Odlazak na maturalnu ekskurziju uvijek je bio dio svojevrsne tradicije, i ona se, ako gledamo lokalnu razinu, uistinu zadržala u Srednjoj školi fra Andrije Kačića Miošića, gdje u prosjeku na putovanje ne idu jedan do dva učenika u razredu.
Promatramo li u postocima, na ekskurziju ne ode tek pet posto, maksimalno 10 posto maturanata.
U makarskoj Srednjoj strukovnoj školi, međutim, već godinama svjedočimo drukčijem trendu. Tamo čak polovina učenika ne ide na "putovanje života", a u nekim odjeljenjima na prste jedne ruke se može izbrojati one koji idu. Potvrdila nam je to pedagoginja Srednje strukovne škole Cmilja Peić, koja kaže kako i ove godine na ekskurziju nije otišlo otprilike 50 posto učenika.
Ponavljamo, za njih to nije nikakva novost, potvrđuju nam to i u školi, a zašto je tome tako, jesu li možda financijski i socijalni faktor presudni, pokušali smo doznati od same pedagoginje i ravnatelja Momira Sumića.
A pokušali smo i rasvijetliti činjenicu, simptomatičnu, koja kaže da je slika u dvije makarske srednje škole potpuno drugačija, iako je riječ o maturantima iz istoga grada, društva i okruženja, pri čemu je i statistički i sociološki gledano nemoguće da u jednu školu idu samo imućniji, a u drugu oni lošijeg imovinskog stanja.
Da se radi o više isprepletenih faktora, potvrdio nam je Sumić koji se odmah distancirao od davanja izjava kazavši kako ne želi komentirati učenike i njihove odluke.
– Vjerujete li zaista da razlozi nisu različiti? – odgovorio nam je protupitanjem, jer mu je očito zasmetalo da vučemo paralele između dviju škola.
Složili smo se da smo sigurni da su razlozi različiti, ali zar takvi ne bi trebali biti i kod djece iz druge makarske srednje škole, one Fra Andrije Kačića Miošića?! I zašto kod njih ne prevladavaju?!
Ima li istine u tome da je kohezija u jednoj školi jača, dok u drugoj vlada veća podijeljenost, ostavit ćemo za školske hodnike, ali činjenica jest da su se učenici trogodišnjih zanata, oni koji su ipak pošli na ekskurziju, ove godine odlučili za turu Prag – Beč – Krakov, dok su se polaznici četverogodišnjih škola odlučili za Grčku koja je gotovo duplo skuplja.
Prema riječima Mihaele Pear, voditeljice ekskurzije, polovina učenika odlučila se za jednu, a polovina za drugu destinaciju. U školi smatraju, baš kako i zakon kaže, da maturanti imaju pravo sami izabrati kamo žele, pa ih nitko nije ni uvjeravao da bi na ekskurziju, kamo godi išli, trebali ići zajedno.
– Učenicima smo izišli u susret, iako su dvije ekskurzije iziskivale i dva natječaja. Radi se o tome da oni imaju pravo birati kamo će na ekskurziju, time smo se vodili – kaže nam Pear.
No, što ćemo s onima koji nisu išli nigdje? A mogli su jer, rekosmo, platežna moć roditelja zasigurno ne može biti jedini razlog njihova odustajanja od ekskurzije.
Ravnatelj Sumić kaže kako dosta učenika kao razlog odustajanja od maturalnog putovanja navodi namjeru da s tim novcem, a riječ je o nekoliko tisuća kuna, pokriju dio troška za vozački ispit. Potvrdile su nam to i neke nastavnice koje kažu kako se uz polaganje vozačkog najčešće kao razlog navodi "nije išla moja ekipa".
Voditeljica ekskurzije Mihaela Pear, uz napomenu kako može govoriti samo o svojem razredu te kako se neki razgovori vode samo između razrednika i učenika pa ni svi razlozi nisu za javnost, ističe kako se generalno za ove što odustaju od ekskurzije može reći da novac radije odluče potrošiti na sebe.
Što to konkretno znači, individualna je stvar. Neki tako tim novcem namjeravaju kupiti kućnog ljubimca, dok je ove godine jedna učenica kao razlog neodlaska na maturalno putovanje navela kako želi kupiti umetke za kosu!
– Ima zaista svakakvih razloga. Nekima su želje i potrebe okrenute prema nečem drugom i to je jednostavno tako. Sve se, naravno, radi u dogovoru s roditeljima. Dosta učenika kaže roditeljima da im radije daju pola novca od onog potrebnog za ekskurziju kako bi ga oni sami utrošili na ono što žele – objašnjava Pear.
Dosta, pak, učenika radi tijekom sezone i mogli bi, ako žele, i sami sebi platiti ekskurziju, no takva motivacija očito izostaje, a potrebe su im drukčije. Jedna nastavnica kaže kako je uvjerena da je socijalna struktura učenika poprilično različita u dvije makarske srednje škole.
– Možda nismo svjesni toga, ali u Makarskoj ima obitelji koje su zaista siromašne, a ima i socijalno disfunkcionalnih obitelji. Nije čudno da onda ne postoji ni kultura putovanja – kaže ova nastavnica.
Njezina kolegica govori o nekoj drugoj disfunkcionalnosti.
– Kada imate obitelj u kojoj svatko vuče na svoju stranu i nema sloge, to je disfunkcionalna obitelj. Isto možemo primijeniti i na školu – veli ona, aludirajući na činjenicu da jedni učenici idu na jednu, dok drugi biraju drugu destinaciju.
Razlozi su sigurno različiti, no snaga motivacije je bitna. Zašto maturantima nedostaje motivacija da zajedno odu na putovanje, na mjesto na koje možda nikad neće imati priliku otići, s vršnjacima s kojima se viđaju posljednju godinu, to je tema za ozbiljnije istraživanje, a ne za novinski članak.
Kao i u obiteljima, sve ono što se događa u društvu, a svjedočimo populariziranju površnosti i jednom tužnom uvjerenju da se individualnost očituje kroz nepripadanje i odbacivanje zajednice, reflektira se i na samu obitelj. Na odraslima je, pak, da se trendovima opiru ili ih naprosto prihvate, premda je to ozbiljan izazov i za roditelje, a kamoli nastavnike.
Gimnazijalci općenito idu u većem broju na ekskurziju
Kako doznajemo iz agencije "Eridan", trend kojem svjedočimo u Makarskoj vidljiv je i u drugim školama. U cijeloj županiji, naime, gimnazijalci odlaze u većem broju na ekskurzije, dok je postotak niži u strukovnim školama.
U makarskoj Srednjoj strukovnoj školi obično u većem broju odlaze učenici 4-godišnjih škola, no ove su godine i oni zakazali.
Kako smo doznali od pedagoginje Cmilje Peić, ove je godine na putovanje išlo 29 učenika iz trogodišnjih škola, od njih šezdesetak. Na ekskurziju je išlo 22 maturanata koji završavaju četverogodišnja zvanja, od njih 40.