Broj stanovnika u Hrvatskoj iz godine u godinu se smanjuje, između ostalog i zbog masovnog iseljavanja mladih, a s druge strane zabrinjavajući je podatak koji se koristi u službenoj statistici da je u Hrvatskoj između 80. i 100.000 neplodnih parova, što je više od polovine parova u reproduktivnoj dobi.
Nažalost, liječi ih se samo deset posto unatoč tome što su nam danas na raspolaganju različite metode liječenja i medicinski potpomognute oplodnje koje mogu pomoći da se ostvari sretno roditeljstvo.
Kako komentira ove zabrinjavajuće demografske trendove, ali i činjenicu da mnogi parovi ne pokazuju želju da bi liječili problem neplodnosti pitali smo prim. dr. sc. Vladimira Šparca, splitskoga ginekologa s dugogodišnjim iskustvom u liječenju ovog problema, čija poliklinika s 40-postotnom stopom uspješnosti u liječenju spada u sam vrh ove grane medicine.
– Dijelom moram nadopuniti ovo pitanje. Stopa neplodnosti u Hrvatskoj se kreće između 15 i 18 posto i ona je po svim relevantnim podacima manje-više stalna, odnosno ne pokazuje neku tendenciju statistički značajnog porasta. Ovaj postotak se prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) slaže s postocima razvijenih zemalja zapadne hemisfere, tako da se i po ovome uklapamo u zapadni civilizacijski krug. U ukupnim brojkama, neplodnost ili umanjena plodnost bilježi se kod oko 80.000 parova. Godišnje se, što u Hrvatskoj što u inozemstvu, liječi nešto više od 10 tisuća parova.
S obzirom na to da imate dugogodišnje iskustvo u liječenju neplodnosti možete li otkriti je li tema neplodnosti još uvijek tabu tema, dolaze li vam parovi, ili još uvijek dolaze samo žene koje partnera pošteđuju ili on odbija pretrage, iako se čini da je odgovornost za neplodnost zapravo podijeljena?
– Svakako da je brojka od samo 10-ak posto parova koji traže pomoć još uvijek nezadovoljavajuća i mi stalno podupiremo parove da nam se obrate za neki vid dijagnostike ili liječenja. U pravu ste, još uvijek su žene te koje predvode u prvim kontaktima s liječnikom, dok se muškarci uglavnom pojavljuju kasnije, s više rezervi i ne ulaze toliko duboko u samu problematiku neplodnosti. Trend se polako mijenja, ali sigurno će trebati još dosta vremena dok se i muškarci oslobode i ne budu više osjećali nelagodu nakon našeg zahtjeva za izradu spermiograma.
Problem, pa samim time i odgovornost, uvijek su zajednički, jer za oplodnju su nam potrebni jedan spermij i jedna jajna stanica. Svatko od partnera donosi po 50 posto potpuno jednako vrijednog genetskog materijala.
Kako se definira neplodnost, i koji su joj najčešći uzroci kod žena i kod muškaraca? Navode se raznorazni uzroci, od posljedica černobilske katastrofe koja je utjecala na naš hormonalni sustav, genetski uzroci, loša prehrana bogata pesticidima, preopterećenost poslom, stres, konzumiranje alkohola i droga, lijekova, antibiotika, pušenje... pa i neliječene proširene vene, pa onda odgađanje trudnoće zbog karijere s čime u korak ide i pad plodnosti... Što od svega ovoga utječe na naše reproduktivno zdravlje?
– Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji neplodnost definiramo kao izostanak spontanog ostvarenja trudnoće, nakon godine dana redovitih spolnih odnosa. Nekoliko je osnovnih uzroka neplodnosti kod žena: poremećaj i izostanak ovulacija, oštećenja jajovoda nakon preboljele upale, endometrioza, anomalije ginekoloških organa. Kod muškarca u pravilu je riječ o broju, pokretljivosti i morfologiji spermija. Ostali uzroci su rjeđi, odnosno spadaju u kombinacije ovih koje sam naveo.
Koliko je odgovorna dob partnera?
– Dob je uzrok za sebe i to postaje jedan od gorućih problema plodnosti modernog doba. Zahvaljujući ritmu života, u zapadnoj civilizaciji je primjetan vrlo snažan trend odgađanja prve trudnoće za zrele godine. Protok godina kod žene nužno nosi povećenje rizika s pojavom različitih ginekoloških i opće zdravstvenih tegoba koje itekako mogu utjecati na stanje plodnosti. Uz već prije spomenuta moguća oštećenja jajovoda s preboljelom upalom, tu su i endometrioza i posebno važno – pojava mioma.
Naime, s ulaskom u četvrto desetljeće života gotovo 40 posto žena ima miomatozne promjene na maternici. Ponekad ti miomi zahvaljujući svojoj veličini i smještaju nemaju važnijeg utjecaja na zdravlje i plodnost žene, ali ponekad mogu biti gotovo nepremostiv problem za realizaciju trudnoće. Drugi izuzetno važan čimbenik je starenje jajnika i propadanje jajnih stanica. Naime, sve jajne stanice su definirane u trenutku rođenja žene, te stare zajedno sa osobom.
Kad smo se dotakli starosti biološkog materijala u razgovor o ovoj temi uključuje se i doc. dr. sc. Marijan Tandara, jedan od najiskusnijih kliničkih embriologa u Hrvatskoj:
– Problemu neplodnosti danas najviše doprinosi upravo odgađanje rađanja. Na žalost, starenje je nešto što ne možemo zaustaviti, a jedna od posljedica je i smanjenje plodnosti. S godinama opada kvaliteta jajnih stanica, a to je na žalost ireverzibilan proces. Mlađa, a samim tim i kvalitetnija jajna stanica ima čak i sposobnost da donekle popravlja greške kod spermija, te stvaranja kvalitetnijeg zametka. Učestalost genetskog oštećenja jajnih stanica kod mlađih žena je oko 20 posto, a kod žena od 35 do 39 godina starosti je 50 posto i više. Za ilustraciju, procjenjuje se da sa 42 godine starosti čak 96 posto jajnih stanica ima oštećenje DNA. Posljedica je smanjenje kvaliteta zametaka te povećana učestalost spontanih pobačaja, do čak 50 – 70 posto u žena nakon 40. godine – otkriva embriolog.
I vanjski čimbenici svakako imaju utjecaja na našu plodnost osobito hormoni koji su prisutni u našoj prehrani – kaže dr. Šparac, jer je poznato da se u modernom uzgoju stoke vrlo često rabe hormonski dodaci steroida kako bi se tjelesna težina životinja što prije uvećala, i tako povećao profit proizvodnje.
– Na žalost konzumacijom takvog mesa, iste te hormonske pripravke unosimo u svoje tijelo, a potom steroidi direktno smanjuju pokreljivost i broj spermija kod muškarca, odnosno remete hormonalnu ravnotežu kod žena, a jedan od primjera je akceleracija menarche - prve menstruacije kod djevojčica. O utjecaju pesticida mislim da i ne treba trošiti riječi, a da ne govorim o manjkavosti kontrole u lancu poljoprivredne proizvodnje, odnosno o nepoštovanju tzv. karence – vremena poluraspada aktivnosti pesticida i herbicida.
Koliko uspješno se kod nas liječi neplodnost, što se može u Hrvatskoj, a što u Splitu - pitamo dr. Šparca.
– Pa, moram se pohvaliti da su naši rezultati po svim objektivnim parametrima, usporedivi s bilo kojim vodećim europskim centrom, odnosno ukupna stopa uspješnosti u Hrvatskoj ne zaostaje značajno za stopama medicinski najrazvijenijih europskih zemalja. Kao što sam rekao, stopa uspješnosti u našoj ustanovi spada u sam vrh statistike u ovoj grani medicine, a Split se danas isprofilirao u praktički vodeći centar u problematici humane reprodukcije. Govoreći o stopi uspješnosti, mi se možemo pohvaliti s brojkama iznad 40 posto. Za orijentaciju, po svjetskim statistikama, centri sa stopama iznad 25-30 posto se smatraju uspješnima. Jasno da u svjetlu svega prije rečenog, stopa uspješnosti nije i nikada neće biti ista za sve dobne skupine i zato još jednom apeliram na sve žene i parove, ne odgađajte trudnoću za neka kasnija vremena, dob je ključni čimbenik uspješnosti u liječenju neplodnosti.
Koliko je prema vašim podacima djece u Hrvatskoj rođeno zahvaljujući medicinski potpomognutoj oplodnji?
– Teško je odgovoriti na ovo pitanje jer praktički još uvijek ne postoji jedinstveni registar na razini RH, pa nema ni točnih brojki uspješnosti liječenja unatrag nešto više od tri desetljeća. Brojke se kreću od 20-ak pa do čak 50-ak tisuća djece začete i uspješno rođene metodama MPO-a. Trenutačno je u tijeku formiranje Registra koji će, uz sve svoje manjkavosti i za sada vidljive medicinske nelogičnosti, omogućiti točno vođenje evidencije, kako na razini pojedinih centara tako i RH.
U Hrvatskoj je nestala banka sperme, a nema ni banke jajnih stanica, pa se one nabavljaju u inozemstvu, a prema najnovijim najavama uskoro u Europi neće biti moguće ni anonimno doniranje sperme. Je li i to dodatni problem u liječenju neplodnosti?
– Iskreno rečeno, mislim da nije. Mi smo nacija s jedva četiri milijuna stanovnika i rizik konsangviniteta je visok. Osim toga, tu treba ubrojiti i naše kulturološke i vjerske, tradicijske okvire, pa ćemo vrlo lako doći do odgovora zbog čega banke zametnih stanica nisu kod nas zaživjele i vjerojatno u dogledno vrijeme ni neće. Mišljenja sam da je ovo područje izuzetno osjetljivo i apsolutno podržavam naš zakon koji isključuje anonimnost.
Već danas vidimo vrlo velike psihološke probleme i dvojbe osoba koje su začete anonimnim donacijama sjemena. Osoba je definirana majčinim i očevima genima, te nedostatak spoznaje u postojanju oca u zrelim godinama života kod osoba izaziva velike praznine u psihološkom profilu i ukupnoj stabilnosti.
Ovdje svakako treba spomenuti jedan vrlo opasan trend koji se u zadnje vrijeme pojavljuje i praktički je na granici legalnosti. Naime, donacijske banke iz Danske, a moguće i još nekih zemalja, danas praktički poštom šalju sjeme na adrese kupaca, te pacijentice same ili uz pomoć pojedinih liječnika vrše osjemenjivanja. Osim što je ovakav postupak izvan ikakve kontrole zdravstvenih regulatornih mehanizama vrlo je i opasan, jer praktički nema nikakvog nadzora kome i na koliko adresa je isporučen genetski materijal pa samim time u ovako maloj zemlji kao što je naša, rizik već spomenutog konsangviniteta, opasno raste.