Boris Luketa, koji je 26. travnja ove godine u šibenskoj Brodarici ubio bračni par Milku i Hakiju Keranović te Ivana Bajića, nekadašnjeg tjelesnog čuvara Zlatka Bagarića, skinut je s respiratora (potpomognute ventilacije) na Jedinici intenzivnog liječenja (JIL) KBC-a Split i samostalno diše. Dakle, njegovo zdravstveno stanje je bolje, iako je on i dalje životno ugrožen.
Kako smo već pisali, Luketa je nakon trostrukog ubojstva pobjegao s mjesta događaja te nekoliko sati nakon toga pucao sebi u glavu.
Nakon kratkog boravka u Općoj bolnici Šibenik, prevezen je u KBC Split. Nakon prijama u bolnicu obavljena je operacija glave i mozga, koju su obavili neurokirurzi KBC-a Split, nakon čega je u komatoznom stanju smješten na JIL.
No, desetak dana nakon samoozljeđivanja Luketa, koji daje znakove "buđenja", odnosno dolazi k svijesti, skinut je s respiratora i samostalno diše. U kolikoj će mjeri trostruki ubojica doći k svijesti, teško je prognozirati. Hoće li nakon "buđenja" biti sposoban komunicirati, odnosno hoće li s njime biti moguće uspostaviti verbalni kontakt i hoće li biti sposoban dati iskaz policiji, u ovom trenutku nitko ne može znati.
Ovaj slučaj uvelike podsjeća na slučaj Borisa Čipčića iz Splita, koji je krajem rujna 2016. godine iz jurišne puške "zagi" ubio svoju suprugu Maricu. Poslije okrutnog ubojstva supruge, Čipčić je pucao sebi u usta. Nakon što je neko vrijeme proveo na JIL-u splitskoga KBC-a, Čipčić je zbog poboljšanog stanja premješten na Odjel neurokirurgije.
On je također bio skinut s respiratora, samostalno je disao, a otvarao je i oči. No, liječnici s njime nisu mogli uspostaviti verbalni kontakt jer nije mogao govoriti, budući da se vrlo vjerojatno nalazio u stanju tzv. plitke kome.
Ujedno, medicinsko osoblje nije moglo utvrditi ni koliko je Čipčić, u trenutku kada je otvarao oči, bio svjestan svoje okoline, odnosno onoga što se zbiva oko njega. Na kraju je Čipčić, nakon otprilike tri i pol mjeseca "vegetiranja", početkom siječnja 2017., i preminuo.
Sada će mnogi postaviti pitanje kako uopće netko može preživjeti, barem nekoliko dana ili nekoliko mjeseci, ako je pucao sebi u glavu, odnosno ako je sebi ozlijedio mozak. Može. Naravno, najvažnije je mjesto gdje je metak ušao u glavu, odnosno koja je putanja metka, kao i koji je dio mozga ozlijeđen.
Kako neslužbeno doznajemo, Luketa je sebi pucao iznad uha. Kako je pucao poprilično visoko za mozak, metak je prošao poviše debla mozga, koji je najvitalniji dio toga najvažnijeg ljudskog organa. Na taj način Luketa je preživio, odnosno nije sebi nanio ozljedu debla mozga koja bi ga trenutno ili nakon nekoliko sati koštala života.
No, još uvijek je rano govoriti o njegovu preživljavanju, kao i o trajnim posljedicama koje će nastati ranjavanjem.
Na kraju je važno podsjetiti da su se tijekom Domovinskog rata u KBC Split dovozili hrvatski vojnici koji su u ratnim zbivanjima imali kudikamo teže ozljede mozga, ali su se naposljetku u određenoj mjeri i oporavili.
