poznatog proizvođača čija je cijena, ovisno o trgovačkom lancu, prethodno iznosila desetak ili jedanest kuna, a sada je 13, 98. Prosječan hrvatski kupac zamjećuje kako cijene hrane, pogotovo osnovnih životnih namirnica, lagano rastu, iako će neki, doduše rijetki, ustvrditi suprotno držeći se one kako se “ne događa ama baš ništa”.
- Cijene su malo- pomalo išle gore. Ali to nisu bili krupni koraci, nego u stilu "ovdje 10 lipa, ondje 50, pa tamo kunu". Doslovno su, šuljajući se, rasle, a to je počelo i prije korone - kaže Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata čija je potrošačka košarica zorno ukazivala na kupovnu moć prosječne hrvatske obitelji.
Više je u NHS-u, objašnjava Sever, ne rade, jer je jednostavno ne stignu implementirati. Sada im je, uz niz drugih aktivnosti u doba koronavirusa, fokus na Zakonu o radu.
- Kad su promjenom Zakona o PDV-u dijelu hrane bile snižene cijene, s nekim se artiklima, poput ribe, to uopće nije dogodilo. Čak su neke vrste poskupjele. Kod voća i povrća također se dogodio lagani rast cijena, a cijena mesa je u početku lagano proklizala prema dolje, ali je nakon nekog vremena opet lagano krenula rasti. I tako se zapravo ništa nije dogodilo... Mi sada zagovaramo da se ide u spuštanje stope PDV-a za svu hranu, no bojim se, po iskustvu koje imamo, da će na kraju kupci plaćati istu cijenu, a netko drugi će profitirati - pribojava se Sever. A što se zapravo događa?! Dio dobavljača mu u razgovorima veli kako je otežan sustav dobave, tvrde kako su neke sirovine u startu skuplje, da se potražnja bitno promijenila...
Solidne ekstra zarade
- Međutim, nije sve to baš tako. Pokazalo se da smo u laganom rastu cijena, za što nema nikakva objašnjenja. Koliko god su neki pojašnjavali da su im veći ulazni troškovi, to se nije baš značajno vidjelo. Isto tako se dio te hrane iz uvoza koja se nalazi na policama naših trgovačkih lanaca i dućana - koji je ranije bio posebno jeftin, čak bih rekao sumnjivo jeftin jer je netko tamo u Europi praznio svoje hladnjače i čistio skladišta, bilo da je riječ o mesu pri isteku roka trajanja za koje bi morali platiti zbrinjavanje ili nečem drugom - kod nas prilično skupo prodaje, premda se reklamira kao jeftinije.
Ni takva roba nema toliku nisku cijenu koju bi trebala imati s obzirom na cijenu po kojoj je uvezena. Tu se ostvaruju solidne ekstra zarade. To je pitanje mesa, dijelom i voća, povrća... - ističe predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata. Pri tome se osvrće na tek koji dan staru izjavu predsjednika Zorana Milanovića, koji je komentirao kako u Hrvatskoj nema gladnih (“dapače, previše se jede”).
- Naravno da ima gladnih... Ali nisu ti ljudi pretili zato što se prejedaju, nego zato što jedu lošu hranu, moraju se zasititi onim što im je na raspolaganju. Kuhaju se nekakve tjestenine, zaliju se lošim umacima, pa se onda sve to još i kombinira s lošim kruhom, najgorom mogućom varijantom i eto kilograma. A kad uzmemo u obzir zdraviju prehranu s kvalitetnim voćem i povrćem, boljim komadima mesa i ribe, ona sve više postaje nedostupna prosječnom hrvatskom kućanstvu - objašnjava Sever, prisnažujući tvrdnji kako većina Hrvata zapravo "živi na akciji".
Zaokupljeni proučavanjem gomile zavodljivih trgovačkih kataloga, zaslijepljeni agresivnim televizijskim reklamama s vrištećim postocima proizvoda na akciji, nerijetko slobodno vrijeme provodimo trčeći od trgovine do trgovine kako bismo sačuvali koju kunu. Pa onda, na što trgovci osobito trljaju ruke, nerijetko i pokleknemo, usput kupujući i ono što nismo planirali. Potrebno je puno discipline u tim pohodima.
- Život na akciji?! Upravo to, kupuju dva za cijenu jednog proizvoda ili onog s količinom većom za 25 posto. Dodatni je problem što suvremeni stanovi nemaju nekakve smočnice ili spremišta, pa nam ljudi znaju reći kako, kad kupe na akciji neku bolju tjesteninu ili rižu, odmah uzmu veće količine i doslovno ih uskladište u dno ormara s odjećom - otkriva Sever jedan od bizarnijih poteza Hrvata u borbi za preživljavanje od prvog do prvog. Bilo je to, navodi, osobito naglašeno za prvog udara koronavirusa...
- Dogodilo se baš da je kod onih namirnica koje mogu dugo stajati, od konzervi do riže, tjestenine... i koje su bile više tražene, došlo do laganog skoka cijene. No, kad se vidjelo da su trgovine ostale otvorene i da robe, nakon onog prvog udara, ima na policama (građani su imali solidne zalihe kod kuće i nisu ih htjeli dodatno gomilati), te su se cijene počele vraćati lagano natrag i nisu ostajale. No, ponovno je došlo da njihova laganog rasta u svim područjima - govori Krešimir Sever, referirajući se na medijalnu neto plaću u Hrvatskoj od oko 5500 kuna (polovina zaposlenih ima manju, a polovina veću plaću od tog iznosa) i prosječnu od oko 7000 kuna, znatno nižu od prosječne europske.
Cijene voća lete
- Njemačka je, primjerice, barem za jedan i pol puta veća. Imamo puno niže plaće nego što su one u prosjeku Europe, a pogotovo u razvijenijim europskim zemljama. Posebice ako gledamo medijalnu, a ona znači da od milijun i 500.000 zaposlenih, njih pola je, dakle 750.000, na razini, a govorimo u netu, od 5500 kuna ili niže.
U usporedbi s time imamo cijene u rangu onih u razvijenim zapadnoeuropskim zemljama, bilo da je riječ o kvadratnom metru stana ili hrani. Jedino su nam nešto niži energenti u području plina i struje, jer razvijenije zemlje imaju više cijene, ali im je energetska učinkovitost veća pa tako kompenziraju tu razliku. Ali sve ono životno – hrana, odjeća, obuća, stanovanje... kod nas košta isto kao i kod njih. To je naša svakodnevica - reći će Sever.
I Tanja Popović Filipović iz Centra za edukaciju i informiranje potrošača (CEIP) smatra kako su se cijene u trgovinama podigle “osim u slučaju nekih stvari koje su, odlukom Vlade, zbog korona-krize zabranjene”.
- Zaštita potrošača u Hrvatskoj uopće nije dobra. Daleko je od toga... Stalno se govorilo kako će smanjenje PDV-a itd. povoljno utjecati na potrošače, no ispalo je sasvim suprotno. Dok to dođe do potrošača, dok se sve naplate moguće marže, to ne da ne završi dobro, nego svjedočimo činjenici da su osnovne namirnice poskupjele.
Zašto se to dogodilo, teško je reći. Apsolutno su gore otišli jogurti i mlijeko, cijene voća lete, neke vrste povrća... Stalno promoviramo “kupujmo lokalno, kupujmo domaće”, ali uvoz... Otvoreno tržište, sve je to O.K., ali čini mi se da taj uvoz ne samo da ne doprinosi sigurnosti hrane, nego poskupljuje i cijene transporta i ostale stvari dok roba ne dođe do krajnjeg kupca - govori Tanja Popović Filipović, koja se niz godina aktivno bavi pravima potrošača, a posljednjih i s posebnim naglaskom na sigurnost i kvalitetu hrane, te stvaranje otpada od hrane.
- Korona je apsolutno utjecala na ovo što se događa. Svi smo skoncentrirani na nju i onda nam prolaze stvari ispod radara. Tko može koristiti gužvu, taj je i koristi. Jasno je da su poduzetnici u lošijoj situaciji, ali objavljivati sniženja cijele godine, a mi znamo da imamo ljetna i zimska... Svašta se radi, više no ikad krše se prava potrošača, baš zato što prolaze stvari ispod radara. Svi su već dobro upoznati s igrama oko gramaža pakiranih proizvoda i ostalim cakama. Ima tu i zanimljivih psiholoških situacija vezanih za koronu.
Primjećujem ih i na sebi, jer nastojim smanjiti broj odlazaka u dućan. Kupovina većeg broja artikala se sada odvija odjednom, ne da nam se navlačiti ni maske... Sve to utječe, taj psihološki segment je jako važan. Gomilamo što ne bismo trebali i moramo biti jako dobro disciplinirani kako ne bismo krenuli prema nečemu što nam nije potrebno – primjećuje naša sugovornica.